Drago Glamuzina: Je li ljubav slijepa?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 02.10.2025. 21:26 Min.. Verfügbar bis 02.10.2026. COSMO. Von Amir Kamber.
Drago Glamuzina: Je li ljubav slijepa?
Stand:
Amir Kamber, Davor Korić, Boris Rabrenović
Ili nas oslobađa? Amir Kamber i Drago Glamuzina razgovaraju o ljubavnim osjećajima i drugim ljudskim paradoksima. Može li književnost dati smisao bračnim i vanbračnim opsesijama? U romanu "Tri" Glamuzina prikazuje odnose jednog ljubavnog trougla - dvije žene, jedan muškarac i ništa izvan njih. Književni stručnjak Davor Korić nas detaljnije upoznaje s likom i djelom Drage Glamuzine iz Hrvatske. A šta ćemo kada duboki ljubavni osjećaju postanu instrument razorne političke moći?
Danas se bavimo literaturom. Upoznajemo pisce i spisateljice koji pišu na jezicima koje ne možemo da ne razumijemo. Skrećemo pažnju na književna djela koja bi trebali imati na umu.
Ovaj put govorimo o romanu "Tri" hrvatskog pisca Drage Glamuzine. U njemu je izmedju ostalog riječ o ljubavi i drugim opasnostima.
Kao uvijek, prije razgovora s piscem, na našem književnom selektoru Davoru Koriću je da postavi stvari na svoje mjesto, pripremi teren, upozna nas nešto bolje s likom i djelom autora kojeg danas namjeravamo ugostiti.
Davore, prvo nekoliko riječi o autoru.
Pisac Drago Glamuzina rođen je u Vrgorcu 1967. godine. Diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao novinar i redaktor u dnevnom listu Vjesnik i tjedniku Nacional te kao urednik u izdavačkoj kući Profil, a trenutno je glavni urednik izdavačke kuće VBZ iz Zagreba.
Znači da živi od pisane riječi, literature, književnosti, kroz njegove ruke prolaze tuđi tekstovi, ali i sam piše i objavljuje svoja djela.
Na književnoj sceni Hrvatske i regije Jugoistočne Evrope pojavio se prvo kao pjesnik. 2001. je objavio knjigu pjesama "Mesari" za koju je dobio Nagradu "Vladimir Nazor" za knjigu godine i Kvirinovu nagradu za najbolju knjigu pjesama autora do 35 godina. Nakon takvog uspjeha objavio je više zbirki pjesama, a piše i prozna djela.
Za roman "Tri", čije je novo izdanje izašlo krajem prošle godine i o kojem ćemo danas govoriti, dobio je nagradu tportala za najbolji roman godine. Prošle godine mu je u izdavačkoj kući Buybook iz Sarajeva u biblioteci dnevnika naručenih od nekolicine vodećih pisaca iz regije objavljena knjiga proze "Noćni portir". A o romanu "Drugi zakon termodinamike", koji je objavljen 2021., sam tada razgovarao sa autorom i možda se neki od naših slušatelja koje zanima književnost a koji prate zbivanja na regionalnoj književnoj sceni i čitaju djela autora sa ovog govornog područja sjećaju tog romana.
Detalj sa omota audio izdanja romana "Tri"
Roman "Drugi zakon termodinamike" je u međuvremenu preveden tj. objavljen na njemačkom jeziku: "Zweiter Hauptsatz der Thermodynamik". Ukratko podsjeti o čemu se radilo u tom romanu.
Roman „Drugi zakon termodinamike“ koncipiran je prema klasičnom dramskom principu koji se zasniva na trojnom jedinstvu mjesta, vremena i radnje. Radnja se odvija tokom jedne turbulente večeri u stanu autorovog prijatelja, inače poznatog hrvatskog pisca Zorana Ferića, što romanu daje ton autentičnosti. Tu se okupila nekolicina pisaca, prevodilaca i njihovih prijatelja, kako bi se družili s jednim slavnim, gostujućim američkim piscem. Dok čekaju na njegov dolazak akteri ovog romana započinju zanimljivu društvenu igru u kojoj svako od prisutnih treba ispričati svoju osobnu, intimnu priču koju do tada još nikome nije povjerio.
