30 godina nakon Oluje - podjele ne nestaju

Ove se godine obilježava 30. obljetnica vojno-redarstvene operacije Oluja kojom je cjelokupna teritorija Hrvatske vraćena pod kontrolu središnjih vlasti u Zagrebu. Za Hrvatsku dan velike pobjede, za velik dio obitelji žrtava i onih koji su morali napustiti svoje domove, dan tuge. I ove godine se Oluja različito doživljava u Zagrebu i Beogradu a zašto je to tako i kao protiče ovogodišnje obilježavanje ovog događaja?

Svake godine ista priča: u Hrvatskoj vojni mimohodi, praznik i slavodobitno podsjećanje na onih nekoliko dana početkom kolovoza 1995. kada je Hrvatska vojska  osvojila područje koje se nazivalo Republika Srpska Krajina i koje je nakon toga vraćeno, kako se to službeno govori, pod ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. U isto vrijeme u Srbiji komemoracije i optužbe na račun Zagreba da potiče slavlje u znak sjećanja na stradanja i protjerivanje srpskih civila.

Hrvatska zastava na tvrđavi u Kninu

Mnogi povijesničari su suglasni u konstataciji da je ova vojna akcija u kojoj su posredno sudjelovale i snage Armije BiH, dovela do kraja rata u ovom dijelu bivše Jugoslavije te na kraju i do Daytonskog sporazuma kojim je definiran današnji ustroj Bosne i Hercegovine.

Hrvatska se nakon toga, doduše uz mnoge prepreka i zastoje, između ostalog i zbog nedovoljnog suočavanja s vlastitim greškama tijekom rata u devedesetima, okrenula budućnosti i započela proces koji je kulminirao ulaskom u Europsku uniju.

To doduše na teritoriji Republike Hrvatske nije doživjelo oko 200.000 žitelja područja Republike Srpske Krajine koji su zauvijek ili na dulje vrijeme napustili svoje domove. Neki od njih su se u međuvremenu vratili, no broj Srba u Hrvatskoj se drastično smanjio sa 13 posto od ukupnog broja stanovništva 1991. do 3 posto danas.

Svake godine oko ovog dana, 05.08., koji je u Hrvatskoj Nacionalni praznik, uvijek ionako napeti odnosi Srbije i Hrvatske se još više pogoršavaju poticanjem nacionalnih napetosti. Ove godine u Srbiji je dodatno s negodovanjem dočekan i svečani mimohod povodom 30. godišnjice Oluje a negativnu atmosferu dodatno je podgrijala i rasprava o koncertu Marka Perkovića Thompsona početkom mjesecana kojem je zabilježeno veličanje ustaškog režima.

S našim reporterom Sinišom Bogdanićem razgovaram o tome kako je proteklo obilježavanje ove godišnjice Oluje u Hrvatskoj i kakve su reakcije iz Srbije.

Siniša, dan kada je Hrvatska vojska ušla u Knin je, uz dan kada je pao Vukovar, možda i najvažnija točka u modernoj hrvatskoj povijesti. Što on znači hrvatskim građanima?

Ovisno kojim hrvatskim građanima, budući da se tu suprotstavljaju dvije priče, ovisno o etničkoj pripadnosti onih koji je pričaju. Za hrvatske Srbe koji su tijekom Oluje, a uglavnom zbog straha od odmazde, izbjegli prema Srbiji i BiH, a bilo ih je (prema UNHCR-u) oko 200.000, to je neizlječiva trauma koja im je zauvijek promijenila živote. Tu moram reći da se prema vladinim podacima u Hrvatsku vratilo 133.000 pripadnika srpske manjine koji su ostvarili povrat imovine, obnovu uništenih kuća ili socijalna prava. Neslužbeni podaci govore da ih se tek pola od toga trajno i posve vratilo u Hrvatsku, a mnogi su došli tek po dokumente kako bi s europskim građanstvom tj. putovnicom mogli produžiti prema nekoj zemlji Europske unije.

