Što se smije, a što ne na demonstracijama?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 15.09.2025. 19:07 Min.. Verfügbar bis 15.09.2026. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Što se smije, a što ne na demonstracijama?
Stand:
Nenad Kreizer, Aleksandar Timofejev, Boris Rabrenović
Svijet je ponovno posljednjih godina postao mjesto gdje se sve češće izlazi na ulice kako bi se ostvarila neka prava ili izrazilo mišljenje o ovom ili onom političkom pitanju. Sve izraženija polarizacija u društvima je dovela i do pojačanih napetosti na demonstracijama, što sve češće rezultira nasiljem. Nenad Kreizer razgovara s Aleksandrom Timofejevim o posljednjem valu nasilja na protestima u Srbiji i objašnjava koja su pravila na snazi kada je u pitanju javno okupljanje u Njemačkoj.
Posljednja okupljanja studenata u Srbiji su popraćena dosad najžešćom reakcijom policije i prosvjednika. Slike policajaca koji upotebljavaju silu obišle su svijet a sudeći po nepomirljivim tonovima koji stižu od srbijanskog državnog vrha, ništa ne govori da bi se stanje uskoro moglo promijeniti nabolje.
No nije samo Srbija pogođena masovnim prosvjedima. Posvuda po Europi ljudi u posljednje vrijeme izlaze na ulice, bilo da se radi o tzv. propalestinskim prosvjedima ili prosvjedima protiv migracija. S obzirom na to da su prosvjedi gotovo redovito popraćeni i protuprosvjedima, izgled da će doći do sukoba su vrlo veliki.
Pritom i policija, posebice kada se radi o prosvjedima koji su okarakterizirani kao prosvjedi visokog rizika, u međuvremenu, kako bi izbjegla konfrontacije, postavlja sve više uvjeta za održavanje prosvjeda.
Dimenzije sukoba policije i prosvjednika naravno nisu posvuda iste, u Srbiji je priroda ovih sukoba u usporedbi s prosvjedima u Njemačkoj, posve drugačija. Zato se u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS bavimo odnosom policije i države prema prosvjedima, saznajemo kako se odnos policije prema prosvjednicima u posljednje vrijeme u Njemačkoj radikalizirao ali prvo s kolegom Aleksandrom Timofejevim razgovaram o eskalaciji nasilja na prosvjedima u Srbiji u posljednjih nekoliko tjedana.
Saša, za početak nam reci kakva je trenutna situacija u Srbiji kada su studentski protesti u pitanju
Toliko se toga događa da je teško ukratko reći. U svakom slučaju, protesti su se tokom čitavog leta održavali svakodnevno u nekom od gradova Srbije. Od studenata koji su delom otišli kućama iz univerzitetskih centara, a i pripremaju ispite pošto su fakulteti počeli da rade i ispitni rokovi su zgusnuti, da se tako izrazim, protestnu štafetu su preuzeli zborovi građana, neformalna udruženja formirana na inicijativu studentskih plenuma. Zahtev svih zahteva je raspisivanje parlamentarnih izbora. U svakom slučaju, protesti su preživeli leto, a šta će biti dalje videće se posle 01.11. kada bi trebalo da počnu predavanja na svim univerzitetima u Srbiji.
A šta kaže vlast?
Odavno je već vlast, to jest predsednik Aleksandar Vučić koji se o svemu izjašnjava prvi, pa ga posle svi iz vlasti citiraju, rekao da je, kako je naziva, obojena revolucija propala i da je sve završeno. Novina je što se sada redovno organizuju i skupovi protiv blokada, svojevrsni protesti protiv protesta na kome učestvuju pristalice režima, ali i kako tvrde iz opozicije i ovdašnjih njima naklonjenih medija, zaposleni u državnim preduzećima kojima se ako ne dođu na te skupove preti otkazima, a pominje se i da se nekima za učestvovanje na tim skupovima i plaća. Bila je i nekolicina bliskih susreta između protestanata i onih koji protestuju protiv protesta, srećom za sada bez ozbiljnijih posledica.
