Zašto je hrvatska potrošačka košarica skuplja od Njemačke?

Potrošači osjećaju posljedice rastućih cijena hrane. U ovoj epizodi uspoređujemo potrošačku košaricu u Hrvatskoj i Njemačkoj: koliko stvarno košta svakodnevni život i tko si to može priuštiti? S kolegom Sinišom Bogdanićem razgovaram o vladinim odlukama o cijenama i maloprodajnim lancima koji ih ne poštuju. Sa mnom je i profesor Ljubo Jurčić, nekadašnji ministar gospodarstva, koji objašnjava zašto inflacija nije jedini krivac.

Prema Saveznom statističkom uredu, u Njemačkoj su namirnice postale skuplje za oko 37 posto od 2020. Tjedna kupnja namirnica, koja je prije pet godina koštala 100 eura, sada u prosjeku košta 137 eura.

Zbog rasta cijena, kupci u Njemačkoj sve više paze gdje i što kupuju, a posebne ponude postaju presudne. (Istraživanje) Podaci instituta za istraživanje javnog mnijenja YouGov-a pokazuje da gotovo 60 posto građana zbog popusta kupuje u trgovinama u koje inače ne bi išli.

Istraživanje koje je proveo institut za istraživanje javnog mnijenja Forsa u ime Saveza njemačkih potrošačkih organizacija pokazuje da je 58 posto ispitanika zabrinuto zbog rasta troškova života. Hrana je područje gdje se porast cijena najviše osjeća.

Cijene hrane posebno su u fokusu javnosti, iako su u Njemačkoj i dalje relativno niske u usporedbi s drugim zemljama. Pogotovo ako uzmemo u obzir Hrvatsku, članicu EU sa nižim standardom, a jednakim ili čak većim troškovima.

Ima li mjesta za zabrinutost, donosi kolega Siniša Bogdanić.

Cijene hrane pojačano se u Hrvatskoj prate od uvođenja eura 2023. godine. Naime, tada su, prema tvrdnjama potrošačkih udruga, otvorena vrata za zlouporabu nespremnosti potrošača na tako veliku promjenu. Usprkos zaštitnim mehanizmima koje je Vlada RH u tom prijelaznom razdoblju uvela, od potrošača se čuje da ono što je koštalo jednu kunu danas košta jedan euro. Kolike su cijene hrane u Hrvatskoj?

U prosincu su objavljeni Eurostatovi podaci za 2024. godinu. Prema njima je Hrvatska neznatno iznad europskog prosjeka. Potrošačka košarica koja na razini Unije košta 100 eura, u Hrvatskoj košta tek pola eura više. No pravi problem je u tome što se u tom cjenovnom razredu nalazi i Njemačka koja ima znatno veće plaće i mirovine nego Hrvatska. Prema nekim Eurostatovim analizama, cijene hrane u Hrvatskoj su od 2019. godine porasle za 47 posto.

Možeš li izdvojiti neke proizvode i usporediti cijene nekad i sada?

Pogledao sam u sindikalnu potrošačku košaricu od prije točno deset godina. Najpopularnija kava na hrvatskom tržištu, Franckova „ciglica“ je po kilogramu koštala 8,31 eura, a danas je više od 22 eura. Maslac “Z bregov” skočio je s 7,02 na 12 eura po kilogramu, dok je litra biljnog ulja Zvijezda narasla s 1,17 na 1,97 eura. Odrezak junećeg buta bez kosti sa 7,15 eura skočio je na 14 eura po kilogramu, a svinjski kare bez kosti s 4,81 i na 10 eura.

Kad smo već kod cijena, koliko onda treba izdvoji prosječna hrvatska obitelj za prehranu mjesečno?

Portal za usporedbu cijena Koliko.HR, u suradnji s Hrvatskom udrugom za zaštitu potrošača objavljuje mjesečna istraživanja na tu temu. Temeljna prehrambeno-higijenska košarica ili “košarica za preživljavanje”, koja osigurava najosnovnije artikle za četveročlanu obitelj, u prosincu je koštala 484,04 eura. Dakle, to je košarica za roditelje i djecu staru 13 i 10 godina koja uključuje samo najosnovniju prehranu, sapun, šampon i detergente za domaćinstvo. Dodamo li tome ono što ljudi zaista trebaju, a to su raznovrsnije voće i povrće, kvalitetnije meso i riba, grickalice i slatkiši, sredstva za higijenu doma, ta će košarica skočiti na čak 733,48 eura.

Da bismo mogli razumjeti koliki je to novac u Hrvatskoj, moramo znati i kolike su plaće i mirovine. Imaš li te podatke?

Prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za listopad 2025. godine iznosila je 1.470 eura, stoji u službenom priopćenju Državnog zavoda za statistiku. Kad kažemo pravne osobe, to znači da je riječ o plaćama koje su isplaćivale tvrtke svojim radnicima. Dakle, standardna košarica četveročlane obitelji prelazi polovinu takve plaće koja se može zaraditi samo u nekoliko većih gradova. Situacija je još gora kada pogledamo prosjek mirovine. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, u prosincu je isplaćena prosječna mirovina od 689,66 eura. Uzmemo li podatak da je, zbog izostanka ekonomike dijeljenja, samački život najskuplji, a 60 posto samačkih domaćinstava čine umirovljenici, stvar postaje gora. Naime, samcu je da ne padne ispod ruba gladi nužno osigurati 250 eura mjesečno pa je jasno da mnogi, kad plate režije i lijekove, zaista potonu ispod tog ruba.

