Samit u Tivtu - napokon prekretnica?

U crnogorskom Tivtu je održan samit Europske unije i zemalja zapadnog Balkana na kojem je ovim zemaljma iznova poslana poruka podrške na putu ka punpravnom članstvu. No koliko je uopće realistično da zemlje ove regije uskoro postanu članicama? I koliko je smislena ponuda Njemačke i Francuske kandidatkinjama za postupno približavanje?

Zemljama cjelokupne jugoistočne Europe još je 2003. na povijesnom samitu u Solunu obećano članstvo u Europskoj uniji.

Od toga trenutka je samo nekoliko zemalja ove regije ostvarilo taj politički cilj. Štoviše od ulaska posljednje nove članice Hrvatske je prošlo 13 godina.

Čelnici Europske unije uvijek iznova pokušavaju pronaći načina kako da, usprkos unutarnjem otporu, zemlje regije koja se već neko vrijeme naziva zapadnim Balkanom, približi politici unije.

Jer svake godine opasnost da se ove zemlje okrenu drugim silama koje se trude za povećanje utjecaja u regiji, poput Rusije, Kine ili Turske, je sve veća. Geopolitičku potrebu uključenja zapadnog Balkana u procese Europske unije pojačao je i napad Rusije na Ukrajinu prije više od četiri godine.

S obzirom na to da je otpor primanju novih članica među građanima EU-a velik, čelnici poput Friedricha Merza i Emmanuela Macrona svako malo izlaze s alternativnim modelima punopravnom članstvu.

Tako je bilo i na ovom posljednjem samitu EU-a i zapadnog Balkana u crnogorskom Tivtu gdje su Njemačka i Francuska predložile postupno približavanje zemalja regije Europskoj uniji.

Na kakav je odjek naišla ova inicijativa na posljednjem samitu i jesu li očekivanja Crne Gore da postane članicom već 2028. realistične, o tome u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS govorim s politologinjom iz berlinske zaklade Znanost i politika Marinom Vulović.

No prvo od naše reporterke Vesne Rajković-Nenadić s lica mjesta saznajemo kako je prošao samit u Tivtu pogotovo u sjeni incidenta s avionom punim navodnih pobornika srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Kakve su poruke sa Samita EU–Zapadni Balkan u Tivtu?

Glavna poruka je bila da Zapadni Balkan ostaje dio budućnosti EU, a proširenje je ponovo geopolitički prioritet. Predsjednik Evropskog savjeta Antonio Košta poručio je da je pristupanje regiona „prioritet i ključna geopolitička investicija“, ali i da će proces ostati zasnovan na zaslugama, reformama i usklađivanju sa EU politikama.

Za Crnu Goru je poruka bila posebno snažna: EU je prvi put od 2013. počela rad na nacrtu pristupnog ugovora za neku državu kandidatkinju, a Košta je rekao da se „odbrojava“ do sljedećeg proširenja, uz cilj da Crna Gora postane 28. članica do 2028. godine. Ursula fon der Lajen je poručila da je taj cilj „nadohvat ruke“, ali da su vladavina prava, medijske slobode, pravosuđe i reformski tempo i dalje presudni.

Na Samitu su učestvovali i lideri više država EU, uključujući Emanuela Makrona i Fridriha Merca, kao i lideri šest partnera Zapadnog Balkana — Crne Gore, Srbije, Albanije, BiH, Kosova i Sjeverne Makedonije.

Organizaciono, skup je bio jedan od najvećih i bezbjednosno najzahtjevnijih događaja u novijoj istoriji Crne Gore. Samit je obezbjeđivalo više od 1.500 policajaca, uvedeni su bili posebni režimi saobraćaja, snimanje lokacija, zabrana dronova na više područja i pojačana kontrola kretanja delegacija. Upravo činjenica da je samit održan bez većeg incidenta, uprkos tenzijama, važna je poruka o sposobnosti Crne Gore da organizuje skup najvišeg međunarodnog ranga.

Samit je završen bez konkretnih zaključaka — šta to znači?

To znači da nije usvojena nova deklaracija sa obavezujućim rokovima, novim datumima članstva ili velikim institucionalnim odlukama. Ali to ne znači da je samit bio bez rezultata. Naprotiv.

Analitičari ocjenjuju da u praksi ovakvi samiti često služe za slanje poruka kandidatima. Govorilo se o nastavku Plana rasta za Zapadni Balkan, o ukidanju rominga između EU i regiona, bezbjednosnoj saradnji, otpornosti na hibridne prijetnje i neophodnosti pune usklađenosti sa spoljnom i bezbjednosnom politikom EU.

Dakle, Samit je završen bez nekog novog velikog papira, da tako kažemo, ali sa snažnim porukama — Crnoj Gori da je prva sljedeća članica EU, a regionu da vrata nijesu zatvorena, ali da EU neće preskakati reforme.

Kakve su bile poruke njemačkog kancelara Fridriha Merca?

Njemački kancelar Fridrih Merc iz Tivta je poslao jednu od najdirektnijih poruka u korist proširenja EU. Rekao je da Evropska unija mora pokazati da je voljna i spremna za proširenje, i da činjenica da EU već 13 godina nije primila nijednu novu članicu pokazuje da problem nije samo u zemljama kandidatima, već i u samoj Uniji.

