Skreću li studentski protesti u Srbiji na desno?

Protesti u Srbiji traju već osam mjeseci – studenti i građani traže izbore, a vlast odgovara nasiljem, hapšenjima i propagandom. Iako je vrelo ljeto, otpor ne jenjava: blokade, plenumi i svakodnevne akcije šire se zemljom. No sve glasnije su kritike na račun korištenja desničarske retorike primijećene na posljednijim javnim skupovima. Što se točno događa, razgovaram s kolegom Aleksandrom Timofejevim. Kako komentira ovaj razvoj događaja aktivist i internet-strucnjak Dejan Restak.

Posljednjih tjedana prosvjedi studenata u Srbiji kao da su krenuli novim smjerom. Zašto je vlast počela pendrecima, prebijanjem i hapšenjima žestoko da "uzvraća udarac" - pitamo se u ovom podcastu i kako to utiče na jedinstvo studenata. Otkuda odjednom nacionalni simboli i ista takva retorika na protestima? Da li i studentski pokret puca po šavovima - da li su sada i studenti podijeljeni kao što je i društvo u Srbiji podijeljeno?

Studenti, koji su u početku apstraktno zahtijevali obnovu demokracije i vladavine prava, sada zahtijevaju hitne parlamentarne izbore. Namjeravaju predložiti listu kandidata kojima vjeruju.

Pri tome, prethodno ideološki neutralan prosvjed na posljednjem velikom skupu zaokrenuo je u smjer koji čak i njemački mediji nazivaju "uznemirujućim" za sve koji prate ovu sagu. Govornici koje su studentske organizacije odabrale za skup 28. lipnja bili su gotovo isključivo nacionalisti. Ton je podsjećao na 1990-e što je dočekano vrlo upitno iz perspektive svih susjednih zemalja koje su ratovale tih godina. I iz perspektive onih koji podržavaju pokret i nadaju se promjenama.

Jedan od argumenata koji opravdava ovakav čin je da je za svrgavanje moćnog Vučića sa vlasti potrebna velika koalicija svih segmenata društva - ljevice, konzervativaca, lieberala pa i nacionalista.

Ima i mišljenja da se studenti moraju ponašati nacionalistički jednostavno zato što ih režimski propagandni mediji u rukama vlasti, mjesecima ocrnjuju kao izdajnike domovine ili strane špijune. Te kako moraju vlastitim nacionalističkim teorijama tj. sličnom retorikom koju koristi vlast pokazati da to nije istina.

Njemački tjednik FAZ ovaj argument vidi kao dokaz da "otrov koji Vučić sustavno ubrizgava u srpsko društvo putem svojih medija već dugi niz godina djeluje".

Radi li se samo o taktici u borbi protiv režima ili postoji razlog za zabrinutost, donosi moj kolega Aleksandar Timofejev.

Osam mjeseci već traju prodvjedi studenata i građana u Srbiji. Podsjetimo, sve je počelo nakon rušenja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu 01.11. prošle godine. Studenti su imali više zahtjeva, a sve se to na kraju pretvorilo u jedan - raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora. Vlast ih je prvo nudila, a sada ih odbija. Kakva je trenutna situacija pitamo našeg dopisnika iz Srbije, Aleksandra Timofejeva.

Ista meta, isto odstojanje, što bi rekla stara poslovica. Protesti, iako smo ušli duboko u leto, traju i dalje, vlast preko svojih medija, izjavama, ali i preko preko policije i organa represije pokušava da ih minimizira i po ko zna koji put pokaže da je u pitanju obojena revolucija uvezena ne zna se odakle i da okrene javnost protiv studenata. Protesti se održavaju i dalje. Donekle smanjenim intenzitetom, ali valja to reći uslovno, pošto se svakodnevno u nekom od gradova Srbije događa nešto, a iznenadne akcije studenata i građanskih zborova nastalih po njihovom predlogu i inicijativi, događaju se praktično svakodnevno u Beogradu, pa se blokade na primer mosta Gazela, što je žila kucavica Beograda, događaju već uobičajeno što nikada ranije nije bio slučaj.

A policija? Imali smo u prtethodnim podkastima iz Srbije informacije kako je počelo ozbiljno nasilje i uhićenja na mirnim skupovima.

