Vozači iz BiH pod pritiskom EU propisa. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 01.09.2025. 29:53 Min.. Verfügbar bis 01.09.2026. COSMO. Von Maja Maric.
Vozači iz BiH pod pritiskom EU propisa
Stand:
Maja Marić, Amir Sužanj, Boris Rabrenović
Blokade cesta širom BiH – autoprijevoznici izlaze na ulice zbog, kako tvrde, diskriminatornih pravila u EU koja njihove vozače ograničavaju i dovode čak i do privođenja. Konzorcij “Logistika BiH”, s više od 600 kompanija i 50 tisuća zaposlenih, traži hitnu reakciju institucija. Koji su njihovi ključni zahtjevi i kakve posljedice blokade mogu imati po gospodarstvo i građane u današnjem podcastu Maja Marić razgovara s dr. Veliborom Peulićem i kolegom Amirom Sužnjem.
Bosanskohercegovački prijevoznici kažu da prosvjeduju zbog nespremnosti instituicja da riješe diskriminatorni odnos prema bh- prevoznicima u Europi. Ova blokada će, kako najavljuju ekonomisti, dovesti do ozbiljnih problema u lancima opskrbe, a rezultat je potpunog izostanka nadležnih institucija da zaštite domaće prevoznike. To im je, kako kažu, jedina preostala mjera kojom žele ukazati na velike probleme s kojima se suočavaju u radu jer su svi dosadašnji razgovori s predstavnicima vlasti bili praktično beskorisni. Sa nama je danas naš dopisnik iz Sarajeva Amir Sužanj.
Pozdrav Amire, prijevoznici u Bosni i Hercegovini izlaze na blokade uz nekoliko krupnih zahtjeva. Izmedju ostalog, traži se uvođenje moratorija na primjenu pravila "90 dana u 180 dana". Odnosno da prestane, kako navode, diskriminatorna praksa kojoj su izloženi vozači koji rade svoj posao u skladu s pravilima i procedurama unutar Evropske unije. O čemu se točno radi?
Problem je u direktnoj vezi s primjenom evopskog pravila kojim je za državljane trećih zemalja boravak u EU ograničen na 90 dana unutar 6 mjeseci. Evropska unija je u januaru negativno odgovorila državnom ministru prometa Edinu Forti na zahtjev za izuzimanje vozača iz Bosne i Hercegovine od tog pravila jer se, kako je pojašnjeno, ne mogu mijenjati postojeći zahtjevi za ulazak u šengenski prostor i bosanskohercegovački vozači ne mogu biti izuzeti iz primjene važećih boravišnih propisa. Savjetuju bh-institucijama da uđu u pregovore sa državama članicama EU na bilateralnoj osnovi, prvenstveno sa Hrvatskom kao primarnom zemljom ulaska u šengenski prostor. Zbog tog pravila vozači, koji redovno saobraćaju kroz Evropsku uniju, gube pravo ulaska, jer Unija u ovom slučaju ne poznaje razliku između azilanata, migranata i vozača iz Bosne i Hercegovine. To je dovelo do velikih problema, čak i privođenja izvjesnog broja vozača iz Bosne i Hercegovine u zemljama Evropske Unije, a s druge strane, to pravilo kompanije dovodi u apsurdnu situaciju – njihovi uposlenici, vozači, praktično polovinu radnog vremena provode besposleni jer ne mogu u Evropsku Uniju više od onoga što propisuje ovo pravilo. Vlasnik prevozničke kompanije iz Živinica i član Uprave Konzorcija “Logistika BiH” Zijad Šarić smatra da je na djelu jedna neviđena diskriminacija firmi i vozača iz Bosne i Hercegovine.
“Naš vozač iz Bosne i Hercegovine samo što je u bosanskom kamionu ima blokadu na granici u trajanju od 90 u 180 dana. Isti taj vozač pređe u hrvatsku firmu i ima neograničen boravak. Zar to nije isti taj čovjek jer ako je on terorista u Bosni i Hercegovini, ili turista, šta je on onda u Hrvatskoj i u Sloveniji. Postavljamo pitanje kad će se stati diskriminaciji ukraj?”
Zvuči apsurdno. Zašto to pitanje nije riješeno i šta je uopšte rješenje?
Evropska komisija odbila je zahtjev Bosne i Hercegovine za izuzeće njenih profesionalnih vozača iz postojećeg režima, pa bi se stekao utisak da je problem u Briselu. Uostalom, u tom stalnom nadigravanju sa predstavnicima prevozničkih kompanija visoki bosanskohercegovački funkcioneri svjesno prebacuju lopticu na Evropsku uniju skidajući tako sa sebe odgovornost što ovaj problem nije riješen, a pogađa više od 600 kompanija i 47 hiljada zaposlenih. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staša Košarac, kadar Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika, tvrdi da su bosanskohercegovačke kompanije i vozači svojevrsni taoci evropskih interesa.