Kroz pojedinačne privatne ispovijesti, na tulumu koji traje do zore, njegovi likovi potaknuti alkoholom i drogom, kao u nekoj psihoanalitičkoj seansi razotkrivanja i samoogoljavanja, iznose najintimnije, često najsramotnije životne detalje potisnute u podsvijest. U njihovim uzbudljivim, pretežno ljubavnim, često bizarnim pričama preovladavaju seksualni nagoni, strast, ljubomora i preljube.
U istoriji svjetske književnosti, a bogami i svjetskog malograđanstva za romane koji govore o ljubavi a nisu baš pretjerano romantični i ružičasti oduvijek se govorilo da su opasni.
Gospodine Glamuzina, prije nego što nastavimo trebamo li nekoga upozoriti?
Pa mislim da nema ništa opasno u njemu, dapače da je koristan jer upozorava na neke opasnosti pretjerane ljubomore i posesivnosti. Zapravo to je možda više roman o ljubomori i posesivnosti nego o ljubavi.
To je sad odmah ključno pitanje da li nam ljubav pomaže da vidimo stvari kakve jesu, ma kako surove bile i bolne ili je ljubav slijepa, zamagljuje pogled na svijet, izluđuje nas?
Zamaglljuje, mi smo u nekom posebnom stanju kad smo u toj prvoj nekoj fazi zaljubljenosti i ne razmišljamo trijezno. S nekim odmakom, kad prođu godine, drugačije gledamo.
A neko bi rekao da je to autentično.
Pa jeste, to je autentično iskustvo i mi se tada osjećamo doista živima. I malo šta u životu nas čini da se tako osjećamo živima kao taj osjećaj ljubavi. Zato ga se i traži.
U svakom slučaju, uvijek dobra drama za književnost kada srce kaže jedno, a mozak drugo.
Da. I nije ljubav jedina takva stvar, ima i drugih stvari koje su ljudima štetne, a ljudi ih stalno traže.
A sad malo o knjizi: o kakvoj točno konstelaciji je riječ u romanu "Tri". OK, radi se o trouglu, ali o kakvom tačno?
Riječ je o romanu koji prati odnose unutar tog jednog ljubavnog trokuta. Imamo jedan bračni par i njegovu ljubavnicu Hanu. Dakle Gorana, Hanu i Sandra je supruga. I sad stvari su postavljene tako da Goran i supruga Sandra imaju jedan brak koji je tolerantan, pun razumijevanja, otvoren. To je neka dugogodišnja ljubav još iz srednje škole. Tu se propituje taj tip odnosa i gdje su njegove zamke i kakvi se tu problemi događaju. A taj drugi odnos između Gorana i ljubavnice Hane je potpuno suprotan. Dakle, to je odnos koji je pun posesivnosti i ljubomore te želje da se istaknu svi drugi ljudi iz partnerovog života. Roman pokazuje kako nema formule koja obećava sigurno rješenje, nego kad postavite stvari ovako kao što su Goran i Sandra, dođete u nekom trenutku do krize, jednako kao i ovo posezanje potpuno za drugim bićem koje vas takođe dovede do toga da na kraju udarite u zid.
"Drugi zakon termodinamike" je inače zakon koje se odnosi na rast entropije neko bi rekao rast haosa u zatvorenom sistemu. Da li se u romanu "Tri" Drago Glamuzina bavi istim ili sličnim ljubavnim haosima?
Ljubav, strast, seksualni nagoni, preljuba i ljubomora su teme koje autora trajno zanimaju. U romanu "Tri" Glamuzina se bavi jednim ljubavnim parom, zapravo jednim ljubavnim trouglom. U tom romanu on prati taj par Hanu i Gorana, koji rade u jednoj novinskoj redakciji, u periodu od desetak godina na raznim lokacijama, šta se događa s njihovom ljubavnom pričom i kako se destruira jedan brak. Goran je u braku sa Sandrom, koja pored sina želi i djevojčicu, ali se zaljubljuje u Hanu s kojom je u vezi bio njegov najbolji drug Berislav. Kroz njihove prepletene odnose Glamuzina ponire u emotivne odnose muškaraca i žena među kojima se često dešavaju nesporazumi ma koliko se voljeli i borili za svoje veze s partnerima. U nizu scena, koje često dovodi do apsurda, on okom vrsnog psihoanalitičara, sagledava šta se sve može događati između ljubavnika koje muči pretjerana posesivnost, strah da će biti iznevjereni pa ih razdire i razjeda ljubomora.