Da. Policija i čudni likovi koja se pojavljuju u njihovim ili nekim čudnim uniformama bez imena i oznaka, maskirani i često tetovirani, što, jel, baš nije uobičajeno za zvanične organe reda, u nekim navratima bili su agresivni. Bacani su suzavci i biber sprejevi u više navrata i gradova, pendrecima su prebijani i muškarci i žene i može se reći da je činjenica da je prekoračen prag zakonske upotrebe sile, iako oni u naknadnim saopštenjima tvrde suprotno. Poslednjih par dana, ----srećom, toga nije bilo.

Imali smo informacije da je dosta ljudi uhapšeno?

Da, uhapšeno je puno ljudi, posle optuženih za narušavanje ustavnog poretka zemlje ili za napade na službeno lice, što su veoma ozbilljna krivična dela. Međutim, veliku većinu ljudi sudije su potom oslobađale, ili protiv njih nije ni sproveden krivični postupak, tako da sada imamo paradoks da policija hapsi i sprovodi obične građane na protestima, praveći od njih praktično instant heroje koji potom bivaju oslobođeni u ekspresnim sudskim postupcima. Neki su pušteni, a nekima je određen kućni pritvor. Dodatni paradoks je što je policija objavila zvanično saopštenje u kom kritikuje rad tužilaštva i sudija jer oslobađaju navodne napadače na policajce. Takav gest da jedan državni organ kritikuje rad drugog organa je zasigurno nezamisliv u bilo kojoj ozbiljnoj državi, ali ovo je ipak Srbija.

Ovo je zaista čudno. Policija hapsi i predaje krivične prijave, tužilaštvo ili ne podiže optužnice ili ih sud oslobađa?

Ne u svim slučajevima, no na prvi pogled da. Ali, s druge strane toliko je jasno da su prijave najčešće besmislene, što pokazuju snimci kamera, a ono što je novina u odnosu na ranije proteste, danas svi snimaju mobilnim telefonima i imaju vrlo jasne snimke koji istog trena idu na društvene mreže i tu je teško napraviti bilo kakvu lažnu konstrukciju. Tipa, ili si ti napao policajca ili te je policajac izudarao dok si imao podignute ruke. Jasno se sve vidi. Takođe, ljudi bliski predsedniku Vučiću optužuju veliki broj tužilaca i sudija da su se, kako bi se reklo, odmetnuli i postali navodni deo obojene revolucije, pa ih sve sa objavljivanjem fotografija i fotografija članova porodica blate preko tabloida i određenih televizija koje su udarna pesnica vlasti.

S druge strane, predsjednik Aleksandar Vučić abolira one koji se terete za napade na studente.

Tako je. Predsednik Vučić je pomilovao četvoricu mladića koji su pre par meseci u Novom Sadu istrčali iz prostorija njegove Srpske napredne stranke i napali grupu studenata koji su u tom kraju lepili nalepnice protiv njih. Tom prilikom su jednoj devojci slomili vilicu. Takođe pre neki dan je najavio da će pomilovati devojku koja je kolima udarila jednu studentkinju tokom blokade i umalo je nije pregazila, a epitetom “divna” nazvao je ženu koja je sečivom za košenje bila spremna da nasrne na studente koji su nosili pomoć ugroženima od nedavnih velikih požara. Politička borba svakako ne zna za granice.

Saša, vratimo se protestima. 28.06. (što je u Srbiji važan vjerski praznik Vidovdan), održan je veliki studentski skup nakon koga je i započelo nasilje. Česta ocjena je da je taj skup pokazao kako studenti skreću udesno, prema stavovima koji se do tada, s obzirom da se oni nikada nisu politički opredeljivali, nisu spominjali kao ključni?

Da, to je veoma zanimljivo. Na Vidovdanskom skupu koji je bio važan zbog toga što je brojnošću pre svega pokazao da energija i dalje nije splasnula pojavile su se neke proruske zastave što im nije bilo prvi put, studenti govornici u tradicionalnim srpskim šajkačama i, što je mislim izazvalo najveće reakcije, jedan od govornika je bio Milo Lompar, ugledan profesor Filološkog fakulteta, ali poznat inače po desničarskim stavovima i tome što je nedavno govorio na promociji poezije za osuđenog ratnog zločinca Radovana Karadžića. Postoji sada među analitičarima rasprava, da ne kažem neodumica, da li je u pitanju zaista skretanje u desno, što je nemoguće odrediti, s obzirom na to da studenata u protestu ima jako mnogo i da je apsolutno nemoguće odrediti kakvi su im nacionalni stavovi.