“Šta hoće Evropska unija na ovaj način? Ako onemogućava našim prevoznicima da prevoze robe proizedene u Federaciji BiH i Republici Srpskoj na evropskom tržištu, šta onda hoće. Pa hoće da upravo svoje prevoznike angažuju da voze našu robu. Ne možemo, ljudi, to dopustiti. Nemamo problem da zaštitimo naše ljude. Moja uloga kao ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa jeste da implementiramo sve ugovore o slobodnoj trgovini, a Bosna i Hercegovina ima četiri, da poboljšamo bilans spoljnotrgovinske razmjene sa svijetom. Prevoznici koji prevoze robu imaju problem. Imaju proizvođači problem”.
Bio je to ministar Staša Košarac sa stavom koji je za mnoge prevoznike, pretpostavljam, logičan. Ali samo na prvi pogled. Zašto?
Zato što se većina procesa u Bosni i Hercegovini, pa tako i ovaj, gubi u politikantskim, dnevnopolitičkim igrama visokih funkcionera, poslanika i ministara. Tako su svi dosadašnji dogovori sa konzorcijem prevoznika praktično ostali mrtvo slovo na papiru. Evo, baš u srijedu, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine razmatralo je prijedlog ministra prometa i komunikacija Edina Forte o formiranju Odbora za olakšavanje međunarodnog i međuentitetskog cestovnog prometa koji bi funkcionisao po principu međuresornog mehanizma koordinacije, ali su ga srušili ministri iz Republike Srpske. Iako i prevoznici smatraju kako bi to samo dodatno birokratizovalo procedure, Forto vjeruje da iza obaranja inicijative stoje sasvim drugačiji razlozi, vezani za trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini
“Imajući u vidu raznolikost njihovih zahtjeva i činjenicu da se za neke stvari mogu obratiti Ministarstvu komunikacija i prometa, neke zahtjeve Upravi za indirektno oporezivanje, neke stvari Ministarstvu vanjske trgovine, entitetskim vladama, mislim da bi bilo efikasnije da, umjesto idu na sve ove adrese, idu kroz jedno tijelo kako bi protok informacija i zahtjeva bio bolji i efikasniji. Oni se nisu složili s tim. Vjerujem da jedan dio prevoznika misli da je još jedna odgovor koji bi bio neka vrsta birokratizacije, što nije istina. Blago sam iznenađen, ali ne toliko, da su potpuno usaglašene poruke koje smo čuli u zadnjem saopštenju Konzorcija i ministara Košarca i Amidžića koji ruše ovu inicijativu”.
Dakle, umjesto rješenja došlo je do političkog sukobljavanja dva ministarstva, odnosno dva ministra i tu se ne vidi ni ozbiljna namjera da se ovaj veliki problem riješi. Ministar Košarac je iskoristio priliku da ministra Fortu optuži kako je podanik Brisela, žrtvujući interese domaćih prevoznika. Košarac se, izgleda, po starom modelu Milorada Dodika, zalaže za ulazak u direktan konflikt sa Evropskom unijom, ali ne pojašnjava zašto, recimo, vozači iz Bosne i Hercegovine na ulazak u sopstvenu zemlju čekaju i po 14 sati, a za to ne može biti odgovoran Brisel.
“Mnogo bolje Forti je da ode u Brisel i da u Briselu ovo pitanje rješava na adekvatan način. Nije normalno da naše prevoznike tamo privode, a da ih onda poslije toga nalaze evropske agencije i evropska preduzeča i da traže da napuste bh-kompanije i da dođu da rade u Evropskoj uniji. Zašto nema hrabrosti da kaže da nas Evropska unija vara? Zašto nema hrabrosti da kaže da ćemo uvesti recipročne mjere za vozače iz Evropske unije? Zašto ne blokiramo granice Evropske Unije ako ne može da to riješi u Briselu?”
Naš sugovornik u današnjoj emisiji posvećenoj protestima i problemima transportnih kompanija u Bosni i Hercegovini je doktor Velibor Peulić, redovan univerzitetski profesor na Uža naučna oblast logistika, predstavnik Konzorcija “Logistika BIH”, koji okuplja više od 600 kompanija i gotovo 50 tisuća zaposlenih.
Gospodine Peuliću, što vi očekujete kao rješenje za ovaj problem i šta ako do tog rješenja ne dođe u dogledno vrijeme?