Što kažu trgovci, zašto su cijene hrane europske, a pretpostavljam da, recimo, plaće njihovih radnika nisu takve?

Aposlutno nisu. Medijalna plaća blagajnica u trgovinama je čak i ispod 1.000 eura, iako se kao aritmetički prosjek spominje 1.000 pa čak i 1.200 eura. Kada se pita trgovce, kriva je država. Dakle, svi će redom odbijati navode o kartelizaciji, iako su cijene u vodećim maloprodajnim lancima regionalno slične, a često i potpuno iste. Kažu, hrana je skupa, ali za to su krivi dobavljači i malo tržište koje ne može „progutati“ dovoljno robe da bi količina utjecala na cijenu. Žale se i na troškove rada, prostora, parafiskalnih nameta pa čak i geografiju koja im, objašnjavaju, poskupljuje transport. No treba reći da svako podizanje goriva lančano podiže i cijene hrane u Hrvatskoj. A pri tome pojeftinjenje goriva povratno ne spušta cijene. Kao i to da je vlada trgovcima tijekom krize prošle godine subvencionirala energente, a ni to se nije vidjelo u potrošačkoj košarici.

Da li potrošači poduzimaju nekakve konkretne akcije da bi utjecali na trgovce i dobavljače?

Potrošači su bili konkretni, ali su se brzo umorili i čini se, da kao u svemu drugome, Hrvatima nedostaje upornosti i volje za promjenom. Lani su bili organizirani masovni jednodnevni bojkoti maloprodajnih lanaca zbog visokih cijena i inflacije. To je rezultiralo osjetnim padom broja izdanih računa, potvrdila je Porezna uprava, Bojkot je iz generalnih reoganiziran u selektivne tjedne akcije s rotacijom meta, a s vremenom su potrošači ipak rekli da im je važnije ugodno kupovati, nego prosvjedovati. Tu su na svoje došli ekonomisti koji tvrde da Hrvati imaju skupu hranu zato jer je mogu platiti. Nesklad s visinom plaće i mirovine isti ti ekonomisti opravdavaju radom na crno, sivom ekonomijom, neregistriranim rentijerstvom i doznakama iseljenika.

Vlada je ipak učinila nešto po tom pitanju. Pridržavaju li se trgovci mjera koje je uvela?

Vlada je ograničila cijene nekih temeljnih namirnica i uvela obvezu da trgovački lanci svakodnevno objavljuju svoje cjenike online kako bi ih potrošači mogli uspoređivati. Neki trgovci te mjere poštuju, a neki ne poštuju, pokazuju nalazi Državnog inspektorata. Lani su obavljena 4.194 inspekcijska nadzora. U 2.944 nadzora (74,16 posto) nisu utvrđene povrede propisa, dok su u 1.026 nadzora (25,84 posto) utvrđene nepravilnosti. Za čak 372 proizvoda prodaja je obavljana po cijeni višoj od najviše dopuštene vladinom Odlukom; za 697 kategorija proizvoda trgovci nisu odredili cijenu do najviše dopuštene razine za barem jedan artikl iz kategorije, iako su proizvodi bili u ponudi. Također, evidentirano je 326 povreda vezanih uz obvezu informiranja potrošača, odnosno neisticanje plakata i neosiguravanje zasebnih dijelova prodajnog prostora.

Postoji li popis proizvoda na kojima su trgovci najčešće kršili Vladina pravila?

Da, i to je javno objavljeno. Na top listi su sok za razrjeđivanje, jogurt, mlijeko, gelovi za tuširanje, kruh, higijenski ulošci, čokolada, riža, kranjska kobasica i naranče. Ono što je važno znati je da inspekcija nema mandat za kažnjavanje nego sve predaje prekršajnim sudovima koji onda odlučuju o kaznama koje se, budimo iskreni, trgovačkim lancima isplate s obzirom na njihovu visinu. A i onda se čak mogu žaliti i otezati plaćanje u nedogled. Zanimljiv je podatak da su se trgovački lanci žalili čak i na obvezu objave cjenika, tvrdeći da to iziskuje dodatnu radnu snagu, kao da se radi o stvarnom manualnom radu koji se ne obavlja automatskim izvozom cjenika. Uz to, u posljednje vrijeme sve jače ističu da je nužno ukinuti ograničavanje cijena pojedinih proizvoda budući da su i mirovine i plaće rasle u proteklih pola godina. O njihovim iznosima smo već sve rekli.

I za kraj ovog razgovora, spomenimo i takozvane morske cijene. Koliki su one problem?

Istraživanja pokazuju da trgovački lanci tijekom ljeta značajno podižu cijene na obali. Morske županije su bile najskuplje županije u protekloj godini i taj trend će se, sasvim sigurno, nastaviti i u 2026. godini. Problem je što te cijene plaća i lokalno stanovništvo koje nema veze s turizmom. Što je najgore, osim što tako oblikovane cijene nisu etički najispravnije, one ostaju i nakon turističke sezone. Tako je ljetos litra soka koja je na kontinentu koštala 1,89 eura na otoku Krku koštala 3,49 eura, dok je cijena pilećeg filea varirala za čak pet eura po kilogramu.