Repair Café - popravi, uštedi, poveži se!. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 18.03.2026. 19:20 Min.. Verfügbar bis 18.03.2027. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Repair Café - popravi, uštedi, poveži se!
Stand:
Nenad Kreizer, Maja Marić, Amir Kamber
Zvuči pomalo kao povratak starim navikama? Radionice za popravke (Repair Café / Reparatur Café) postaju sve popularnije u Njemačkoj i na jugoistoku Evrope. Uz podršku volontera i majstora posjetitelji popravljaju pokvarene uređaje ili odjeću, usput štede novac i povezuju se s lokalnom zajednicom. Nenad Kreizer razgovara s Anidom Čmanjčanin iz mostarske Radionice Garaža i reporterkom Majom Marić o ekološkim, ekonomskim i društvenim prednostima ovakvih inicijativa. Postoji li pravo na popravak?
Baciti staro, kupiti novo. Po tom principu funkcionira moderno potrošačko društvo. No posljednjih godina je sve više onih koji se odupiru ovoj šabloni. Među njih spadaju i inicijatori raznih okupljanja na kojima se uči kako popraviti staro umjesto da se kupi novo. U međuvremenu tzv. Reparatur Cafea ima u svim većim Njemačkim gradovima a u posljednje vrijeme su se počeli štiri i po regiji. Zato u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS razgovaram, između ostalog i s Anidom Čmanjčanin iz mostarskog projekta Radionica Garaža u kojem je nedavno otvorena i radionica za popravke predmeta koji bi inače završili na otpadu.
Osnovna je ideja jednostavna: umjesto da se pokvarena stvar baci, donese se na zajednički susret gdje volonteri s različitim vještinama – električari, krojači, stolari, informatičari – pomažu vlasnicima popraviti predmet. Ulaz je besplatan, a sudionici uz popravak mogu popiti kavu ili čaj i razgovarati s drugima.
Reparatur cafeji imaju višestruku korist. Ekološka je dimenzija možda najočitija: manje otpada, manje novih proizvoda, manji ugljični otisak. No jednako je važna i društvena uloga – okupljaju ljude različitih generacija i podrijetla, prenose praktična znanja koja sve više nestaju iz svakodnevnog života te jačaju osjećaj zajedništva u susjedstvu.
Ovakvih institucija ima mnogo po zapadnoj Europi a odnedavno i u zemljama regije. U Zagrebu i Rijeci već neko vrijeme djeluju popravljače radionica a prije nekoliko dana je i u Mostaru otvorena, kako organizatori ponosno kažu, prva na zapadnom Balkanu, radionica za popravke i druženje.
I prvim iskustvima i daljnjim perspektivama razgovaram u ovom podcastu Cosmo BHS s Anidom Čmanjčanin, jednoj od pokretačica mostarskog projekta.
No prije nego što čujemo dojmove iz Mostara, saznajemo od Maje Marić što je zapravo koncept reparatur cafea i odakle on potječe.
U posljednje vrijeme sve se više govori o takozvanim repair caféima, mjestima gdje ljudi popravljaju pokvarene stvari umjesto da ih odmah bacaju. Majo, o čemu je zapravo riječ?
Repair café je vrlo jednostavna ideja. Ljudi donesu pokvarene predmete, kućanske aparate, male elektroničke uređaje, bicikle ili odjeću, i uz pomoć volontera pokušavaju ih popraviti. Popravci su najčešće besplatni, a posjetitelji eventualno plaćaju samo rezervne dijelove. Ideja je produžiti životni vijek stvari koje već imamo, umjesto da ih odmah zamijenimo novima.
Zvuči pomalo kao povratak starim navikama jer nekada se stvari popravljalo, a danas ih često jednostavno bacimo.
Da, i upravo je to dio šireg problema. U modernom potrošačkom društvu često je lakše kupiti novi uređaj nego popraviti stari. Repair caféi nastali su kao reakcija na tu kulturu bacanja. Prvi takav događaj organiziran je 2009. godine u Nizozemskoj, a ideja se od tada proširila po cijeloj Europi.
Postoje li podaci koji pokazuju koliko je taj pokret zapravo narastao?
Postoje. U Njemačkoj je danas registrirano oko 1.700 repair-café inicijativa, a mreža i dalje raste. Riječ je o jednoj od najvećih repair-café scena u Europi. Zanimljivo, prvi repair café u Njemačkoj otvoren je 2012. u Kölnu.
