Srebrenica: Manifestacije i marševi mira u Njemačkoj. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 09.07.2025. 23:06 Min.. Verfügbar bis 09.07.2026. COSMO. Von Maja Maric.
Srebrenica: Manifestacije i marševi mira u Njemačkoj
Stand:
Maja Marić, Nenad Kreizer, Amir Kamber
Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, sjećanje na žrtve živi kroz brojne komemoracije diljem BiH, Njemačke i svijeta. Bundestag, kulturne institucije, brojne udruge i mediji šalju snažnu poruku da se najveći zločin nakon Drugog svijetskog rata nikada ne zaboravi. Maja Marić razgovara s dr. Edvinom Destanovićem iz udruge Amanet o Maršu mira koji se već desetu godinu održava u Dortmundu. Nenad Kreizer govori izmedju ostalog o sve češćim pozivima da se Srebrenica uvrsti u školske kurikulume.
U petak se obilježava 30 godina od genocida u Srebrenici. U Dortmundu se večaras tim povodom obilježava Marš mira koji organizira udruga Amanet, pod pokroviteljstvom grada Dortmunda. S predsjednikom udruge Edvinom Destanovićem razgovaram o večerašnjoj komemoraciji i što trebamo naučiti iz njemačke kulture sjećanja. Nenad Kreizer donosi presjek svega što se dogadja u Njemačkoj kako bi se obilježila ova godišnjica.
30 godina prošlo je od genocida u Srebrenici.
Srpska vojska, pod vodstvom generala Ratka Mladića 1995. godine ubile su tada više od 8.000 Bošnjaka, muškaraca, mladića i dječaka.
11. srpnja odnosno jula ove godine, na dan sjećanja na genocid, očekuje se da će se deseci tisuća ljudi okupiti u Memorijalnom centru Potočari u blizini Srebrenice – više nego ikad prije, povodom 30. obljetnice.
Od jučer u Bosni i Hercegovini hoda se Marš mira, hod od 100 kilometara koji prolaze stotine ljudi svake godine kao prisjećanje na ubijene, one koji su pokušali prijeći put od Potočara do Nezuka, do slobodnog teritorija.
Sada, oni koji ih se sjećaju, a medju njima i preživjeli, hodaju u obrnutom smjeru - od Nezuka do Potočara.
Otvoren 2003. godine, Memorijalni centar u Potocarima pored Srebrenice sluzi kao mjesto sjećanja. Posmrtni ostaci otprilike 7.000 od 8372 žrtve genocida, čija su imena do sada identificirana, sahranjeni su na mezarju.
Osim u Bosni i Hercegovini, čiji će Marš mira završiti tek 11.7., paralelno se održavaju i drugi marševi. Jedan od njih je i onaj u Dortmundu koji će se održati danas u 18h, u organizaciji udruge Amanet i pod pokroviteljstvom grada Dortmunda.
Njemačka obilježava ovu godišnjicu brojnim marševima, manifestacijama, ali i raspravom u Bundestagu. Više o tome s Nenadom Kreizerom.
Nenade ove godine se zbog okrugle obljetnice brojnim manifestacijama obilježava godišnjica genocida u Srebrenici. Što bi se moglo izdvojiti?
Manifestacije je mnogo kao i marševa i okupljanja. Mislim da treba obratiti pozornost na sjednicu Bundestaga u petak, inače posljednju prije ljetne pauze. Odmah na samom početku, bit će održana jednosatna rasprava o obilježavanju ovog dana. Podsjetimo da je upravo Njemačka, uz Ruandu, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sjevernu Makedoniju bila ta koja je inicirala prošlogodišnju rezoluciju Ujedinjenih naroda kojom je 11. srpanj/juli proglašen Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Osim Bundestaga i mnoge njemačke političke organizacije i zaklade ovih dana organiziraju skupove povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici.
Ja bih izdvojio jednu koja je već održana krajem prošlog mjeseca u organizaciji zaklade Heinrich Böll i Saveznog ureda za političko obrazovanje i koja je uspoređivala oblike sjećanja na različite tragedije poput holokausta i genocida u Srebrenici.
Pritom su povučene paralele između aktualnog negiranja genocida u Srebrenici koje provodi vodstvo Republike Srpske na čelu s Miloradom Dodikom kao i dijelovi javnosti u Srbiji ali i sve češćeg umanjivanja strahota holokausta i stradanja u koncentracijskim logorima u Njemačkoj što prakticiraju neki političari AfD-a.
U sklopu ove mini konferencije bio je prikazan i film umjetnice Aide Šehović "Što te nema", pri čemu se radi o umjetničkom performanceu koji se ovih dana održava i u Njemačkoj a u popratnoj raspravi su predstavljeni razni oblici upotrebe umjetnosti u svrhu očuvanja sjećanja.
U Berlinu je krajem prošlog mjeseca boravila i delegacija preživjelih Srebrenice. Koja se poruka mogla čuti tom prilikom?
Delegacija preživjelih, aktivista i političara, među kojima je bio i gradonačelnik Srebrenice Ćamil Duraković je krajem prošlog mjeseca boravila u Berlinu u organizaciji zaklade Fridrich Ebert. Tom prilikom se mogao čuti i zahtjev zastupnika SPD-a Adisa Ahmetovića za uvrštavanjem teme Srebrenica i u nastavne programe na njemačkim školama.
