Što nam je donijelo 80 godina UN-a?

Ujedinjeni narodi na 80. godišnjicu prolaze kroz turbulentan i povijesno značajan trenutak – oslabljeni su utjecajem velikih sila i promjenom međunarodnog poretka.

Samim time što postoje već osamdeset godina opiru se nepisanom pravilu da savezi izmedju država uglavnom ne traju dugo. No trenutna situacija u svijetu kao i geopolitička rivalstva unutar UN-a ugrožavaju njegovu poziciju.

Što je dovelo do osnutka ovog saveza donosi kolega Nenad Kreizer dok s novinarom Jerkom Bakotinom razgovaram o njegovoj potencijalnoj budućnosti.

Kada su Ujedinjeni narodi osnovani, imali su jedan cilj: zaštititi svijet od još jednog razornog rata i osigurati dugoročni mir. S vremenom se taj koncept proširio na tri temeljna stupa: mir bez nasilja, mir kroz ljudska prava i mir kroz održivi razvoj.

UN je posebno snažan u organiziranju humanitarne pomoći. Od osnivanja postupno su razvijali opsežan sustav humanitarne pomoći koji danas obuhvaća desetke specijaliziranih agencija, programa i fondova.

Najpoznatije su UNICEF (dječji fond UN-a), UNHCR (za izbjeglice), WHO (Svjetska zdravstvena sorganizacija), WFP (svjetski program za hranu).

Taj je razvoj išao paralelno s rastućim potrebama svijeta – ratovima, glađu, migracijama, prirodnim katastrofama, pandemijama. Unatoč kritikama i ograničenjima, UN je i dalje glavna međunarodna sila u odgovoru na ljudsku patnju.

No ono što puno češće nailazi na kritike u javnosti i medijima je Vijeće sigurnosti UN-a. Njegova odgovornost je očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Uz nove sukobe u pojasu Gaze, kao i nedavno američko bombardiranje Irana, mnogi nisu sigurni ima li Vijeće sigurnosti uopće ikakvu stvarnu moć u sprječavanju oružanih sukoba i kršenju međunarodnog prava.

Sa nama je Nenad Kreizer da nam pojasni odakle je sve krenulo.

Nenade, tko je uopće došao na ideju da prije 80 godina osnuje Ujedinjene narode?

Nastanak organizacije Ujedinjeni narodi je tijesno povezan s Drugim svjetskim ratom, tj. njegovim završetkom u svibnju 1945. ono što se dogodilo tek nekoliko tjedana kasnije u San Francisku, potpisivanje Povelje UN-a je samo kraj jednog dugog procesa.

Naime slična organizacija Liga naroda je osnovana odmah nakon užasa Prvog svjetskog rata i u trenutku potpisivanja Povelje UN je još uvijek tehnički postojala jer je prekinula s djelovanjem godinu dana kasnije, 1946.

Sama ideja Ujedinjenih naroda je rođena nekoliko godina prije, 1941. kada su tadašnji američki predsjednik Frank D. Roosevelt i britanski premijer Winston Churchill usred rata razmišljali o novom društvenom poretku i to uobličili u tzv. Atlantsku povelju.

O kakvom se dokumentu radi?

U ovoj povelji su sadržani temeljni principi kasnije Povelje Ujedinjenih naroda na kojima bi se trebao temeljiti poslijeratni svjetski poredak. A to su, da nabrojimo neke, suzdržavanje od teritorijalnih pretenzija, jednaki pristup sirovinama za sve, suzdržavanje od primjene nasilja, pravo na samoodređenja naroda, tijesna suradnja među državama u cilju postizanja boljih životnih uvjeta, zaštita prava radnika, sloboda pomorskog prometa i zaštita od diktatura.

Sve je to kasnije ušlo u osnivačku deklaraciju UN-a koja je potpisana 1942. i u kojoj se nalazilo 26 zemalja, protivnica Sila osovina na čelu s nacističkom Njemačkom. Među osnivačkim državama se nalazila i Jugoslavija premda je nju u tom trenutku predstavljala vlada u egzilu na čelu s Vladkom Mačekom.

