Rješava li BiH energetsku budućnost Južnom interkonekcijom?

Nakon godina političkih blokada, Federacija BiH usvojila je zakon koji omogućava izgradnju plinovoda prema Hrvatskoj i pristup zapadnom energetskom tržištu. Dok vlasti govore o strateškom iskoraku i prekidu zavisnosti od ruskog plina, kritičari upozoravaju na netransparentan proces i presedane koji bi mogli imati dugoročne posljedice. Više o tome danas s kolegom Amirom Sužnjem i stručnjakom za energetiku, Almirom Bećarevićem.

Nakon dugogodišnjeg političkog nadmudrivanja, poigravanja procedurama, sabotiranja, mijenjanja teksta i rušenja u Parlamentu, u Sarajevu je prošlog tjedna konačno usvojen zakon kojim je otvoren put za gradnju takozvane “Južne plinske interkonekcije” – plinovoda koji će Bosnu i Hercegovinu opskrbljivati plinom iz Hrvatske. Analitičari, ali i politički krugovi u Federaciji BiH, čiji je parlament usvojio ovaj zakon, tvrde da je riječ o kapitalnom energetskom projektu kojim će Bosna i Hercegovina biti dio zapadnog energetskog sistema i kojim će biti prekinuta ovisnost o ruskoj opskrbi plinom.

Iza projekta odnedavno stoji američka administracija, a investitor je privatna američka kompanija. Analitičari upozoravaju na ozbiljne nedorečenosti, koje bi mogle omogućiti isto tako ozbiljne nepravilnosti, pa i zloupotrebe u gradnji i upravljanju plinovodom.

O tome danas razgovaramo sa našim dopisnikom iz Sarajeva Amirom Sužnjem i stručnjakom za energetiku, također iz Sarajeva, Almirom Bećarevićem.

Bosna i Hercegovina kreće u izgradnju jednog od najznačajnijih strateških energetskih projekata – plinovoda “Južna interkonekcija”, koji će je povezati s Hrvatskom i tako prekinuti ovisnost o ruskom plinu. Omogućeno je to nakon što je Parlament Federacije BiH usvojio zakon o njegovoj izgradnju. O tome danas govorimo sa našim sarajevskim dopisnikom Amirom Sužnjem. Ovo je višegodišnja priča u Bosni i Hercegovini, Amire, koja je bila stalni predmet političkih napetosti. Što Bosni i Hercegovini donosi “Južna plinska interkonekcija”?

Donosi energetsku stabilnost i sigurnost, bar tako kažu u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine. Riječ je o projektu koji povezuje Bosnu i Hercegovinu s hrvatskim sistemom i kojim je predviđena doprema plina iz Hrvatske i LNG terminala na Krku, čime se trasira put prema energetskoj nezavisnosti. Investicija iznosi oko 1,5 milijardi eura, uključujući elektrane u Tuzli, dok će izgradnja samog plinovoda, dužine oko 170 kilometara, koštati oko 350 miliona eura. Preostalo je još potpisivanje međudržavnog ugovora s Hrvatskom i usvajanje tog sporazuma u parlamentima obje zemlje. Izgradnja plinovoda će omogućiti snabdijevanje plinom iz Hrvatske i okončanje ruske dominacije u snabdijevanju Bosne i Hercegovine plinom.

Šta je to bilo sporno pa je ovaj zakon godinama bio predmet političkih nesuglasica i tako dugo ostao na čekanju?

Prije nego što to pojasnim, reći ću da je zakon usvojen tek nakon što su se američki funkcioneri uključili u projekat. U više navrata dolazili su u Sarajevo na vrlo direktne razgovore sa funkcionerima Federacije BiH i ključnih stranaka na državnom nivou, a američka privatna kompanija bliska predsjedniku Donaldu Trampu poslala je pismo namjere da investira i gradi plinovod. Prije toga su mjesecima trajale političke rasprave jer je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović tražio da se iz tog projekta isključi državna kompanija BH Gas i da se formira novo preduzeće sa sjedištem u Mostaru.

Zašto mu je, Amire, bilo važno da na neki način odstrani kompaniju koja je potpuno osposobljena za tako velike projekte i da formira sasvim novu?

Stručnjaci, ali i politički krugovi u Sarajevu tvrde kako je na taj način želio ostvariti punu kontrolu nad gradnjom plinovoda, a posebno finansijskim tokovima vezanim za taj projekat. Upravo taj pokušaj zaobilaženja BH Gasa, jedine kompanije koja ima i resurse i kapacitete i stručnjake za gradnju, bio je razlog što su stranke sa sjedištem u Sarajevu bile protiv Čovićevog plana. Praktično se vodila rovovska bitka oko toga koja će kompanija graditi plinovod jer onaj koji vodi projekat ima na raspolaganju i sredstva. Na kraju je BH Gas doista izgubio vodeću ulogu, ali u drugačijim okolnostima – američka kompanija je dobila tu ulogu, a ključna izmjena u zakonu odnosi se upravo na imenovanje investitora. Pomoćnik ministra za energetiku u Vladi Federacije Eldar Hukić pojasnio je poziciju BH Gasa, ali i značaj Južne interkonekcije.

