Je li Hrvatska skrenula udesno?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 29.09.2025. 26:36 Min.. Verfügbar bis 29.09.2026. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Je li Hrvatska skrenula udesno?
Stand:
Nenad Kreizer, Siniša Bogdanić, Boris Rabrenović
Zabrane festivala i događanja, normalizacija revizionističkih narativa i daljnja podjela u društvu: Hrvatska iza sebe ima ljeto prepuno događaja koji su dodatno zaoštrili javni diskurs u zemlji i pokrenuli pitanje odgovornosti aktualne vlade za rastuću polarizaciju. Nenad Kreizer razgovara s političkim analitičarem Žarkom Puhovskim i reporterom Sinišom Bogdanićem o društvenoj atmosferi u Hrvatskoj i utjecaju globalnih kretanja na ova događanja, a sve u svjetlu posljednjih nekoliko mjeseci koji su, po mišljenju mnogih, Hrvatsku bacili unazad.
Za mnoge je koncert spornog estradnog radnika Marka Perkovića Thompsona početkom srpnja u Zagrebu označio početak širenja vala konzervativnog patriotizma na rubu ekstremnog desničarenja koji je od tada zahvatio Hrvatsku. Ne prođe gotovo ni tjedna a da iz Hrvatske ne dođe vijest o otkazivanju ili zabrani nekog kulurnog događaja ili neke druge vrste okupljanja koja se ne uklapa u narativ novoprobuđenog patriotizma u kojem nema mnogo mjesta za one drugačijeg mišljenja.
Mnogi smatraju da je Pandorinu kutiju nacionalizma i revizionizma otvorio upravo aktualni premijer Hrvatske Andrej Plenković koji pod skutima svoje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nastoji okupiti što šire slojeve desno od političkog centra pa i one radikalnije. Mnogi pak smatraju da se okretanje društvene atmosfere u Hrvatskoj udesno uklapa u svjetske trendove i jačanje desnice, trend koji se intenzivirao ponovnim dolaskom američkog predsjednika Donalda Trumpa na vlast početkom godine.
S kolegom Sinišom Bogdanićem govorim o mnogim zabranama i pritiscima na kulturne i društvene aktiviste koji se ne uklapaju u najnoviji narativ koji vlada Hrvatskom.
Siniša, i hrvatski i strani mediji ovoga su ljeta javljali o "hrvatskom skretanju udesno" i velikom raskolu unutar hrvatskog društva. Čini se da je sve počelo jednim koncertom?
Da, o tomu smo već puno govorili. Mogli bismo reći da je to neko oživljavanje sentimenta devedesetih i nacionalnih mitova počelo s koncertom Marka Perkovića Thompsona, heroja desnice, na zagrebačkom hipodromu početkom srpnja kada se na jednom mjestu okupilo, navodno, oko pola milijuna uglavnom mladih ljudi iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ali i Hrvata iz Njemačke i Austrije. Iako se sve to uklapa u nekakve europske, pa čak i globalne, političke trendove, u Hrvatskoj se dogodio taj jedan splet okolnosti koji je pogodovao razbuktavanju "desnila". Naime, koncert se organizirao neposredno pred lokalne izbore pa lijeva gradska vlast nije imala hrabrosti regulirati gabarite tog događaja, a kad je marketing to napumpao na razinu poziva na obaranja svjetskog rekorda, više se nije moglo natrag pa su gradonačelnik i njegovi suradnici morali odobriti i proširenje već prvotno velikih kapaciteta jer su stavljeni pred gotov čin. Možemo reći da je to bio početak koji je pokazao političke trendove, ali i nespremnost hrvatske ljevice da se s njima suoči.
Premijer Andrej Plenković do ovog je ljeta važio za umjerenog šefa HDZ-a koji je tu stranku "europski umio", smjestio u politički centar. No koncert je, čini se, promijenio sve.