Plenum Konzorcija logistika Bosne i Hercegovine na posljednji sastancima donio je zaključak - lanci snabdijevanja će biti predmet blokade. Znači, nema blokade granice, mi ćemo usporiti svoje lance snabdijevanja na način da prikažemo smo mi krvotok privrede u Bosni i Hercegovini. Šta očekujemo? Očekujemo razum kod naših ministara. Moja pozicija je koordinator zajedničkih poslova, ja ću biti u parlamentu Bosne i Hercegovine čim bude se moglo da uđe i ove komisije koje mi imamo i ova ministarstva to mogu sve riješiti u jednom danu. Da sjednu i da kažu, ali ne da obećavaju. Ministar ima naše zahtjeve, dvadeset riječi treba pomjeriti i mi insistiramo na povelji kvaliteta i na EU standardima. Jer vi imate jedan apsurd u tom pravilniku. Vozač dođe iz Njemačke, odluči se vratiti u Bosnu i Hercegovinu, donese kod 95 iz Njemačke, gore radi. I sad nostalgija i vrati se. Oni ne mogu doći u Bosnu i Hercegovinu početi danas raditi zato što imate prepreke. Onda vam kažu "neka, neka, ovde su neki jači, kao bolji standardi" a u stvari je trošak. Prema tome ako ministri, mi se uzdamo, vjerujemo još jednom da će te komisije, svim političkim partijama smo poslali dopise, svim ministrima, da će oni u ponedjeljak početi da to radimo, da to rješavamo. Jer oni koji su posljednji i koji žele posljednji da zaustave svoja transportna sredstva i nikada to nije bila želja, su prijevoznici iz Bosne i Hercegovine. Mi smo uložili četiri milijarde eura u ovu državu i valjda imamo neko pravo. Nema dalje alternative ukoliko se ne desi reforma. Mi smo njima kazali, 15 hiljada radnih mjesta možemo otvoriti za godinu dana. Ali ako nas ove, nazovimo ih birokrate, budu otjerale, 12 hiljada transportnih jedinica, bit će dodatno iseljeno iz Bosne i Hercegovine. Ali isto tako i s Europskom komisijom smo pričali, možda se robni tokovi budu pomjerili u nekom drugom smjeru, a to isto nije dobro. Zašto? Zato što prevoznik iz Austrije ne dolazi u Bosnu i Hercegovinu, prijevoznik iz Njemačke ne dolazi u Bosnu i Hercegovinu i onda će se robni tokovi možda i promijeniti. Sve su to uzročno posljedične veze.
Amire, kakve su moguće posljedice protesta i blokade prometnica u Bosni i Hercegovini?
Pojedini ekonomisti upozoravaju da bi moglo doći do poteškoća u lancima snabdijevanja i da bi se mogla osjetiti nestašica određenih proizvoda. Pored toga, i proizvođači bi se mogli naći u problemima jer umnogome zavise od transportnog sektora, a blokade bi mogle imati i vrlo teške posljedice na isporuke već dogovorenih transporta u Evropsku uniju, od namještaja do voća, pa su tu indirektno i novčane posljedice i gubljenje kredibiliteta, a to znači i već uhodanih poslova u zemljama Unije. Ovaj korak špeditera osjetiće i građani. (u dobroj mjeri što je blokiran i uvoz u BiH?) Kako, pojašnjava ekonomista Zoran Pavlović.
“Svako kašnjenje ili svako zadržavanje na granicama uključuje povećanje troškova za bilo šta što mi kupimo u prodavnici”.
Bio je to pogled ekonomista ne samo na trenutne proteste prevoznika nego uopće na urušavanje transportnog sektora u Bosni i Hercegovini. Amire, šta brojke pokazuju, kakva je budućnost prevozničkog sektora?
Zbog problema koji su izveli prevoznike na blokade Iz Bosne i Hercegovine je od 2019. godine do danas otišlo više od 6.500 profesionalnih vozača. Nema tačnih brojčanih podataka pojedinačno po uemljama, ali predstavnici Konzorcija kažu kako je najveći broj otišao u Hrvatsku, Sloveniju i Njemačku, koja je još od avgusta 2023. godine, priznajući sve vozačke dozvole, posebno za vozače kamiona i autobusa pojednostavila procedure za zapošljavanje vozača iz Bosne i Hercegovine. Otišli su raditi isti posao, ali za mnogo bolje plate i bolje uslove rada. Oko 2500 prevozničkih firmi je otišlo iz Bosne i Hercegovine i svoju djelatnost registrovalo uglavnom u Hrvatskoj i Sloveniji. Predsjednik Udruženja prevoznika za unutrašnji i međunarodni transport Republike Srpske Nikola Grbić vjeruje da će problem uredbe Evropske unije, koja vozačima ograničava vrijeme boravka na njenom području, primorati mnoge vlasnike autoprevozničkih firmi da preduzeća registruju van zemlje zbog prostog razloga - morati imati duple posade koje će raditi 90 dana, a isto toliko biti kod kuće.
“Bojim se, kako je krenulo, da ćemo u narednih godinu, dvije, tri dana najverovatnije ostati totalno bez ove djelatnosti, da neće imati ko da nam doveze robu, repromaterijal ili da vozi putnike, učenike ili radnike na posao, u školu ili dalje ako se nešto ne promijeni... A sad trenutno, kako stvari stoje, nema volje niti želje bilo šta da urade...”
Eto, završnica nam nije baš optimistična, ali u Konzorciju se nadaju da će protestima ipak natjerati nadležne institucije da konačno povuku neke poteze kojima će spasiti domaću transportnu industriju.
