Što odlazak Orbana znači za EU i Balkan?
Stand:
Nenad Kreizer, Maja Marić, Amir Kamber
Pobjeda oporbe na parlamentarnim izborima u Mađarskoj velika je vijest ne samo za građane ove zemlje nego i za cijelu Europu. Silazak Viktora Orbana s vlasti je snažan signal suverenističkim i populističkim snagama diljem Europe, ali i svijeta. Orban je bio inspiracija mnogim populističkim nacionalistima. Nenad Kreizer razgovara s politologom Dejanom Jovićem i reporterkom Majom Marić o utjecaju ishoda izbora u Mađarskoj na stanje u regiji, odnosima unutar Europske unije i porastu populizma.
Ispitivanja javnog mnijenja su to predviđala ali ipak nitko nije očekivao ovako uvjerljivu pobjedu predstavnika dosadašnje mađarske oporbe Petera Magyara nad dugogodišnjim premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Na kraju je Orbanov konkurent osvojio dvotrećinsku prednost u parlamentu što mu omogućuje da povrati sve one ustavne promjene kojima je ovaj suverenist Mađarsku u posljednjih 16 godina iz uzorne demokracije pretvorio u gotovo autokratsku državu koja se odvojila o sustava vladavine prava i za koju se inače često tvrdi da je bila preteča onoga što Donald Trump pokušava učiniti od SAD-a.
Prošlonedjeljna pobjeda Petera Magyara ulijeva i nadu da je moguće zaustaviti prodor populista koji huškanjem protiv političkih protivnika i potiskivanjem demokratskih institucija učvršćuju svoju vlast. Olakšanje je to i za mnoge koji više nisu mogli gledati kako Viktor Orban svojim vetima na mnoge važne odluke blokira učinkovitost i podriva povjerenje u Europsku uniju.
U mađarskom susjedstvu, na jugoistoku Europe podijeljene reakcije: dok u Beogradu i Banjaluci sa žalošću prate odlazak dugogodišnjeg prijatelja i suborca, u Hrvatskoj je mnogim laknulo zbog dolaska novog lica s kojim će, tako se vjeruje u Zagrebu, biti lakše rješavati susjedske probleme.
S kolegicom Majom Marić prolazimo kroz posljednjih 16 godina vladavine Viktora Orbana i prije svega njegovu upletenost u neke zapadnobalkanske političke afere.
Majo, kada pogledamo sad unatrag, kako izgleda presijek posljednjih 16 godina vladavine Viktora Orbana?
Možemo slobodno reći da smo gledali postupno pretvaranje Mađarske u tzv. neliberalnu demokraciju, odnosno sustav u kojem formalni izbori postoje, ali su institucije, mediji i pravosuđe snažno pod političkom kontrolom.
Ne-liberalna demokracija je inače termin kojeg je i sam Orban koristio, i to potpuno afirmativno, u smislu to baš tako i treba biti...
Od povratka na vlast 2010., Orban i njegova stranka Fidesz utvrđivali su svoj položaj i gradili moć kroz promjene ustava, slabljenje neovisnih institucija i uspostavu lojalne medijske mreže. Paralelno je razvijan model političko-ekonomskog patronata, u kojem su državne resurse i fondovi Europske unije često koristili bliski poslovni krugovi.
To je unutarnja politika, a što je s vanjskom?
U vanjskoj politici Orban je gradio specifičnu mrežu savezništva, osobito na zapadnom Balkanu, gdje je podržavao političare sličnog autoritarnog i nacionalno-konzervativnog profila. Njegovi najbliži partneri bili su Aleksandar Vučić u Srbiji, Milorad Dodik u Bosni i Hercegovini te Hristijan Mickoski u Sjevernoj Makedoniji.
Koliko je pobjeda Petera Magyara i prije svega odlazak Viktora Orbana prijelomnica u političkim odnosima Europe, o tome govorimo sa zagrebačkim politologom i profesorom na fakultetu političkih znanosti Dejanom Jovićem.