Plenković je, budimo skroz iskreni, važio za strano tijelo u toj stranci, no ne treba smetnuti s uma da nikada nije imao hrabrosti obračunati se s desnim radikalizmom izvan nje. Pa je tako svojevremeno oformio "Vijeće za prošlost" koje je zaključilo da ustaški pozdrav "Za dom spremni" nije dopušten, osim ako se ne koristi u kontekstu HOS-a, budući da je taj poklič dio amblema te ratne postrojbe. HOS je, za one koji ne znaju, stranačka milicija Hrvatske stranke prava koja je odlukom predsjednika Franje Tuđmana neutralizirana i, da tako kažem, utopljena u Hrvatsku vojsku. Tuđman je nekoliko puta govorio da se radi o mladim ljudima koji su zavedeni pa i politički iskorišteni te da takvim porukama nema mjesta u međunarodno priznatoj Hrvatskoj zasnovanoj na antifašističkim načelima. Uglavnom, Plenković je, čini se, procijenio da mu je u trećem premijerskom mandatu oportuno ne zamjerati se kritičnoj masi koja je hrlila prema hipodromu iz svih smjerova, pa se odlučio pridružiti. Doduše, nije došao na koncert, nego je posjetio generalnu probu.
Premijer Hrvatske Andrej Plenković i ministar za branitelje Tomo Medved
No na koncert su došli njegovi ministri, a sam koncert postao je oružjem u borbi protiv protivnika s ljevice?
Da, Plenković je, zajedno sa svojim ministrima, izveo politički manevar čija je okosnica bila namjerno lansiranje logičke pogreške prema kojoj velika masa ljudi jednostavno ne može biti u krivu, iako nas je povijest naučila da itekako može. Zapravo je instrumentalizirao te mlade ljude za svoj politički probitak, iako se puno njih tamo pojavilo njemu u inat, budući da se Plenković doživljavao previše europski, a premalo nacionalnim. Pa su s HDZ-ovih govornica krenule optužbe na račun ljevice, posebno stranke Možemo, da pola milijuna ljudi naziva ustašama, što se zapravo nikada nije dogodilo. Dapače, s lijeva je isticano kako mnogi mladi koji su stigli na taj koncert nemaju ni dovoljno znanja, niti interesa za to što događalo u drugom svjetskom ratu, već su došli tamo inercijom, medijskim hajpom ili zato što su osjetili da su na jelovniku buntovništvo i zabranjeno voće.
Prof. Žarko Puhovski, politički analitičar iz Zagreba
Politički analitičar Žarko Puhovski iz Zagreba smatra da je u Hrvatskoj revizionistički i ultranacionalistički narativ bio oduvijek prisutan.
Gospodine Puhovski, danas govorimo o političkoj situaciji u Hrvatskoj. Nekako se, kada se čitaju hrvatski mediji i pogleda nekoliko mjeseci unatrag, stječe dojam da je Hrvatska otplovila udesno. Je li to zaista istina?
Mislim da bi bolji glagol bio isplovilo. Isplovilo je na površinu nešto što je uglavnom postojalo, ali se učinilo vidljivim, učinilo se manifestnijim. I ne može se više nitko praviti da toga nema, ni oni kojima se to sviđa, ni oni kojima se to ne sviđa. Dakle, ne mislim da se u društvu nešto promijenilo, ali se na površini to doista može drukčije osjetiti jer živimo u društvu u kojem samo ono što je u medijima doista postoji. I sad se pojavilo u medijima nešto za što smo prije znali, barem neki od nas, da postoji ali mogli smo se ponašati kao da toga nema jer nije bilo pred očima sviju.
Koji je razlog da se to upravo sad dogodilo i je li svemu inicijator onaj veliki koncert Thompsona na hipodromu?
To je bio okidač da se ta stvar tako manifestira, o tomu nema spora. Do toga je došlo zato što zagrebačka gradska uprava, koju vodi umjerena zelena ljevica, se nije usudila najprije zabraniti taj koncert, što vjerojatno nije ni trebala, ali se nije usudila ni ograničiti broj što je vjerojatno trebala učiniti. Pa je onda došlo do nekakvog velikog skupa, govorilo se o pola milijuna ljudi. Vjerojatno ih je bilo oko 350 tisuća, ali to nije ni važno, to je ogroman broj svejedno. I nakon toga se onima na toj strani učinilo da ih ima više nego što su prije sami za sebe vjerovali. Dakle ovi koji su, recimo, nekako u najmanju ruku neutralni spram ustaškog znakovlja, njima se učinilo da ih sada ima više i da je vrijeme da i na drugim, recimo tako, dijelovima društva i u drugim dijelovima zemlje dođu do izražaja.
Kompletan razgovor sa profesorom Puhovskim poslušajte u podcastu.
Kad smo kod tog "Za dom spremni", kako to da je on usprkos otporu kojeg doživljava u velikom dijelu hrvatskog društva, preživljava?
