Zašto se ljudi ne vole kao Romi?

U Nemačkoj je tokom 2024.porastao broj slučajeva diskriminacije Sinta i Roma, od uvreda do fizičkih napada. To stoji u izveštaju nemačkog Centra za izveštavanje i informisanje o anticiganizmu, Kako tačno izgledaju ti slučajevi? Da li mediji doprinose širenju negativne slike o Romima, saznajemo od kolege Nenada Kreizera. A o tome kako se Romi i Sinti bore protiv predrasuda i mržnje, razgovaram sa umetnikom i aktivistom Mustafom Zekirovim iz Duisburga, koji ne samo da diže glas, već ga pretvara u umetnost otpora.

Predrasude, diskriminacija, govor mržnje ili fizički napadi – za mnoge Sinte i Rome to nije stvar prošlosti, već svakodnevica. I u Nemačkoj. Iako su decenijama deo nemačkog društva.

Prema najnovijem godišnjem izveštaju Centra za izveštavanje i informisanje o anticiganizmu, u Nemačkoj je tokom 2024. zabeleženo čak 1.678 incidenata – od verbalnih uvreda do fizičkih napada. To je gotovo tri puta više nego pre samo dve godine.

Nenade, Centar za izveštavanje i informisanje o anticiganizmu (MIA) je u svom poslednjem izveštaju za 2024. zabeležio porast broja slučajeva anticiganizma. Ali, pre nego što nam više kažeš o tom izveptajum, najpre da definišamo pojam anticiganizma. Što se pod tim pojmom podrazumeva?

Pojam „anticiganizam“ ima nekoliko djelomično različitih definicija. Prema rječniku Duden, ovaj pojam označava „odbojnost ili neprijateljstvo prema Sintima i Romima“.

Savezna antidiskriminacijska agencija slijedi definiciju Međunarodnog saveza za sjećanje na Holokaust (IHRA). Prema toj definiciji, „anticiganizam se očituje u individualnim izjavama i djelima kao i u institucionalnim politikama i praksama marginalizacije, isključivanja, fizičkog nasilja, omalovažavanja kultura i načina života Sinta i Roma, te u govoru mržnje usmjerenom protiv Sinta i Roma, kao i drugih pojedinaca ili skupina koje su u doba nacionalsocijalizma, ali i danas, percipirane, stigmatizirane ili progonjene kao ‘Cigani’. To dovodi do toga da se Sinti i Romi tretiraju kao navodno strana skupina te im se pripisuju brojni negativni stereotipi i iskrivljene predodžbe, što predstavlja poseban oblik rasizma.

Savezna centrala za političko obrazovanje pak ističe da je i sam pojam anticiganizam danas delomično sporan, jer „sadrži pogrdni naziv ‘Ciganin’“. Ipak, „neke romske organizacije i dalje koriste taj pojam, kako bi ukazale na rasističke atribucije koje on nosi, a koje su potpuno nezavisne od stvarnih životnih okolnosti“.

Sami Romi sebe opisuju po romskom izrazu za "čovjek", dakle Rom. A Sinti su uži pojam koji se odnosi na Rome koji žive u srednjoj Europi, prije svega u Njemačkoj ili Poljskoj. Još se razlikuju i Manuši u Francuskoj ili Gitanosi u Španjolskoj.

Ali vratimo se godišnjem izveštaju o anticiganizmu u Nemačkoj. O kojim brojkama tačno govorimo?

Prošle godine je zabilježeno 1.678 slučajeva anticiganizma. To je kako kaže ovaj državni ured, značajan porast. Godinu dana prije, 2023. zabilježeno je osjetno manje, 1.233 slučajeva.

Kako tačno izgledaju ti slučajevi?

Najveći dio, dakle 856 prijavljanih slučajeva odnosi se na tzv. verbalno ispoljavanje stereotipa koji vladaju kada je u pitanju ova etnička skupina. Pritom se radi o direktnim uvredama koje su povezane s etničkom pripadnosti. U izvještaju se tako navodi slučaj koji se dogodio u jednom vagonu berlinske gradske željeznice gdje je jedan putnik jednu Romkinju komentirao izjavom kako je "sve njih", misleći na Rome, trebalo poubijati tijekom Drugog svjetskog rata.