Uglavnom, kada se slušaju priče onih koji se nisu vratili u svoje nekadašnje domove, one počinju s tim 4. 8. 1995. godine pri čemu svoje teške sudbine i osobne tragedije opisuju kao egzodus ili čak i etničko čišćenje. No, i Hrvati koriste iste izraze i iste sentimente jer su tijekom 1991. godine srpske paravojne snage i JNA s tog područja protjerale Hrvate čiji se broj procjenjuje od 170 tisuća pa naviše.

Oluja 1995 - srpske izbjeglice na traktorima; snimljeno izmedju Petrinje i Siska

Pored protijerivanja, obje strane, i Srbi i Hrvati bilježe ljudske žrtve, brojni su izgubili živote. No, što je rezultiralo nakon akcije Oluje?  

Možemo reći da je Oluja za jedne bila progon, no za druge je bila povratak na svoja ognjišta. Uz to, ona je donijela olakšanje ostatku ratom razorene Hrvatske, budući da je oslobođeno oko 18,5 posto njenog teritorija, praktički su završeni oružani sukobi i stvoreni su uvjeti za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja.

Mogu li se te dvije priče pomiriti, barem u nekoj točki?

Za sada ne, ako govorimo o službenim politikama, budući da je Oluja temeljni kamen moderne hrvatske države, a za službenu srbijansku politiku i predsjednika Aleksandra Vučića ona je najveći zločin u modernoj Europi. I predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković nemaju ambiciju uspostavljati srdačne odnose s Vučićem, za razliku od nekadašnje predsjednice Kolinde Grabar Kitarović koja ga je i ugostila u Zagrebu 2018. godine. To je trebao biti prvi konkretan korak približavanja Zagreba i Beograda, a nakon ranijih susreta predsjednika Josipovića i Tadića, ali to se nije dogodilo.

Mnogi su hrvatskoj predsjednici taj susret zamjerili, budući da je Vučić 1995. godine držao huškačke govore u tada okupiranoj Glini iz koje je poručivao da takozvana Srpska Krajina i Glina neće biti Hrvatska te da se Banovina nikada neće vratiti Hrvatskoj. Takva politička konstelacija daje gorivo i hrvatskim nacionalistima o kojima možemo reći riječ-dvije kasnije, budući da je ovo doba kada su i oni najglasniji.

Dan sećanja na sve stradale i prognane u oružanoj akciji 'Oluja' obeležen je ove godine u Sremskim Karlovcima

Kako je državni vrh komentirao poruke koje je srbijanski predsjednik Vučić ove godine slao o Oluji?

Službena politika uglavnom izbjegava komentirati poruke koje šalje Aleksandar Vučić i slobodno možemo reći je to ignoriranje zapravo stvar stava. Srbija je, recimo, preporučila svojim građanima da ne putuju u Hrvatsku ovih dana, a Ministarstvo vanjskih poslova je tek odgovorilo da je ta preporuka vođena „unutarnjopolitičkim motivima” Beograda. Ilustracije radi, kažimo da deseci tisuća srbijanskih građana bez problema rade u Hrvatskoj tijekom turističke sezone.

Središnja svečanost Dana pobjede i ove je godine održana u Kninu, srcu nekadašnje paradržave koja je nestala prije točno 30 godina. Što je obilježilo današnje slavlje?

Knin svake godine na današnji dan postane središte Hrvatske; i pučko i političko. I ove godine pristigao je cijeli državni vrh, no današnje slavlje obilježio je predsjednik Zoran Milanović koji je izostao s glavnog dijela obilježavanja na stadionu NK Dinara. Naime, Milanović je tamo poslao svog izaslanika, umirovljenog general-pukovnika Marijana Marekovića. Novinari su o tome pitali ministra obrane, HDZ-ovog Ivana Anušića, koji je i sam branitelj. On pak kaže da je predsjednik trebao osobno doći i da mu je tamo bilo mjesto.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović izostao je s glavnog dijela obilježavanja "Oluje" na stadionu NK Dinara

Kako je predsjednik Milanović objasnio to što nije i on održao govor, već je to prepustio izaslanika?