„Moramo se pobrinuti da dan sjećanja na genocid u Srebrenici ne padne u zaborav“, poručio Ahmetović. On je dodao kako još uvijek ima preživjelih, ljudi koji mogu govoriti i svjedočiti. "Dokle god je tako, trebamo raditi na tome da se taj dan uključi u obrazovni sustav, institucije i sveučilišta. Kroz Konferenciju ministara obrazovanja treba se omogućiti da genocid u Srebrenici postane dio redovne nastave u svim njemačkim pokrajinama, uz Holokaust, Ruandu, Buču i Irpin.“, rekao je Ahmetović koji je i sam porijeklom iz Bosne i Hercegovine.
Maja Marić razgovarala je s dr. Edvinom Destanovićem iz udruge Amanet o Maršu mira koji se već desetu godinu održava u Dortmundu.
Gospodine Destanoviću, Njemačka ima razvijenu kulturu sjećanja. Što možda mi možemo naučiti od njih kada obilježavamo ovakve godišnjice?
Ja često pričam kao ljekar ovdje sa našim pacijentima i sa Njemcima. Kako oni tako i ja sam ponosan na Nijemce jer su oni jedini na čitavom svijetu kad čovjek pogleda, oni su svoju prošlost vrlo, vrlo dobro razradili. Oni priznaju da priznaju da su uradili genocid, da su nanijeli najveći zločin na svijetu. Oni su vrlo, vrlo senzibilni i sve nacije čitavog svijeta, ne samo Zapadni Balkan, mogu od Njemačke puno toga naučiti. Jer i druge velike sile koje su bile u mogućnosti, sjećamo se kolonija, sjećamo se svih carstava, naravno, nitko nije napadao druge države s bijelim golubovima, nego s oružjem. I sve nacije koje su bile u mogućnosti nanijele su neke zločine i malo koja nacije se uopšte sjeća toga i kaje se zbog toga. Njemačko društvo je nevjerovatno senzibilno, kaje se i ne želi nikad to da ponovi.
Kako uopće pričati o ovoj temi? Evo ja kao novinar uvijek kada se približavaju ovakve godišnjice nije mi svejedno voditi takve intervjue. Kako pričati o ovoj temi?
Dok vi to pitanje postavljate ja sam se sav naježio. Ja sam imao sreću da nisam osjetio te golgote i razaranja na svojoj koži. Ali ipak, imao sam čast i zadovoljstvo i sreću da pričam sa takvim ljudima koji su to doživjeli. Prije tri godine nam je bio gost Hasan Hasanović koji je 20 kilometara svog mrtvog brata nosio na leđima iz Srebrenice do slobodne teritorije. Dvadeset kilometara nosio je svog mrtvog brata, gdje je granata pala i razorila čitav njegov stomak, sve je to bilo vani. I kad sam pitao "pa druže, što si nosio mrtvog čovjeka, znam da je teško" rekao mi je "obećao sam majci da ću da ga iznesem." Suze mi krenu i sad.
Kao i proteklih godina i ove će se održati brojni marševi sjećanja diljem Njemačke.
U Dortmundu se kao i svake godine organizira marš za žrtve Srebrenice sa središnjom komemoracijom večeras u šest sati te brojnim govornicima i gostima. Diljem Njemačke se također održavaju slična događanja s tim da se i u Berlinu u petak poslijepodne nakon spomenute sjednice Bundestaga, priprema okupljanje pored Brandenburških vrata.
Večer prije u prostorijama Veleposlanstva BiH u Berlinu bit će također održana komemoracija s pratećim kulturnim programom.
20. 7. se i u Stuttgartu održava središnje okupljanje za ovaj dio Njemačke. Malo drugačija manifestacija se održava danas u kazalištu u Essenu. Ovdje se pod nazivom Majka Srebrenica/Die silberne Stadt organizira radionica tradicionalnog veza na kojoj će se kroz svjedočanstava i raspravu tematizirati trauma Srebrenice.
Prije nekoliko dana je i u organizaciji Südost Europa Kultur iz Berlina održano okupljanje povodom 30 obljetnice Srebreničkog genocida.
U Njemačkoj će se također i medijski popratiti ova obljetnica?
Uz nebrojene članke u tisku tu bi mogli izdvojiti dva dokumentarna filma koji su producirani za obilježavanje ove obljetnice.
„Srebrenica – Leben im Schatten des Völkermords“ i „Das Srebrenica Tape – Liebesbotschaft aus dem Krieg“. Prvi dokumentarni film je nastao u produkciji WDR-a za program Arte prati Bekira Halilovića koji je u genocidu izgubio oca, na njegovom putu u Srebrenicu. On je zajedno s jednom prijateljicom srpske nacionalnosti osnovao jednu udrugu u kojoj se mladi svih nacionalnosti sastaju kako bi govorili o ratu u devedesetima.
Drugi dokumentarac prati Alisu koja već godinama živi na Floridi i koja je u genocidu također izgubila oca. Ovaj film je poseban jer priča priču i kroz video koje je Alisin otac snima nekoliko dana prije pada Srebrenica i koje je namijenio svojoj kćeri Alisi koja se u tom trenutku s majkom sklonila kod rodbine u Srbiji. Oba filma se od danas mogu pogledati u ARD-ovoj mediateci. Tu su naravno i brojni podcasti na temu genocida i Srebrenici.
Kako su intonirana ta medijska izvješća?
U pravilu pesimistično ako se uzme u obzir činjenica da pravog pomirenja između žrtava i počinitelj nikada nije ni bilo. Tako recimo BR ukazuje na to da će na komemoraciji u Potočarima biti bivši predsjednik Bill Clinton ali da neće biti predstavnika službene Srbije. Jedna reportaža DLF govori o pokušajima da se sjećanje na Srebrenicu u Republici Srpskoj potpuno uništi tima što djeca u školama uopće ne uče o tom poglavlju povijesti.