A kakvo je većinsko mišljenje? Ima mnogo onih koji su razočarani stavovima studenata i pozvanim govornicima na proteste, primer Lompara si dao. Kako se to tumači?

Studenti se nisu odredili, a bez odgovora je, možda i očekivano pitanje da li je tu ideja da se Vučiću otcepi veoma važno desno orijentisano biračko telo na izborima, kad god oni bili raspisani, ili je u pitanju odluka jednog dela studentskih plenuma, a oni su možete zamisliti koliko heterogeni, ili je nešto treće. Da li je važno reći, ali činjenica je da je posle ovog skupa, da li slučajno počelo nasilje nad studentima.

Ima mišljenja onih koji podržavaju studente, ne samo u Srbiji, već i u regionu i inostranstvu, da se studenti raznim simbolima i govorima poigravaju sa nacionalizmom. Misle li da će time pridobiti vise raznih struktura građana pa i po cijenu da izgube povjerenje onih koji ih podržavaju?

Teško je reći. Prvo, nije isključeno da je ideja preuzimanje Vučićevih nacionalno opredeljenih glasača. Potom, nije isključeno da u svemu tome ima ulogu, kako se to u čitavom svetu zove, Služba, a iskreno, nije ni za baciti teza da je sredina leta, da je pitanje ko je ostao u Beogradu i ko se nalazi u okvirima onoga što studenti nazivaju plenumima koji odlučuju o svemu. Javna je tajna da ih tamo nema više baš u velikom broju i da na neki način čine ono što se u obično u narodu zove „čuvari vatre“, pa je pitanje da li oni u ovom trenutku mogu odražavativolju studenata u punom kapacitetu. U svakom slučaju, mislim, treba sačekati jesen, što svi pominju kao nastavak čitave ove priče.

A kada si pomenuo profesora Lompara, čini se da su se pojavili neki napisi o željama studenata?

Ne bi valjalo preskočiti i podatak da se pomenuti profesor Lompar našao među imenima koje bi građani voleli da vide na studentskoj izbornoj listi koja se uveliko formira u prvom javno objavljenom istraživanju javnog mnjenja od kada traju studentski protesti. Tu su i Novak Đoković, rektor Beogradskog univerziteta Vladimir Đokić, Nemanja Vidić, profesor Aleksandar Kavčić naučnik koji je u inostranstvu zaradio ogroman novac kojim pomaže osuđenim studentima…

Saša ovdje si otvorio temu istraživanja javnog mnjenja.

Da, zanimljivo. Valjda zbog nagomilanih događaja, tek pre neki dan su objavljeni rezultati prvog poznatog istraživanja javnog mnjena u Srbiji od početka protesta. Kažem poznatog jer vladajuća ekipa ih radi, kako kažu, na dnevnom nivou. To je, istina, teško poverovati, ali sigurno je da ih, i to vrlo ozbiljno radi, ali ne objavljuju rezultate ili objavljuju samo ono što im odgovara.

A šta govore ovi poznati rezultati?

Ovde nepoznata agencija Sprint Insight objavila je podatke, ako im je verovati, ozbiljnog istraživanja na respektabilnom broju ispitanih koje kaže da bi se danas, kada bi se održali izbori, u scenariju u kojem na izbore izlaze samo studentska lista i pokret na čelu sa Aleksandrom Vučićem, 54,8 odsto građana Srbije glasalo bi za studentsku listu, dok bi za Vučićevu listu glasalo 42,1 odsto. Ako se tu dodaju i sve opozicione stranke, koje po istraživanju dobijaju tek desetak odsto glasova, opet pobeđuje studentska lista zajedno sa njima, a SNS su gubitnici. Valja reći i da je ovo istraživanje u delu medija dočekanmo na nož, a u delu slavodobitno, zavisi ko se u svemu u polarizovanoj Srbiji, pa i u medijima gde nalazi. Otvorene su sumnje ko stoji iza istraživanja, ali juče se javno pojavio jedan od profesora Fakulteta političkih nauka potvrdivši da je između ostalog on bio jedan od autora i da stoji iza rezultata. Ako je to tačno, do raspisivanja izbora, što je studentski zahtev, čekaćemo bar jesen, ako ne i duže.

Saša, znači nakon vrelog ljeta čeka nas još i jedna vrela jesen u Srbiji?

Definitivno. Ako za nekog ima posla u Srbiji, to su novinari, a to često nije baš srećna vest.