Saša, danas imamo specifičnu temu, a to je ponašanje policijskih formacija na protestima. Pominjalo se da je tokom ovih deset meseci koliko traju protesti u Srbiji bilo brojnih prekoračenja ovlašćenja od strane policije. Od prebijanja ljudi koji ne pružaju otpor, navodnog korišćenja zvučnog topa do evo najnovijih tvrdnji kako je protiv demonstranata ispred fakulteta u Novom Sadu pre deset dana upotrebljena vrsta suzavca koja je odavno zbog posledica koji može da ostavi izbačena iz upotrebe u većini zemalja.
Upravo tako. Od početka protesta policija se ponaša prilično čudno. Neko vreme bez upotrebe sile obezbeđuju skupove, regulišu saobraćaj i staraju se da sve prođe mirno, a onda, teško je racionalno reći zašto, reaguju brutalno, prebijajući demonstrante, nasumično hapseći mirne učesnike protesta, i potpuno nepotrebno, kako učesnici protesta tvrde, koristeći sredstva za koja se zna da mogu naneti trajne posledice ljudima. Bio je to slučaj sa navodnim korišćenjem zvučnog topa na najvećim mirnim demonstracijama u Beogradu ikada, 15.03, što policija negira da je učinila, ali da je nešto bilo bilo je, to mogu i lično da potvrdim, bio sam blizu mesta događaja.
O ovlašćenjima i ponašanju policije tokom demonstracija razgovarali smo sa Slavicom Radovanović, pukovnicom policije u penziji, danas poslanicom jedne od opozicionih partija u Parlamentu Srbije.
Gospođo Radovanović, kako vi vidite to što policija radi tokom ovih protesta?
Vidim potpuno rasulo policije, policijske organizacije i hijerarhije. Obrazovane su neke parajedinice gde im uopšte nije mjesto i sa ovlašćenjima koja su diskutabilna s obzirom da su ta ovlašćenja već godinama data nekim drugim jedinicama, kao naprimjer jedinici u okviru Jedinice za obezbeđenje određenih ličnosti i objekata. U komandni kadar su postavljeni ljudi bez odgovarajuće policijske obuke i obrazovanja. Kursevi i usavršavanja su odavno zaboravljena priča u MUP-u.
Pukovnica MUP-a u penziji za WDR je rekla da su na visoka mesta u policiji dovedeni ljudi koji nemaju ni škole ni iskustva neophodnih za te pozicije. A o tome koliko policija poštuje ovlašćenja kaže:
Ovlašćenja jesu normativno postavljena, ali se ciljano ne poštuju i krše se od strane onih koji primaju svoja naređenja iz centara van MUP-a, a takvima nije bitan ni policijski moral ni policijska etika. Dovedeni su ljudi na izvršne funkcije unutar operativnih jedinica koji za svoje delovanje i ne pitaju svoj hijerarhijski sastav, već slepo izvršavaju naloge onih koji su ih tu postavili. Sumnjam da se ministar, a posebno krug ljudi oko njega koje je doveo, uopšte i obaveštavaju o operativnim akcijama na terenu. Takođe, ubeđena sam da pojedincima iz sastava Ministarstva unutrašnjih poslova, a to su ljudi koji su tu dovedeni politički, pa čak i policijski službenici koji imaju karijeru, koji su svoju karijeru stavili pod službu politike, nije ni bitno da li njegov nalog ima element ispravnosti i zakonitosti jer su svi ti bivši vozači i prodavci koji su se zatekli na strateški visokim pozicijama, toliko zaslepljeni svojom veličinom i sujetom da prosto projektuju svoje najniže porive u funkciji snishodljivosti u odnosu na onoga koji ih je tu postavio i nadaju se da se to od njih traži i da će se to i vrednovati. Što se tiče policije, ovo ne vodi ničemu jer je policija kao sistem u potpunosti urušena. Poverenje u nju je izgubljeno. Najveći deo policije tihuje u očekivanju nekih promena, dok manji, ali udarni deo policije u nekim slučajevima ima izrazito patološku crtu i želju za premlaćivanjem naroda.
