Savez kolumnista Jugoslavije. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 03.07.2025. 20:56 Min.. Verfügbar bis 03.07.2026. COSMO. Von Amir Kamber.
Savez kolumnista Jugoslavije
Stand:
Amir Kamber, Davor Korić, Boris Rabrenović
Amir Kamber razgovara s Goranom Mikulićem, inicijatorom i uglednim sarajevskim izdavačem "Saveza kolumnista Jugoslavije". Jedna ili više knjiga? Kako se dobija članstvo? O kojim autorima se radi? O čemu pišu? Zašto? Kakvu ulogu igra politika? Ko je i otkud sad i Azem Vllasi u cijeloj priči? Književni selektor Davor Korić pojašnjava pozadinu ovog projekta koji se, pored savremenih tema, također bavi sjenkama rata i njegovim posljedicama u novonastalim državama sa prostora bivše Jugoslavije.
Prvi četvrtak novog mjeseca - rezervisan za književnost. Predstavljamo knjige autora i autorica iz regije - koji pišu jezicima koje ne možemo da ne razumijemo.
Ovaj put se bavimo zanimljivim projektom pod naslovom: „Savez kolumnista Jugoslavije“. Govorićemo o jednoj inicijalnoj - i o nizu drugih knjiga koje su objavljene i koje bi tek trebale biti objavljene u istom okviru, pod isti krovom.
Iza cijele priče stoji izdavač Goran Mikulić iz Sarajeva tj. ugledna izdavačka kuća Art Rabic, koja je do sada objavila više stotina naslova, monografija, među njima i čuvenu Sarajevsku Hagadu.
Naš književni selektor Davor Korić će nam objasniti zašto je ovaj put odbabrao knjigu ne jednog autora nego grupe autora "Savez kolumnista Jugoslavije".
Davore, naslov zanimljivo i neobično zvuči....otkud takav naziv kada više nema Jugoslavije.
Radi se o izboru kolumni 18 istaknutih pisaca, publicista, novinara sa prostora bivše zajedničke države Jugoslavije, a naziv je zapravo dosjetka istaknutog bosansohercegovačkog intelektualca Tarika Haverića, koji je predložio ovakav naziv, jer iako, kako si rekao, nema više Jugoslavije, a vjerovatno ni komunista kao nekada, ima na prostoru regije Jugoistočne Evrope izvrsnih kolumnista. Tako je urednik ove knjige odabrao od svakog od tih 18 pisaca po dva teksta, tako da se radi o zaista interesantnoj zbirci tekstova.
Goran Mikulić
Svi oni redovno objavljuju, imaju takozvane kolumne, objavljene u dnevnim novinama, časopisu ili nekoj drugoj publikaciji.
Mnogi poznati književnici su počeli svoju karijeru kao kolumnisti i kasnije se uspjeli dokazati kao autori, pisci ili književnici, koji pišu, moglo bi se reći, na duge staze. A biti kolumnist znači imati obavezu jednom tjedno napisati članak, tekst o nekom bitnom društvenom događaju, dati komentar o nekoj bitnoj temi, ukazati čitateljima na nešto na što sami nisu obratili dovoljno pažnje ili analizirati neku situaciju iz svakodnevnog života, značajnu za društvo u kojem žive. Tako u ovoj knjizi među tekstovima 18 kolumnista, nailazimo na lepezu zanimljivih mišljenja, komentara, stavova, duhovitih opažanja i visprenih zaključaka.
"Savez kolumnista Jugoslavije" je jedna inicijalna u nizu drugih knjiga koje su objavljene i koje bi tek trebale biti objavljene u istom okviru. Iza cijele priče stoji izdavač Goran Mikulić iz Sarajeva tj. ugledna izdavačka kuća Art Rabic, koja je do sada objavila više stotina naslova, monografija, među njima i čuvenu Sarajevsku Hagadu. Više o svemu tome saznajemo od samog vlasnika izdavačke kuće Mikulić.