Amire, rekao si da je investitor i izvođač radova američka kompanija. Kako je moguće da je to bilo poznato još prije donošenja zakona ako znamo na koji način se u svakom demokratskom društvu određuju i biraju izvođači na tako krupnim projektima?

Pa, to i jeste najinteresantnija pojedinost čitavog ovog procesa usvajanja zakona. Za pojedine pravne stručnjake iz nevladinog sektora posebno sporna je činjenica da je prvi put u političkoj praksi Bosne i Hercegovine u zakon uveden investitor i izvođač, kompanija koja će dobiti koncesiju. Kompanija koju vode ljudi bliski američkom predsjedniku Donaldu Trampu sama je poslala pismo namjere i na kraju je čak definisana u zakonu kao investitor i izvođač. Na taj način su zaobiđene sve procedure uobičajene za ovako krupne projekte svuda u svijetu. Za Srđana Traljića iz Transparency Internationala BiH to je opasan presedan, koji bi mogao postati pravilo sa nesagledivim posljedicama.

“Južna interkonekcija” se dešava, Amire, u vremenu geopolitičkog preslagivanja odnosa u svijetu. Evropska unija odredila je 1. januar 2028. godine kao rok za potpunu zabranu ruskog plina kako bi osigurala energetsku nezavisnost. Gdje je Bosna i Hercegovina u tom evropskom kalendaru energetskih prekretnica?

Bosna i Hercegovina slijedi politiku Evropske unije i dužna je pridržavati se tih odluka Brisela. Pitanje je, međutim, da li će biti u stanju do tog roka ispoštovati briselsku agendu, ne samo u tehnološkom smislu, nego prije svega zbog vlasti u Republici Srpskoj, koja je odavno naslonjena na ruski plin. U petak je u Banjaluci potpisan ugovor o izgradnji plinovoda Šepak – Novi Grad u dužini od 500 kilometara, vrijednosti 515 miliona eura, koji potvrđuje to dugoročno opredjeljenje vezano za ruske energente. Treba imati na umu da se sve ovo odvija u vremenu ozbiljnog energetskog sučeljavanja u kojem Amerika pokušava svojim plinom da osigura dominaciju i u tom dijelu Evrope. Interesi su i politički i ekonomski, mada se to pokušava dominantno predstaviti kao važna geopolitička dimenzija, čiji je cilj stvaranje šire energetske sigurnosti, ne samo balkanskog regiona, nego i Evrope.

Je li to razlog što su Amerikanci odlučili da vode glavnu riječ u izgradnji “Južne plinske interkonekcije” i što su, najblaže rečeno, samoinicijativno postali strateški partneri u ovom projektu?

Naravno. Usvajanju zakona prethodila je čitava serija sastanaka američkih izaslanika i visokih funkcionera sa predstavnicima vlasti u Bosni i Hercegovini i Federaciji BiH. Uslijedili su sastanci predstavnika američke kompanije, koja će dobiti koncesiju, sa predstavnicima institucija države BiH i Federacije. Nije u pitanju samo geopolitičko pozicioniranje, kako se to često naglašava, nego i ogromni ekonomski interesi Amerikanaca da grade ovaj plinovod. Otpravnik poslova Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu John Ginkel, koji faktički obavlja ambasadorske dužnosti jer novi ambasador nakon odlaska Michaela Murphyja još nije imenovan, neobično direktno se krajem prošle godine obratio bosanskohercegovačkim institucijama u vezi sa “Južnom interkonekcijom”, navodeći da moraju imati na umu kako se svakom kapljicom ruskog gasa kupljenom u Evropi finansira ruska ratna mašinerija.

Čuli smo poruku otpravnika poslova američke ambasade u Sarajevu Johna Ginkela. Amire, nije baš uobičajena praksa da se jedan diplomata u rangu ambasadora oglašava na ovaj način zbog takve vrste projekata. Kako se to može tumačiti?

Ne samo da nije politička praksa, nego se događa vrlo rijetko. To samo pokazuje koliki je značaj “Južne interkonekcije” za same Amerikance i zašto su se visokorangirani američki funkcioneri mjesecima trudili da od bosanskohercegovačkih institucija i funkcionera, blago rečeno, isposluju dominantnu ulogu u tom strateškom projektu.