I šta mislite, kako će biti vraćeno poljuljano poverenje u policiju?
Žestoka lustracija svih onih ljudi koji su tu politički dovedeni, svih onih koji su naređivali da se građani krvoločno i bespomoćno batinaju, a posebno onih koji su to naređivali. Osnovna karika u lancu i osnovna uprava koja će biti itekako reformisana, a itekako će odgovarati ljudi koji su u njoj radili je uprava za ljudske resurse koja donosi rešenja, koja donosi predloge, koja pomaže ministru da pravne stvari tumači onako kako je potrebno politici, a ne kako je potrebno struci.
Sada su studenti Prirodno matematičkog fakulteta iz Novog Sada u okviru je i departman za hemiju objavili da su analizirane čaure ispaljenog suzavca u kampusu u Novom Sadu i da je utrđeno da nije koršćen dozvoljeni i uobičajeni suzavac CS, već davno iz upotrebe zbog mogućih trajnih posledica po zdravlje izbačeni CN suzavac.Ministarstvo unutrašnjih poslova je to demantovalo tvrdnjom da policija takav suzavac i ne poseduje. Doduše, slično je MUP rekao na početku i o zvučnom topu, pa se posle čulo da nije baš da nemaju takve uređaje u svom arsenalu.
Ima li i pojedinačnih slučajeva prekoračenja ovlašćenja?
Mnogo je pojedinačnih slučajeva, nijedan ako je i pokrenuta istraga do sada nije procesuiran. Jedna studentkinja na primer medijima je ispričala kako je nakon demonstracija uhapšena kod Vlade Srbije. Odveli su je sa još nekima u garažu Vlade i tamo je jedan od načelnika policije, navela je i ime, pred svima tukao i pretio joj silovanjem. Čulo se potom da je Tužilaštvo pokrenulo predistražne postupke povodom tog slučaja, ali za sada nema nikakvih zvaničnih informacija o tome. Ono što je, ako možemo pomalo bizarno da se izrazimo, zanimljivo u svemu tome je da većina policajaca dok traju demonstracije ispod šlemova nosi maske, takozvane fantomke, kako im se ne bi videla lica, što je karakteristično ipak za osobe koje žele da sakriju identitet jer rade nešto protiv zakona.
Zna li se koliko je ukupno ljudi uhapšeno ili privedeno za ovih deset meseci i kakva je njihova sudbina?
Teško je reći koliko je ukupno studenata i građana privedeno od početka protesta nakon pada nadstrešnice od 11. meseca prošle godine. Čak ni veštačka inteligencija koju sam konsultovao ne daje odgovor na to pitanje, već odgovara uopšteno. Svakako radi se o stotinama ljudi. Važno je reći da se po pravilu praktično svi privedeni posle saslušanja u tužilaštvu ili sudu puštaju na slobodu jer nije utvrđeno da su učinili to što im je policija stavljala na teret ili im se određuje kućni pritvor do sudskog postupka. Do sada ne znam da je neko osuđen. Doduše, tu postoji i priča kako se u stvari svaki incident, a bilo je tu i ozbiljnih napada na policajce, nakon koga policija kreće na demonstrante u stvari inscenira da bi izazvao intervenciju i da to čine mladići koji nikada ne budu uhapšeni jer su deo sistema.
A šta kažu zakoni u Srbiji. Koja su policijska ovlašćenja?
Mislim da su u Srbiji zakoni isti ili slični kao i u Evropskoj Uniji. Problem je u stvari da li se poštuju. U najkraćem, policija može koristiti silu u slučajevima kada je to nužno da bi zaštitila sigurnost ljudi i imovine. Međutim, upotreba sile mora biti proporcionalna i opravdana situacijom što uključuje:
- Upotrebu fizičke sile protiv onih koji pokušavaju da naruše javni red ili izazovu nasilje.