Drago Glamuzina
Ne zvuči kao roman kojeg bi jednostavno mogli strpati u popularnu rubriku tzv. "ljubića"?
Iako je "Tri" roman o jednom ljubavnom odnosu on izmiče takvoj klasifikaciji. On je mnogo više od običnog "ljubića", jer tematizira ljudske porive do njihove krajnosti, a protagonisti djeluju tragikomično pa često i groteskno. U književnosti je često korišten motiv prevarenog muža "rogonje", ali u ovom romanu je obrnuto, jer je pisan u formi "ja" romana a glavni lik Goran vara svoju suprugu. No ono što je potpuno drugačije od klasičnih likova ljubomornih žena, je činjenica da Sandra prihvata suprugovu izvanbračnu vezu s Hanom i čak saosjeća s njom i žali je na izvjestan ženski način.
Pisac Zoran Ferić, koji se pominje u romanu "Drugi zakon termodinamike" zapaža da nam ovaj roman nudi putovanje kroz duhovni pejzaž koji je malo ko iskusio i navodi da je roman "Tri" "intrigantna priča o ljubavi i mučenju, ljubomori i nježnosti, opsjednutosti i toleranciji iz koje kroz krhotine duša zrači elementarna ljudskost.", te na kraju zaključuje kako se ne sjeća "da smo ikada neku tako tešku knjigu čitali tako lako".
S njegovom konstatacijom se veoma lako složiti, jer roman "Tri" je pisan veoma čitko, jasno i precizno, bez suvišnih opisa. Radnja se odvija gotovo filmskom brzinom, u urbanim ambijentima, a likovi su psihološki do tančina iznijansirani. Ono što takođe plijeni pri čitanju ovog romana su i veoma vješto napisani dijalozi koji romanu daju izvjesnu dozu dramske napetosti.
Ono što je također zanimljivo kada govorimo o ovoj knjizi je njen drugi dio koji počinje citatom znamnitog engleskog pisca Lorensa Darela (Lawrence Durrell) koji glasi "Paradoksi prave ljubavi beskrajni su", a on se sastoji od pjesama koje su namijenjene protagonisticama ove knjige Hani i Sandri. U ovom dijelu je najočitija pjesnička vokacija pisca Drage Glamuzine, a rekao bih da pomenuti citat Lorensa Darela, pisca čuvene tetralogije "Aleksandrijski kvartet", koji je višeslojna studija o ljubavi, istančanog i bogatog izraza, pisana u tehnici mijenjanja perspektive, neskriveno svjedoči o autorovoj senzibilnosti i inspiraciji ovim remek-djelom iz moderne svjetske književnosti.
Davor Korić čita jedan karakteristični odlomak koji ilustrira komplicirani ljubavni odnos njegovih protagonista:
"Mučili smo jedno drugo kao da time pročišćavamo tu ljubav, ponašali se kao kršćanski mučenici koji su na mučilima doživljavali mistične vizije, s tim što su se oni gubili u božanstvu, a mi jedno u drugom. A sa svakim novim udarcem, s bijesnim ispadom i katarzičnim plakanjem uzmicalo je sve ono što je činilo okolni život.Jedino je fokus te ljubomre bio dručkiji u svakom od nas. Ona se bojala svih žena s kojima bih došao u dodir na bilo koji način, a ja sam svoje mučitelje pronašao u njenoj prošlosti.
Pokušaji da udovoljim njenoj ljubomori, i uklonim sve što bi je moglo izazavati, nisu je smirivali, jednako kao što ni mene nije smirivalo njeno gotovo radosno ispunjavanje mojih posesivnih hirova.
Koliko god sam joj vjerovao – a doista sam joj vjerovao, čak i za najgorih ljubomornih ispada jedan dio mene govorio mi je da se ponašam kao budala – nikad se nisam mogao posve osloboditi sumnje. Zvuči paradoksalno, ali bilo je tako. I kad sam je najviše napadao, na neki sam joj način vjerovao i kad sam joj najviše vjerovao, sumnjao sam. I jedan i drugi osjećaj stalno su prebivali umeni, i razdirali me."
Knjiga "Tri" Drage Glamuzine je inače prevedena i njemački jezik, u prevodu Klaus Detlef Olofa.
