Zašto doseljenici ne žele ostati u Njemačkoj?

Više od četvrtine radno sposobnih doseljenika u Njemačkoj ozbiljno razmišlja o odlasku. Što se tiče zemalja regije, Hrvati predvode u ovom istraživanju, njih čak 5,1 % već planira povratak – pokazuje nova studija Instituta za istraživanje zanimanja i tržišta rada IAB, provedena na 50.000 ispitanika. Glavni razlozi: nezadovoljstvo ekonomskim prilikama, birokracija, diskriminacija i potraga za boljom kvalitetom života.

Znanstvenici upozoravaju – Njemačka gubi upravo one koji su najbolje integrirani.

Prošle godine, nakon reforme zakona o državljanstvu, broj naturalizacija u Njemačkoj dosegao je novi maksimum u 2024. godini. Savezni statistički ured u Wiesbadenu objavio je da je prošle godine 291.955 stranaca dobilo njemačko državljanstvo.

I ta brojka nije zanemariva - radi se o povećanju od 46 posto u odnosu na prethodnu godinu.

Čini se kao dobra vijest za Njemačku kojoj fale kvalificirani radnici u mnogim područjima: u građevini, medicini, školstvu, IT-u i kvalificiranim obrtima.

Stranci su im prijeko potrebni i sve više ih radi ovdje. U 2024. udio stranih zaposlenika bio je nešto više od 16 posto, što je duplo više nego što je bio 2010. U medicini je taj broj još i veći - svaki šesti liječnik je stranac, svaka peta medicinksa sestra ili tehničar također.

Ali istraživanje Instituta za istraživanje zapošljavanja pokazuje da je ovakva situacija možda samo privremena. Naime, čak četvrtina ispitanih stranaca nije sigurna da želi ostati u Njemačkoj dugoročno.

Što još donosi istraživanje i što to znači za Njemačku, donosi Nenad Kreizer.

O kakvoj se studiji radi?

Radi se o studiji Instituta za istraživanje zanimanja i tržišta rada (IAB). To je ustanova koja djeluje pri Saveznoj agenciji za zapošljavanje i inače je aktivna na polju detaljnijih analiza stanja na njemačkom tržištu rada i u proteklo vrijeme se istakla posebice ispitivanjima na području radne migracije.

Tko je bio ispitan?

Ispitivanje izvršeno na uzorku od oko 50.000 stanovnika Njemačke koji su do 2024. emigrirali u Njemačku i nalaze se u radnoj dobi od 18 do 65 godina. Pritom su svjesno isključeni oni koji još nemaju definiran boravišni status. Okruglo gledano, radi se o oko 10 milijuna građana. Ispitivanje je provedeno u razdoblju od kraja 2024. pa do travnja 2025.

I kako glase rezultati ispitivanja?

Nešto više od polovine ispitanih, 57 posto ili oko 5,7 milijuna osoba, planira trajno ostati u Njemačkoj. 12 posto, oko 1,2 milijuna, planira još neko vrijeme ostati ovdje a oko 30 posto ispitanih ili oko 3 milijuna još ne može dati odgovor na to pitanje.

Nadalje tu je 26 posto, dakle više od četvrtine ili u brojkama oko 2,6 milijuna građana koji su u posljednjih godinu dana ozbiljno razmišljali o odlasku iz Njemačke. A tri posto već radi na konkretnim planovima iseljavanja.

Koje nacije se najviše žele vratiti?

Na prvim mjestima su zemlje Europske unije poput Poljske ili Rumunjske gdje se ekonomska situacija posljednjih godina poboljšala pa su i ekonomski razlozi za ostanak sve niži. No na samom vrhu se nalaze i državljani Hrvatske. Prošle godine je čak 38 posto ispitanih iz Hrvatske reklo kako razmišlja o povratku, što je među najvišim vrijednostima. I kada su u pitanju konkretna planiranja za povratak je Hrvatska s 5,1 posto na samom vrhu zajedno sa zemljama poput Austrije, Španjolske ili Rumunjske.

Kako je s državljanima ostalih zemalja regije jugoistočne Europe koji nisu u Europskoj uniji?