- Korišćenje suzavca, gumenih metaka ili drugih sredstava, ukoliko demonstracije prerastu u nasilje.
- Upotrebu vatrenog oružja samo u slučajevima kada je život policajca ili drugih osoba ozbiljno ugrožen.
Po Zakonu o policiji, policajac ne sme da udara pendrekom po glavi, vratu, genitalijama, zglobovima, kičmi. Takođe ne sme da se upotrebi službena palica kada neko lice pruža pasivan otpor. To se ovde događa veoma često, a sve se jasno vidi na društvenim mrežama jer mnogo ljudi direktno prenosi demonstracije mobilnim telefonima.
Kakva su ovlašćenja njemačke policije na demonstracijama?
"Svi građani Njemačke imaju pravo mirno se i bez oružja okupljati bez prethodne prijave ili dopuštenja." Tako stoji u Njemačkom ustavu. No policija ipak može propisati uvjete, zaustaviti demonstracije ili potpuno raspustiti okupljanja.
Međutim, prepreke za to su još uvijek visoke. Okupljanja se ne moraju prijavljivati, ali ih je potrebno 48 sati ranije formalno najaviti policiji, s navedenim mjestom ili rutom okupljanja te očekivanim brojem sudionika. Nakon toga policija iz sigurnosnih razloga može propisati uvjete i, primjerice, zahtijevati drugu rutu.
Mnogi pravni stručnjaci kritiziraju činjenicu da danas kod svake veće demonstracije policija zahjeva sve dulje i dulje lista uvjeta. Oni u tome vide "bitan instrument ograničavanja slobode okupljanja". Oni također kritiziraju činjenicu da policija redovito snima okupljanja. To može odvraćati ljude od sudjelovanja. Ipak, to je zakonito. Isto vrijedi i za raspuštanje demonstracija – ali uz određene uvjete.
Ali da bi se neko okupljanje raspustilo, prepreke su vrlo visoke. Službeni portal "Policija za tebe" (Polizei für dich) to ovako formulira: "S obzirom na to da je pravo na demonstracije u demokraciji od velike važnosti, ne smiju se postavljati pretjerana očekivanja kad je u pitanju mirno i tiho održavanje prosvjeda." Jer okupljanja su često praćena remećajima reda.
No Njemački ustavni sud jedno okupljanje smatra "nemirnim" ili "remetilačkim" tek kada dođe, primjerice, do nasilja ili oštećenja imovine, a ne kad su treće osobe samo ometane, recimo kroz buku ili ograničavanje kretanja.
Ako, međutim, dođe do napada na policiju ili protudemonstrante ili do uništavanja imovine, okupljanje se može zaustaviti. Ako se neredi nastave, na kraju policija te prosvjede smije i raspustiti. Ako se unatoč tome okupljeni ne raziđu, policija može primijeniti prisilna sredstva. U krajnjem slučaju to može biti i uporaba palica ili suzavca – ali policija mora paziti na to da upotreba tih sredstava mora biti razmjerna situaciji. I oko toga se redovito lome koplja.
U posljednje vrijeme zato dolazi do primjene tzv. parlamentarnih promatrača. To su predstavnici Bundestaga ili parlamenata saveznih zemalja koji sudjeluju na prosvjedima i na neki način kontroliraju ponašanje policije i prosvjednika. No taj pojam nije zakonski definiran nego se odnosi na pojedinačna prava koja zastupnici imaju. Oni se tako recimo, smiju postaviti iza redova policije i tako pratiti njezino ponašanje i eventualnu neutemeljenu primjenu sile.
Policija smije primijeniti i silu u slučaju isticanja ili izvikivanja zabranjenih simbola. Recimo kod desničarskih prosvjeda uzdizanje ruke u tzv. Hitlerov pozdrav ili parole koje pozivaju na mržnju prema strancima, Jevrejima, muslimanima. LGBT zajednici itd.