Da pojasnim, Milanović je došao u Knin odati počast svim poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Položio je vijenac ispred Spomenika hrvatske pobjede "Oluja 95" u Kninu. Govor je prepustio general-pukovniku Mareković jer, objasnili su to novinarima iz ureda na Pantovčaku, smatra da je „za obilježavanje 30. obljetnice Oluje najispravnije i dug časti prema svim sudionicima Oluje da o toj velikoj pobjedi Hrvatske vojske govori upravo jedan od zapovjednika iz Oluje, koji je i savjetnik Predsjednika Republike za veterane Domovinskog rata“. Dakle, to je točan citat tog obrazloženja.

Zanimljivo je da na središnji dio proslave nije došao ni Milanoviće prijatelj, jedan od ključnih ljudi za Oluju?

Da, umirovljeni general Ante Gotovina, također nije viđen, nije držao govor, nije stao pred novinare. Zašto, za sada nije objavljeno. Zadnje javno pojavljivanje bilo mu je prije nekoliko dana kada je bio jedan od visokih uzvanika na vojnom mimohodu koji se održao Zagrebu. Za naše mlađe slušatelje kažimo da je riječ o zapovjedniku protiv kojeg je Haški sud 2001. godine podignuo optužnicu zbog zločina počinjenih tijekom i nakon Oluje, no 2012. godine oslobođen je optužbi. Gotovina se, podsjetimo, vratio u Hrvatsku, a po slijetanju je poručio „Rat je gotov“. Ne sudjeluje u političkom životu i bavi se poduzetništvom, usprkos velikom ugledu koji uživa u Hrvatskoj.

Premijer Hrvatske Andrej Plenković

Dakle, Andrej Plenković, šef HDZ-a i premijer u trećem uzastopnom mandatu bio je najviši političar koji je u Kninu danas govorio. Što je poručio?

Plenković je kazao da se Hrvatska danas ne brani oružjem, nego odgovornošću, znanjem, odlučnošću i čuvanjem temeljnih vrijednosti. Podsjetio je i na 1.744 nestale osobe čije su sudbine i dalje nepoznate. „Očekujemo da Beograd konačno pokaže stvarnu spremnost na suradnju - jer bez pune istine o nestalima nema ni iskrenih odnosa, ni europske budućnosti“, kazao je Plenković. Mi koji pamtimo par godina unatrag znamo da su se Vučić i Grabar-Kitarović obvezali na takvu suradnju, no od toga do danas nije bilo koristi.

Spomenuo si i da je ovo „sezona“ u kojoj se glasnije javljaju hrvatski nacionalisti?

Da, već smo puno minuta u ovim našim razgovorima pa i čitav nedavni podcast, potrošili na ikonu desnice, pjevača Marka Perkovića Thompsona, koji koketira s nacionalnim mitovima i ustaštvom pa ću to skratiti na najmanju moguću mjeru. Dakle, večer uoči proslave Oluje, na njegovom koncertu u Sinju okupilo se oko 150.000 posjetitelja. Uglavnom su to mladi ljudi u crnom, velikim dijelom iz Hercegovine i iseljenici u Njemačku i ostale europske države. Kako je Thompsonov poslovni model borba protiv države koje nema već 35 godina i komunizma, tako je svojim kritičarima sinoć poručio s bine da je Jugoslavija mrtva, što je izazvalo podsmjeh onih koji takva događanja zaobilaze u širokom luku. Policija je sinoć privela šest osoba zbog ustaške i fašističke ikonografije koje okupljanja Thompsonove publike prate kao sjena. Iako, kolege koje su pratile događanja uči koncerta tvrde da policija u većini slučajeva nije reagirala.