Tu je primjetna razlika između broja onih koji su već razmišljali o povratku i onih koji zaista konkretno i planiraju povratak. Recimo kad su u pitanju državljani Bosne i Hercegovine njih 31 posto je razmišljalo o povratku ali ih svega 2,5 posto radi na konkretnim planovima. Kada su pitanju državljani Srbije koji žive u Njemačkoj njih 22 posto je razmišljalo o povratku ali u stvarnosti samo njih 1,2 posto radi na konkretnim planovima.

Tu se radi o zemljama porijekla u koje se useljenici u Njemačku planiraju vratiti. No postoje i treće zemlje koje dolaze u obzir kao ciljne zemlje nakon Njemačke.

Tako je. Pored povratka u zemlje porijekla, mnogi useljenici razmišljaju i o iseljavanju u neke treće zemlje. Za njih je Njemačka, tako reći, samo usputna stanica na migracijskom putu. U te zemlje spadaju prije svega Švicarska, Sjedinjene Američke Države i Španjolska.

Koji su razlozi odlaska iz Njemačke?

I tu postoje razlike. Dok je za one koji se namjeravaju vratiti u zemlju porijekla na prvom mjestu stoje obiteljski razlozi, oni koji se namjeravaju odseliti dalje su ekonomski razlozi, tj. bolje mogućnosti zarade na prvom mjestu. No i jednoj i drugoj grupi je zajedničko nezadovoljstvo pogoršanim ekonomskim uvjetima u Njemačkoj, pogoršanje političke klime u zemlji te rastuća birokracija. Na top listi razloga za napuštanje Njemačke su i visoki porezi ali i iskustva s diskriminacijom.

Tako dvije trećine ispitanih govori o diskriminaciji na radnom mjestu zbog činjenice da su stranci a shodno tomu se jedna trećina ovdje ne osjeća dobrodošlima. I na kraju najveći broj onih koji razmišljaju o useljavanju, njih gotovo polovica, kao motiv za odlazak u neku drugu zemlju navode životni stil koji im više odgovara.

Postoje li razlike u odnosu prema iseljavanju prema različitim stupnjevima obrazovanja ili razini zarade?

Postoje i to značajne. Najviše onih koji razmišljaju o iseljavanju iz Njemačke je među osobama s visokom stručnom spremom i to posebice u onim sektorima koji su u Njemačkoj deficitarni poput IT sektora, logistike ili zdravstva. U uvodu studije se naglašava kako je posebno zabrinjavajuće da najviše o napuštanju Njemačke govore oni koji su ovdje najbolje integrirani i zarađuju najviše a samim tim i plaćaju najviše poreza.

S obzirom na to da prema nekim procjenama Njemačkoj godišnje potrebno i do 400.000 useljenika, kako zaustaviti ovaj trend, što kažu znanstvenici u studiji?

Studija zaključuje kako nije dovoljno poticati useljavanje stručne radne snage nego i stvaranje dugotrajnih perspektiva ostanka. To je moguće nekim političkim mjerama poput smanjivanjem birokracije ili uklanjanjem prepreka pri stjecanju trajnih boravišnih dozvola. No presudna je socijalna integracija i poticanje otvorenost društva. No to nije nešto što se može postići dekretom odozgo.

Neki sada dolaze na ideju da neke i silom zadrže u Njemačkoj?

Da iz CDU-a u međuvremenu dolazi zahtjev da se stranim studentima medicine nakon završetka studija ne dopusti da tako lako napuste zemlju. Tko studira u Njemačkoj, trebao bi nakon toga barem pet godina raditi kao liječnik – i to u ruralnim područjima Njemačke, gdje je manjak liječnika sve veći. „Tko to ne želi, mora vratiti troškove ovog vrhunskog obrazovanja“, kaže zamjenik predsjednika kluba zastupnika Unije, Sepp Müller. Podrška stiže iz Ministarstva zdravstva. „Moramo pridobiti mlade liječnike da ostanu i rade u Njemačkoj, umjesto da samo promatramo njihov odlazak“, izjavio je državni tajnik u Saveznom ministarstvu zdravstva, Tino Sorge također iz CDU-a.