Ja ne volim da budem drugi. Ja volim da budem samo prvi. To je onako vrlo prepotentno rečeno s moje strane i sve sam uradio da budem prvi izdavač ovdje. Najproduktivniji sam izdavač, objavio sam 526 naslova. To je ogromno za jednu malu izdavačku kuću. A zašto ja to sve? Neću da budem praška u svemiru. Ja hoću da se za mene zna. Zato sam se okrenuo i neverovatnim izdanjima kao što je sarajevska Hagada. Mene je Hagada koštala 330 hiljada eura. Sto hiljada eura sam samo platio muzeju prava snimanja. I sad pitaju svi "jesi li se izvukao?" Jesam, izvukao sam se. Samo što je tu bilo, budi Bog s nama, ja sam mijenjao tri pidžame na noć. I uspio sam i proglasili su me četiri puta za najboljeg izdavača ovdje. A nikad nisu htjeli da me prime u Udruženje izdavača. Jer u Sarajevu, ako malko, pola centa ili cenat izviriš iznad - ti si gotov.
Kako si došao do te knjige?
Prilikom posjete Sarajevu tokom prošlog mjeseca tragajući za novim knjigama koje možemo preporučiti našim slušateljima, posjetio sam književno veče, održano u originalnom prostoru (zgrade u ulici Danijela Ozme, smještene u blizini nekadašnjeg likovnog paviljona kod velikog parka, koja je izgorila tokom granatiranja za vrijeme opsade Sarajeva. Vlasnik stana na vrhu zgrade, poznati televizijski reditelj Saša Mašić, porodični stan je pretvorio u veoma originalni prostor nazvan) Atelje Figure. Prostor je zgodan za održavanje kulturnih večeri kao i ove na kojoj su predstavljene knjige dva autora Srđana Puhala iz Banja Luke i Željka Ivankovića iz Sarajeva. Kako je najavljeno, izdavačka kuća Art Rabic će kontinuirano objavljivati knjige kolumni svih 18 kolumnista, zastupljenih u ovoj prvoj knjizi „Savez kolumnista Jugoslavije“.
Boris Dežulović i Predrag Lucić na promociji knjige "Smijeh slobode" uz Alidu Bremer u Franfkurtu 2015. godine
O kojim autorima se radi?
Tu su tekstovi bivših Feralovaca, Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića, poznatih po njihovom specifičnom, rekao bih sarkastičnom humoru. Ivančić piše o pojavi duha Ive Sanadera u hrvatskom saboru i razobličava hrvatski fašizam. Na sličan satiričan način Ante Tomić piše o odlasku hrvatskog ministra vanjskih poslova Radmana u London na krunidbenu svečanost Charlsa Trećeg.
Ante Tomić je inače poznat kao scenarista filmova reditelja Rajka Grlića „Ustav Republike Hrvatske“ i „Svemu dodje kraj“. Koji tekstovi Borisa Dežulovića su uvršteni u ovu zbirku? Sjećam se da je nekoliko godina redovno pisao veoma duhovite kolumne za sarajevsko „Oslobodjenje“.
Ovdje se može pročitati njegov tekst o temi uvodjenja rodnih studija u Hrvatskoj, kao i tekst o vanpasionskoj potrošnji, koji je ovih dana kada je turistička sezona na Jadranskoj obali u punom jeku, posebno aktuelan. Novac, gramzivost i pohlepa su gostoljubivim Dalmatincima u samo dvije generacije toliko isprali mozak, da sada turistima naplaćuju i skakanje u more, zaključuje na svoj ironičan način Dežulović. Istovjetnim smislom za humor piše i autor iz Beograda Petar Luković u čijoj kolumni se takodje pojavljuje duh bivšeg predsjednika predsjedništva Jugoslavije Borisava Jovića. Luković se na takodje sarkastičan način obračunava sa srpskim nacionalizmom i ondašnjom parolom „Svi Srbi u jednoj državi“.