To je, kako kažu analitičari ovdje u Podgorici, važno iz nekoliko razloga. Prvo, Njemačka je jedna od najuticajnijih članica EU, pa poruka kancelara ima posebnu političku težinu. Drugo, Merc nije govorio samo o obavezama regiona, već i o odgovornosti same EU da bude spremna za nove članice. Treće, njegova izjava se uklapa u francusko-njemačku ideju da zemlje kandidatkinje ne čekaju samo formalno članstvo, već da se postepeno uključuju u jedinstveno tržište, institucije i procese odlučivanja EU.

Za Crnu Goru je to dodatno ohrabrenje, jer je upravo ona označena kao najnapredniji kandidat za članstvo.

Uoči Samita, Crna Gora je vratila 87 osoba iz čarter leta iz Beograda za koje su procijenili da su bezbjednosna smetnja. Nakon toga srpski zvaničnici su ukazivali da je predsjedniku Vučiću u Crnoj Gori ugrožena bezbjednost. On je ipak došao, imao čak tri obraćanja medijima, sa porukom da nije znao za njihov dolazak i da su oni samo htjeli da mu pruže podršku. Što do ovog trenutka znamo o tom događaju?

Ono što i dalje ne znamo jeste ko je tačno organizovao let, ko ga je platio, ko je odabrao putnike i kakav je bio stvarni plan po dolasku u Crnu Goru.

Podsjetiću da je policija objavila da su kod njih pronađeni transparenti sa porukom „Srbija pobeđuje“, komunikaciona oprema, pomorska radio-stanica, a privremeno su oduzeta i dva autobusa koja su, prema navodima, bila namijenjena za njihov prevoz. Radi se o ljudima koji, prema pisanju medija, potiču iz kriminalnog miljea.

Nakon toga, BIA je Vučiću savjetovala da ne putuje u Crnu Goru, posebno jer se tamo nalazi jedan od vođa kriminalnog klana, Radoje Zvicer, koji je zvanično u bjekstvu.

Ipak, Vučić je došao u Tivat. On je potom rekao da nije znao za organizaciju čarter leta, da ga je organizovao neko iz njegovog okruženja, da su putnici bili aktivisti koji su htjeli da mu daju podršku i da je to bila „velika politička greška“, ali ne i pokušaj destabilizacije.

Crnogorski premijer i predsjednik se tim povodom nijesu oglašavali, a predsjednik parlamenta Andrija Mandić je pozdravio njihov takav stav. Što je time poručeno? Šta kažu analitičari u Podgorici, da li je trebala oštrija reakcija?

Ćutanje predsjednika i premijera može se čitati na dva načina.

Prvo, kao pokušaj da se izbjegne verbalni rat sa Beogradom uoči Samita i da se bezbjednosnim službama prepusti da rade svoj posao. Mandić je u tom smislu rekao da je zadovoljan što Milatović i Spajić nijesu reagovali, jer bi oštra retorika mogla izazvati „nesagledive posljedice“ među ljudima i državama.

Drugo, ćutanje se može tumačiti kao politička slabost ili strah od direktnog konflikta sa Vučićem. Dio analitičara u Podgorici upravo tako vidi situaciju. Daliborka Uljarević je ocijenila da crnogorski lideri još imaju „osjećaj inferiornosti“ prema Vučiću i da je trebalo snažnije reagovati. Profesor Zlatko Vujović tvrdi da je „pređena crvena linija“ i da se ne radi samo o političkoj provokaciji, već o mogućem ugrožavanju bezbjednosti Crne Gore i gostiju Samita.

Šta je Vučić htio da pokaže tom akcijom?

Podsjetiću vas da Vučić tvrdi da za let nije znao. Ipak, kako kažu analitičari ovdje u Podgorici, moguće je da je cilj bio demonstracija prisustva i moći: da se pokaže da Vučić ima mrežu ljudi spremnih da se pojave u Crnoj Gori u trenutku kada je Tivat centar evropske pažnje.

Drugo, moguće je da je cilj bio unutrašnja upotreba u Srbiji: da se skrene pažnja sa problema i protesta sa kojima se suočava, da se Vučić predstavi kao lider koji, uprkos navodnim prijetnjama, dolazi u Crnu Goru i „ne boji se“. To se uklapa u narativ nakon upozorenja BIA da mu je bezbjednost ugrožena.

Treće, moguće je da je cilj bio pritisak na Crnu Goru i skretanje pažnje sa evropske poruke Samita. Umjesto da glavna vijest bude evropski put Crne Gore i regiona, javnost se bavila čarter letom, bezbjednošću Vučića i odnosima Podgorice i Beograda.

Ipak, dio analitičara tvrdi da je sama ta akcija bila prilično amaterski izvedena. Kako se to objašnjava?

Pa sam način na koji je izvedena — skoro 90 muškaraca dolazi čarter letom iz Beograda u Tivat, dan uoči Samita EU–Zapadni Balkan, u trenutku kada su bezbjednosne mjere već maksimalno pojačane. Analitičari upravo zato kažu da je cijela akcija bila nelogična i rizična.

Akcija je na kraju proizvela suprotan efekat. Umjesto slike podrške Vučiću, dobila se slika vraćenog čartera, bezbjednosne intervencije crnogorskih službi i otvorenih pitanja: ko je poslao te ljude, ko je platio let i zašto baš uoči Samita?

Da li su time dodatno ugroženi odnosi Crne Gore i Srbije?

Incident jeste izazvao tenzije: Srbija je bila pojačala kontrole prema crnogorskim državljanima, pa su nastale gužve na granicama. Ipak, činjenica da je Vučić došao u Tivat, da je Samit održan, da su se lideri fotografisali i da nije bilo većeg incidenta pokazuje da su obje strane, barem formalno, odlučile da dodatno ne zatežu odnose.