Zagorka povezuje novinarke u Hrvatskoj

Što znači biti novinarka? Raditi u profesiji u kojoj žene čine velik dio redakcije, ali su u manjini na mjestima odlučivanja. To također znači biti izložen online napadima, kao i češće preispitivanje autoriteta. Biti novinarka istovremeno znači i aktivno mijenjati medijski prostor, kroz teme koje se otvaraju i glasove koji se uključuju.

Kako je Marija Jurić Zagorka otvorila vrata ženama u novinarstvu, a danas ih povezuje, razgovaram s kolegicom Petrom Švarc i novinarkom Leom Jajaš.

Svi koji su odrasli u Hrvatskoj, čuli su za Mariju Jurić Zagorku. Zagorka je bila prva profesionalna novinarka na europskom kontinentu koja je zbog svoje hrabrosti, britkog jezika i neustrašivosti postala prava legenda. Žena je to koja je krajem 19. stoljeća radila posao koji je tada bio rezerviran isključivo za muškarce. Pisala je za novine, istraživala i pritom još bila i uspješna spisateljica.

I danas, više od stotinu godina kasnije, Zagorka inspirira nove generacije uglavnom žena da se okušaju u pisanju i u novinarskom radu. A inspirirala je i hrvatske novinarke da se povežu i formiraju inicijativu "Zagorka povezuje", mentorsku mrežu koja spaja iskusne novinarke s mladim talentima.

Dakle, dok je Zagorka nekada rušila predrasude i izvještavala o raznim aktualnim temama, danas ‘povezuje’ one koji žele preživjeti u suvremenom novinarstvu.

Naša kolegica Petra Švarc saznala je kako je pokrenuta inicijativa, što ona znači mladim novinarkama i koja je njezina budućnost.

Pozdrav, Petra, reci nam što je to zapravo inicijativa „Zagorka povezuje“?

Pozdrav, Majo tebi i svim slušateljima. Ukratko, „Zagorka povezuje“ je mentorski program za mlade novinarke“. I kako to obično biva s dobrim pričama, i ova je nastala slučajno. Onu prvu ideju imala je nagrađivana hrvatska novinarka Ivana Dragičević, nakon što je na Hrvatskoj televiziji vidjela emisiju u kojoj je voditelj – koji je tamo bio u ulozi fiktivnog turističkog vodiča – grupu „turista“ doveo do kipa Marije Jurić Zagorke koji se nalazi u centru grada, u Tkalčićevoj ulici, i ispričao im kako je, upravo kao kod kipa Julije u Veroni, običaj da se Zagorki, za sreću, dodirnu grudi. Ta priča, naravno, nije imala veze s istinom, a u Ivani je probudila bijes i istog je trena dobila poriv da nešto učini. Naime, ovu je situaciju doživjela dvostruko problematičnom: kao prvo, da se ovakve dezinformacije emitiraju putem javnog servisa, u kontekstu europske priče o obrani demokracije i medija, a drugo je rodni dio – odnosno žene koje su fokus napada, a naročito žene novinarke. Dva su aktualna slučaja u Hrvatskoj, onaj Danke Derifaj i Melite Vrsaljko, koje su, samo zato što su radile svoj posao, otkrivale korupciju, osim što su fizički napadnute, nastavljeni su i online napadi.

I što je onda Ivana Dragičević poduzela?

Odlučila je okupiti novinarke, dobitnice najviše nagrade Hrvatskog novinarskog društva koja nosi ime Marije Jurić Zagorke i u zajedničkom brainstormingu razmotriti što bi se dalo učiniti. I tako su neka od najjačih hrvatskih novinarskih ženskih pera zajedno popile kavu, fotografiju s tog okupljanja objavile su na društvenim mrežama i uslijedilo je more komentara, ali i jedno isto pitanje sa svih strana: što vi radite zajedno? Ivana je shvatila da su ljudi osjetili određeni strah od tolike koncentracije snažnih žena na jednom mjestu. I tako su, u narednih godinu, dvije, polako i temeljito razvijale inicijativu. Napisale su projekt, dobile grant Britanskog veleposlanstva i povezali se s organizacijom Women In Journalism – najvećom europskom mentorskom inicijativom.

Kako su zamislile funkcioniranje inicijative?

Kao što same kažu, ova inicijativa želi jasno poručiti da novinarke imaju pravo na sigurnost, profesionalnu podršku i radne uvjete u kojima mogu rasti, razvijati se i ostati u profesiji. Naime, u današnjem medijskom okruženju, i u Hrvatskoj mlade novinarke sve češće ulaze u profesiju u uvjetima nesigurnih ugovora, uredničkih i tržišnih pritisaka, političkih i ekonomskih utjecaja, ali i sve izraženijih prijetnji u digitalnom prostoru. Online nasilje prema novinarkama nije iznimka nego sve češća pojava, a posljedice su ozbiljne i konkretne, od straha i povlačenja iz javnog prostora do autocenzure i odustajanja od profesije. Upravo zato „Zagorka povezuje“ nije zamišljen kao jednokratna edukacija ili simbolična kampanja, nego kao živa i strukturirana mreža koja mladoj novinarki daje ono što sustav često ne pruža: osobu uz sebe.

Tko su mentorice? A tko korisnice inicijative?

Mentorice su iskusne novinarke, dobitnice važnih priznanja  koje svoj profesionalni ugled pretvaraju u nešto što ima izravnu vrijednost za mlađu generaciju: zaštitu, znanje, sigurnost, usmjeravanje i podršku. Evo, da navedemo tek neke od njih: Mirjana Rakić, već spomenuta Ivana Dragičević, Silvija Šeparović, Sanja Modrić, Irena Frlan, Nataša Škaričić….

U središtu projekta nalazi se mentorski odnos jedan-na-jedan, temeljen na povjerenju, povjerljivosti i stvarnim izazovima koje novinarke svakodnevno žive: kako reagirati na pritisak, kako postaviti granice, kako pregovarati uvjete rada, kako se nositi s online napadima, kako ostati profesionalna i sigurna, kako graditi karijeru i istodobno čuvati mentalno zdravlje. Mentorstvo nije predavanje, nego proces podrške i osnaživanja, prostor u kojem mlada novinarka može pitati, propitivati, učiti i ojačati. „Zagorka povezuje“ ima i važnu javnu dimenziju. Ova mreža šalje jasnu poruku profesiji i društvu: novinarke su ovdje, rade važan posao, drže standarde i neće odustati. Vidljivost mentorica, priznanje mladim novinarkama koje žele raditi odgovorno i istraživački, jačanje povjerenja u profesionalno novinarstvo žena i obrana novinarstva kao demokratske profesije dio su šire svrhe ovog projekta.