On je latentno uvijek postojao, prvenstveno kroz preživjeli dio već spomenutog HOS-a koji je, udružen s desno populističkim opcijama, a tu mi se nekako najviše ističe stranka Most, godinama gradio tu priču. Konstanta je napuhavanje značaja HOS-a u kontekstu Domovinskog rata pa se onda posljedično ovih dana čuju izjave političara da se u ratu sva Hrvatska vojska pozdravljala sa tim ZDS. Kao netko tko je rat proživjeo zaista na prvoj crti, s punom odgovornošću mogu reći da to nije istina i da sam taj ZDS viđao eventualno na grafitima, ali sam ga neko vrijeme redovito čuo u programu javne televizije u sklopu Thompsonove pjesme Bojna Čavoglave. Kako su ratni sukobi jenjavali, tako je i ta pjesma nestala iz hrvatskog etera. Na koncu, i sam Thompson je odlučio ganjati karijeru pop pjevača, no nakon neuspjeha odlučio se vratiti unosnijem domoljublju i nacionalnim mitovima kojih na prostoru jugoistoka Europe stvarno ne manjka. Globalno, živimo u vremena kada je sve dopušteno, kada i najmoćniji ljudi svijeta izmišljaju svoje istine, pa onda nije ni čudo da se Hrvatska u 2025. godini podijelila oko događaja iz 1945. godine. U skladu s tim, i antifašizam se u desnim političkim krugovima proglašava fašizmom, a do nekog društvenog sporazuma je tim teže doći što je hrvatski ili jugoslavenski antifašizam došao u paketu s komunističkom revolucijom.
I onda u tom sukobu ideologija dolazimo do Benkovca u kojem se reinkarnirao SUBNOR (Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata). Zašto je SUBNOR tako popularna riječ ovoga ljeta u Hrvatskoj?
Da, na valu domoljublja i zajedništva, koje isključuje sve one koji ne misle kao oni, lokalni branitelji odlučili su stati na kraj tamošnjem Festivalu "Nosi se". Naime, kulturno-festivalska scena koncentrirana na tribine, kazališne predstave i književnost, poprilično je lijeva u Hrvatskoj i dosta često propituje ratove općenito pa onda i Domovinski rat. Benkovački branitelji su ljevicu izjednačili s Jugoslavijom i agresijom na Hrvatsku pa su organizatore festivala, ali i neke druge festivale, natjerali na povlačenje. Zbog toga su branitelje u javnosti počeli podrugljivo zvati "zabranitelji". I to je ta sličnost sa SUBNOR-om, statusno i financijski privilegiranom boračkom institucijom koja se u Jugoslaviji borila protiv propitivanja NOB-a i nepoćudnih umjetnika koji su "podrivali tekovine revolucije". U Hrvatskoj još nismo doživjeli bunkeriranje filmova, ali nije da nije bilo i takvih pokušaja. Mnogi kolege novinari su u naslove svojih priloga stavili da su branitelji postali isti kao i oni protiv kojih su se, kako kažu, borili. Situaciju je donekle smirio Plenkovićev ministar za branitelje Tomo Medved, a i neki HDZ-ovi gradonačelnici su jasno poručili da u njihovim gradovima nema mjesta za novovjeki SUBNOR. I HDZ-ov ministar pravosuđa Damir Habijan deklarirao je iste stavove.
Pripadnici ekstremne desnice paradiraju Zagrebom sa američkom zastavom u znak podrške Donaldu Trumpu
Na koncu se pokazalo da ni branitelji nisu monolitni po tim pitanjima i da je nekima stalo i do javnog dijaloga i do slobode umjetnosti i javne riječi.
Branitelji sigurno nisu monolitni ni politički ni po privilegijama koje uživaju. Mogli bismo reći da jedni pokušavaju očuvati stečena prava, a zbog kojih su djelomično izgubili poštovanje društva, pa ga traže ovakvima akcijama. Drugi rade, nose se s egzistencijalnim problemima kao i drugi građani i nemaju ni najmanji interes postati "čuvari revolucije". Na tom su tragu istupili i veterani stranke Možemo. Javno su se ogradili od braniteljskih udruga koje zagovaraju zabrane kulturnih događanja, naglasivši da te udruge nemaju ovlasti govoriti u ime svih branitelja. Kažu da povezivanje Domovinskog rata s ustaškim pokličem smatraju manipulacijom koja vrijeđa sve branitelje. Upozorili su i na prijetnje umjetnicima i zabrane kulturnih događanja, istaknuvši da su se oni borili za slobodu mišljenja, govora i umjetničkog stvaranja.