Što je onda potpisano 26. lipnja 1945. kada zapravo slavimo godišnjicu Ujedinjenih naroda?

Tekst Povelje UN-a što se uzima kao neka vrsta ustava UN-a a čin potpisivanja kao trenutak osnutka ove organizacije.

Sama povelja je potpisana na konferenciji u San Francisku i to u vrijeme dok je Drugi svjetski rat još trajao. Među 50 potpisnica je opet bila Jugoslavija koja slovi kao zemlja osnivačica.

Sadržaj povelje je uobličen još na mirovnoj konferenciji na Jalti na kojoj su predstavnici zemalja pobjednica Drugog svjetskog rata, dakle SAD, Velika Britanija i Sovjetski Savez definirali svjetski poslijeratni poredak i naravno podjelu Njemačke.

Tu je dogovoreno da novi Ujedinjeni narodi imaju i Vijeće sigurnosti s pet članica koje imaju pravo veta. Kao što se kasnije uspostavilo, to pravo veta je i velika prepreka donošenju mnogih važnih odluka u budućnosti.

Rekao si San Francisko, kada se sjedište UN-a preselilo u New York?

Nekoliko godina kasnije, 1951. kada je na obali East Rivera na zemljištu koje je poklonio milijarder John Rockefeller i simbolično na mjestu gdje su se nalazile klaonice stoke, podignuto remek djelo arhitekture koje je p rojektirao međunarodni tim arhitekata na čelu sa zvijezdama Švicarcem Le Corbusierom i Brazilcem Oscarom Niemeyerom.

No UN je isprva zasjedao u Londonu gdje je početkom 1946. održana i prva Opća skupština.

UN je osnovan s ciljem da više ne dolazi do rata i da se uspostavi razumijevanja među nacijama ali izgleda da to od samog početka nije funkcioniralo.

Ono najtužnije je da glavni cilj UN-a "Nikad više rat" zapravo nikada nije funkcionirao. Odmah nakon osnivanja svijet ja zapao u novu, možda još opasniju fazu hladnoratovske podjele i trke u naoružavanju.

UN nikad nije ni uspio spriječiti genocide i pokolje, najžalosniji primjeri su genocid u Srebrenici i Ruandi koji su se odigirali doslovce pred očima vojnika Ujedinjenih naroda, tzv. "plavih kaciga".

Danas, 80 godina nakon osnivanja UN se nalazi i na nekoj vrsti prekretnice.

Da, čini se da se čitav princip nekako ljulja. Izgleda da nacija koja je nekako najviše pridonijela osnivanju UN-a danas sve čini kako bi oslabila ovu organizaciju. Otkako je Donald Trump ponovno na vlasti, SAD je izišao iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i Vijeća za ljudska prava.

Vijeće sigurnosti UN-a se suočava s konfliktima u Ukrajini ili Gazi, ali je paralizirana vetima stalnih članica bilo da se radi o SAD ili Rusiji. Tu je i trgovinski rat kao prijetnja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, rastući skepticizam prema institucijama UN-a, kao i kriza likvidnosti.

UN je i ostaje za mnoge skupa organizacija bez stvarne moći na terenu: njezine rezolucije se ignoriraju, njezini predstavnici su nemoćni protiv stvarnih oružanih prijetnji, a ignoriraju se čak i odluke Međunarodnog suda UN-a kojeg čak nisu priznale ni neke osnivačke članice poput SAD-a.

Može li se reći da je UN zapravo propali projekt?

Analize povodom 80. godišnjice ne dolaze do takvog zaključka i rado citiraju drugog glavnog tajnika UN-a Šveđana Daga Hammarskjölda koji je rekao kako je UN osnovan ne kako bi čovječanstvo odveo u raj nego da ga spasi od potpunog pakla. Drugim riječima UN nije djelovalo onako kako su to mnogi priželjkivali i nije sprječavao mnoge ratove i genocide ali bi bez ove organizacije stvari bile još mnogo gore.

UN je preko svojih organizacija poput Unicefa ili Svjetske zdravstvene organizacije spasio milijune ljudskih života od sigurne smrti glađu ili bolesti.