Gospodine Joviću, kakva je reakcija u regiji na odlazak Orbana? Kad kažem regiji, onda mislim na zemlje bivše Jugoslavije. Poznato je da su, recimo, Vučić i Orban bili vrlo prisni. S Hrvatskom su tu problemi zbog naftne industrije i nekih provokacija povijesnom zastavom koja je bila iza Orbana. U Sloveniji, Orban ima velike poklonike u liku i djelu Janeza Janše. Hoće li se to sada sve naglavce postaviti tako reći?
Orban je bio sigurno inspiracija i na zapadnom Balkanu raznim neliberalnim i ne baš sasvim europskim akterima, populističkim nacionalistima. Oni će sigurno naći nekoga drugoga sada da bude ono što je bio Orban, barem u ovom periodu, dok je Orban u opoziciji. Vidjet ćemo što će se događati kasnije i koliki će preokret zapravo biti u Mađarskoj pod novom Vladom, posebno u odnosu na Srbiju. Bliskost između Orbana i Vučića nije bila inspirirana samo ideološkim razlozima, nego i sličnošću tipa režima uspostavljenog u dvije zemlje. Na primjer, jedan od primjera odnos prema Srednjoeuropskom sveučilištu Orbana, koji je prilično sličan onome što sada Vučić radi u samoj Srbiji u odnosu na univerzitete u Srbiji. Moram reći da je ta bliskost imala i određenih pozitivnih efekata. Prvo u bliskosti bilateralnih odnosa koji su najbolji u odnosu na bilo kada ranije u prošlosti, a također imala je nekog pozitivnog efekta za mađarsko srpske odnose unutar same Srbije, ponajviše u Vojvodini.
Dakle, ne bi trebalo izgubiti sada iz vida da su postignuti neki pozitivni rezultati te bliskosti i ja mislim da bi bilo važno da Peter Magyar zapravo da do znanja da će nastojati da se ti odnosi ne pokvare značajnije i da se tu ne stvori neka nova neka nova tenzija u međusobnim optuživanjima. Kad se radi o Hrvatskoj, tu su bili problemi vezanih za Inu i MOL, odnosno za Janaf. Oni su bili povezani s američkom željom koja je bila usklađena sa Hrvatskom da se diverzificiraju izvori energenata u srednjoj Europi, za što je, naravno, vrlo važan Janaf, naftovod koji ide kroz Hrvatsku za koji je Mađarska tvrdila da nema dovoljan kapacitet da snabdijeva i Mađarsku i Slovačku. Tu je bio i neki sudski spor u slučaju Ive Sanadera koji se ticao predsjednika Uprave Mola, gdje su također ostavljene brojne tenzije i nerazjašnjene stvari iz prošlosti.
Ja bih rekao da je Hrvatska vanjska politika, barem što se tiče Vlade Andreja Plenkovića, vrlo entuzijastički reagirala na rezultate izbora u Mađarskoj, prije svega zbog toga što je orijentirana u potpunosti na očuvanje i jačanje Europske unije. Međutim, naravno, tu postoji mogućnost da se stvari ne poprave bitno po ovim konkretnim pitanjima, dakle po pitanju JANAF-a ili recimo, odnosa prema Molu, a možda jednim dijelom i u odnosu na eventualne instrumentalizacije manjina. Dakle, recimo, mađarske manjine u samoj Hrvatskoj. Ali Hrvatska je bila dosta skeptična i oprezna prema tim stvarima za vrijeme Orbana i mislim da će dati šansu Magyaru da vodi neku drugu politiku i da neće inzistirati na razrješavanju onih pitanja koja su teška u ovom trenutku.
Ta suradnja nije bila samo politička, nego i financijska i medijska.