Verbalni stereotipi se odnose i na situacije koje se povezuju s Romima poput prošnje, manjka higijene ili života u klanovima ili velikim zajednicama a koji se automatski prenose na sve pripadnike ove etničke skupine.

Sve te slučajeve izvješće ovog državnog ureda svrstava u kategoriju "građanskog anticiganizma". U to spada i stereotip koji se odnosi na optužbe da Sinti i Romi često naginju iskorištavanju socijalnog sustava Njemačke.

A ponekad i mediji doprinose širenju te negativne slike o Romima.

Da, ponajviše kada se govori i o nekim kriminalnim slučajevima poput izvještavanja o raznim bandama iz istočne Europe koje djeluju u slučajevima organiziranih krađa ili organiziranog prosjačenja po njemačkim gradovima što se često povezuje upravo s ovom etničkom skupinom.

Česti su i medijski izvještaji o nekim naseljima u njemačkim gradovima koji su uglavnom nastanjeni Romima iz članica Europske unije poput Rumunjske i Bugarske i u kojima vladaju neodrživi životni uvjeti za koje su krivi sami stanovnici, pri čemu se često radi upravo o Romima.

Najnoviji u nizu negativnih naslova koji su se vezivali uz Rome se odnosi na najavu nove ministrice rada Bärbel Bas da će se pojačano raditi na sprječavanju prijevara vezanih uz socijalnu pomoć tj. Bürgergeld kada se govorilo o organiziranom kriminalu kojeg su neki mediji indirektno povezivali s romskim skupinama iz istočne Europe.

Jedan deo prijavljenih slučajeva se odnosi i na državne službe.

Kada su u pitanju državne službe u što spadaju i obrazovne institucije, najviše prigovora dolazi zbog predrasuda i optužbi za zloupotrebu socijalnog sustava. Nadalje su tu i slučajevi kada obrazovne službe natprosječno često interveniraju kada je u pitanju nadležnost glede skrbi. Preko 360 slučajeva ili 22 posto se odnosi na slučajeve anticiganizma u odnosu s državnim službama poput policije.

Ali osim slučajeva etnički utemeljene diskriminacije, tu su i konkretni slučajevi fizičkih napada na pripadnike romske zajednice.

Da, izvješće državnog ureda bilježi i 57 napada, 50 prijetnji fizičkom silom, 37 uništavanja imovine Roma i deset slučajeva primjene ekstremnog nasilja. Pritom se ne navodi o kakvom konkretno nasilju se radi i s kakvim posljedicama. Tu se jedino navodi primjer kada je u jednoj školi jedan učenik romskog porijekla pretučen samo zato što je Rom a video njegovog premlaćivanja je postavljen na društvene mreže.

U Berlinu je zabeležen jedan, posebno apsurdan slučaj koji pokazuje manjak osećaja za stradanje Sinta i Roma tokom nacionalsocijalističkog režima.

Berlinski senat, dakle vlada grada-savezne zemlje/pokrajine Berlin i Njemačke željeznice su odlučili novu trasu gradske željeznice, koja bi glavni željeznički kolodvor u njemačkoj metropoli povezivala s ostatkom mreže, provesti točno ispod spomenika Sintima i Romima ubijenim u koncentracijskim logorima koji se nalazi u parku Tiergarten, nedaleko zgrade Reichstaga.

Treba spomenuti kako su natezanja oko toga gdje bi taj spomenik trebao biti izgrađen trajala desetljećima, on je postavljen prije deset godina a sada, kako se pribojavaju predstavnici zajednice Sinta i Roma bi on mogao gradnjom tunela svega jedan metar ispod spomenika, mogao biti oštećen.

Pored toga što je izveštaj pokazao značajan porast slučajeva anticiganizma, strahuje se da je obim te pojave mnogo veći.

Direktor Informativnog ureda za prijavu slučaja anticiganizma (MIA) Guillermo Ruiz smatra da je broj neprijavljenih slučajeva vrlo visok. "To je samo djelić stvarnih incidenata", rekao je. Porast broja prijava nije posljedica samo veće prepoznatljivosti mjesta za prijavu, već i sve neprijateljskijeg ozračja prema Sintima i Romima. "Anticiganizam je u Njemačkoj svakodnevica", naglasio je Ruiz.