Goran Mikulić
Dakle kolumnisti zastupljeni u ovoj knjizi se pored savremenih tema i dalje bave sjenkama rata i njegovim posljedicama u novonastalim državama sa prostora bivše Jugoslavije.
To je izgleda neminovno jer ova grupa autora nastoji ukazati na sve one negativne pojave nastale nakon rata i zbog njega. Pored već pomenutih autora koji pišu sa velikim smislom za humor i sve njegove oblike bilo da se radi o parodiji, satiri, ironiji ili sarkazmu, u ovoj knjizi su zastupljeni i autori koji pišu na veoma ozbiljan način kao na primjer Dragan Bursać iz Banja Luke. U jednoj kolumni on se na veoma potresan način bavi ubistvom tri mladića Bošnjaka u Srebrenici, a u drugoj likvidacijom jednog dječaka i njegove srpske porodice u Konjicu. Njegov sugradjanin Srdjan Puhalo se bavi topografijom zločina nabrajajući nazive ulica u ovom gradu koje danas nose imena ratnih zločinaca osudjenih u haškom Tribunalu. Preimenovanjem ulica u Beogradu bavi se i Dragan Markovina koji piše kako se u ovom gradu vrši pritisak i na institucije koje su osnovane nakon Drugog svjetskog rata,, kao što su na primjer Jugoslovensko dramsko pozorište ili Jugoslovensko sportsko društvo Partizan. O pojavi negiranja „postjugoslavenstva“ piše i istanuti hrvatski novinar i pisac Jurica Pavičić.
Politolog Tarik Haverić, jedan od najoštrijih i najoštroumnijih kritičara bošnjačkog nacionalizma, koji je predložio naziv ove knjige, u tekstu "Debosnizacija Libana?" uočava paralelu između ove dvije zemlje.
Prof. Tarik Haverić
"Za potpunu paralelu s Bosnom i Hercegovinom treba ukazati na ključnu značajku sistema uspostavljenog sporazumom iz Taife 1989. , kojim je okončan libanski rat (1976-1989): dogovor "konstitutivnih naroda" koje predstavljaju njihove stranke. Istina, eksperti će požuriti naglasiti da se u Libanu ne radi o narodima, već o konfesijama, ali bitne razlike nema. Kao što je Dejtonski mirovni sporazum (1995) u Bosni i Hercgovini uspostavio etnokratiju, tako je i libanski sistem temeljen na "konfesionalnoj parlamentarnoj demokratiji".
Prema tom modelu, svaka "konstitutivna religija" bira svoje predstavnike u parlament, predsjednik republike je hrišćanim-maronit, premijer musliman-sunit, predsjednik skupštine musliman-šiit, dok su pravoslavci dobili mjesta zamjenika premijera i glasnogovornika vlade.
Autorima sporazuma iz Taife cilj je vjerovatno bio zaustaviti rat tako da svaka strana dobije ponešto, ali da niko ne bude potpuno zadovoljan (zvuči poznato?)."
Istorijski revizionizam je tema i u drugim državama sa prostora bivše zajedničke zemlje.
O toj tendenciji piše i Pero Jurišin pitajući se je li fašizam prošlost zapažajući da vladajuće političke elite konstruiraju mržnju na nacionalnoj osnovi. O negativnoj ulozi nekih medija u tom kontekstu piše i Željko Ivanković. O zanimljivim temama u ovoj knjizi pišu i autori kao što su Andrej Nikolaidis, Sinan Gudžević i Mišo Marić iz Mostara. O sumornom dojmu za vrijeme posjete ovom gradu u kojem je proveo djetinjstvo piše i Gojko Berić zapažajući da u ovom etnički podijeljenom gradu mržnja između Hrvata i Bošnjaka nije iščezla nego je čak i izraženija među mladima. O pojavi nepotizma u Bosni i Hercegovini piše i urednik lista „Slobodna Bosna“ Senad Avdić, a o reperkusijama događanja u svijetu na našu regiju pišu autori Zlatko Dizdarević i Hajrudin Somun, na osnovi njihovog dugogodišnjeg diplomatskog iskustva.