Mađarska je, primjerice, nudila značajne zajmove vladama ili entitetima poput Republike Srpske, čime je jačala političke saveznike. Zatim, poduzetnici povezani s Orbanom kupovali su medije u Sjevernoj Makedoniji i drugim zemljama, koji su potom promovirali proruske i nacionalističke narative bliske tim režimima. I na koncu, Orban je unutar Europske unije često blokirao sankcije protiv Dodika, unatoč njegovim separatističkim potezima u Bosni i Hercegovini.
Viktor Orban i Aleksandar Vučić jedu burek u pekari u Subotici
Bilo je tu i mnogih afera.
Jedan od najkontroverznijih slučajeva bio je bijeg bivšeg makedonskog premijera Nikole Gruevskog u Mađarsku 2018., gdje mu je Orbanova vlada brzo odobrila politički azil, iako je bio osuđen za zloupotrebu položaja. Slično tome, Orban je održavao bliske odnose s vlastima u Srbiji, uključujući politički sinkronizirane poteze tijekom izbornih kampanja i zajedničke energetske projekte povezane s Rusijom.
Kroz sve ove aktivnosti Orban je pokušavao izgraditi regionalnu "neliberalnu osovinu", politički blok koji bi slabio liberalna demokratska pravila Europske unije iznutra i jačao autoritativniji nacionalno orijentirani model vlasti.
Njegov utjecaj na zapadnom Balkanu stoga nije bio samo ideološki, nego i operativan: kroz novac, medije i političku zaštitu. Upravo zato eventualno slabljenje njegove vlasti bi moglo imati šire posljedice, ne samo za Mađarsku, nego i za političku dinamiku cijele regije.
Što njegov poraz onda konkretno znači za saveznike na Balkanu?
Ovim izborima za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, bosanskohercegovačkog srpskog lidera Milorada Dodika i makedonskog premijera Hristijana Mickoskog nestaje najvažniji politički saveznik u Europskoj uniji.
Naravno, takva mreža, građena desetljećima, neće nestati preko noći. No već ranije su se pojavljivali znakovi slabljenja financijske podrške iz Budimpešte, osobito jer je EU Mađarskoj blokirala milijarde eura zbog kršenja vladavine prava.
U Srbiji opozicija sada polaže nade da bi Orbanov pad mogao označiti i početak kraja Vučićeve vlasti. Iako su masovni prosvjedi oslabjeli, ostavili su trag. Ako bi studenti izašli na izbore s vlastitom listom, dominacija Vučićeve stranke mogla bi biti uzdrmana.
Ipak, u Srbiji nema političara s podrškom kakvu ima Magyar.
Peter Magyar
Što očekujemo sada, s novom vlašću na čelu?
Još za vrijeme kampanje Peter Magyar prvenstveno se fokusirao na teme koje se odnose na svakodnevni život Mađara: korupciju, bezočno bogaćenje i nekažnjivost u zemlji iscrpljenoj nakon 16 godina vladavine Fidesza.
On je najavio borbu protiv korupcije i klijentelizma, što znači pokušaj razgradnje mreža koje su se formirale tijekom vladavine Viktora Orbana. To će, međutim, biti spor i politički rizičan proces jer su te strukture duboko ukorijenjene u institucijama i gospodarstvu.
Analitičari govore da je moguće postupno približavanje Europskoj uniji, osobito kroz jačanje vladavine prava i pokušaj deblokade europskih fondova. No Magyar će pritom vjerojatno paziti da ne izgubi birače koji su skeptični prema Bruxellesu – pored svga toga, i to treba napomenuti, Magyarova stranka TISZA pripada desnom političkom spektru koja se po pitanju migracijske politike ne razlikuje mnogo od Orbanavog pristupa.
U svakom slučaju, što se regionalne politike tiče, za očekivati je hlađenje odnosa s autoritarnijim saveznicima na Balkanu, poput Aleksandar Vučić i Milorad Dodik, ali ne i potpuni prekid.
Najveće ograničenje bit će činjenica da promjene ne ovise samo o njemu: ako institucije, mediji i dio ekonomije i dalje ostanu pod utjecajem starog sustava, Magyar će morati balansirati između reformi i političke stabilnosti.