Mreža repair inicijativa koordinirana je preko organizacija civilnog društva koje povezuju stotine lokalnih grupa i volontera. Većina događaja održava se jednom mjesečno, a vode ih volonteri koji pomažu popraviti male kućanske aparate, elektroniku, bicikle ili odjeću.
No Njemačka nije jedina. I u Austriji je prošle godine zabilježeno oko 95 repair-café inicijativa, koje su organizirale više od 860 događaja na 227 lokacija. Na tim događajima ljudi su donijeli oko 16 tisuća pokvarenih predmeta, a više od dvije trećine njih uspješno je popravljeno.
To znači da velik broj uređaja dobije drugi život.
Upravo tako. A iza svega stoji velika mreža volontera. Bez tog volonterskog rada repair caféi zapravo ne bi mogli funkcionirati.
Tko najčešće dolazi na takve događaje?
Prema istraživanjima, najčešći posjetitelji su starije osobe i obitelji. Zanimljivo je da mlađih ljudi ima manje nego što bi se očekivalo. No interes ukupno ipak raste jer se broj posjetitelja posljednjih godina povećao za oko 50 posto, na oko 18 tisuća ljudi godišnje.
Što ljude najviše motivira – ekologija ili ušteda novca?
Oba razloga su važna. Popravak je često puno jeftiniji od kupnje novog uređaja. Ali jednako važan je i ekološki aspekt. Kada produžimo životni vijek proizvoda, smanjujemo količinu otpada i potrebu za proizvodnjom novih uređaja.
Primjerice, podaci iz repair-café mreža pokazuju da se kroz takve inicijative godišnje mogu izbjeći stotine tona otpada i tisuće tona emisija ugljikova dioksida. U jednoj recentnoj bilanci procjenjuje se da su repair caféi samo u jednoj godini spriječili emisiju više od 2.500 tona CO₂.
Drugim riječima, mali popravci mogu imati prilično velik ekološki učinak.
Točno. A repair caféi imaju još jednu važnu funkciju: oni su i mjesta učenja. Posjetitelji često promatraju kako se uređaj rastavlja i popravlja, a ponekad i sami sudjeluju u popravku. Na taj način ljudi ponovno uče praktične vještine koje su se u velikoj mjeri izgubile u modernom potrošačkom društvu.
Ali postoji i druga strana priče. Danas su mnogi uređaji napravljeni tako da ih je teško popraviti.
Da, i to je jedan od najvećih izazova. Mnogi moderni proizvodi dizajnirani su tako da ih je teško rastaviti ili su rezervni dijelovi preskupi ili nedostupni. Zbog toga se u Europi sve više govori o takozvanom "pravu na popravak", odnosno o zakonima koji bi proizvođače obvezali da osiguraju rezervne dijelove i olakšaju popravke.
Dakle, repair caféi su zapravo dio puno šire rasprave o održivoj ekonomiji.
Da, oni su svojevrsni simbol promjene načina razmišljanja. Pokazuju da postoji interes građana za popravak i ponovnu upotrebu stvari. Ali istodobno otvaraju pitanje kako su proizvodi dizajnirani i koliko je naš ekonomski sustav usmjeren na stalnu kupnju novih proizvoda.
Anida Čmanjčanin, iz mostarske Radionice Garaža
Veliki dio našeg eforta je usmjeren na to, dakle, da nije najveći izazov ni popraviti kvar, već jednostavno promijeniti taj jedan mentalitet da nam stalno treba nešto novo, dok nas redovno bombarduju reklamama.
E sad, popravka se često smatra znakom i nekakvog slabog imovinskog stanja, što je potpuno pogrešna postavka. Mi gledamo na popravku, ne samo u smislu uštede, što svakako postoji i ne samo u smislu da se ne doprinosi nekakvom zagađenju, nego gledamo na to kao na jedan znak inteligencije, da tako kažemo i poštovanja prema resursima u planete i poštovanja prema tom predmetu koji imamo. Tako da pokušavamo da promijenimo i sam mentalitet, ne samo da se kvar zapravo riješi, nego i mentalitetu kod ljudi oko nas.
Apsolutno je u pitanju baš zajednički rad. Odlično je ako neko već ima znanje da popravi nešto, jer ga dijeli sa drugim prisutnim osobama. Dakle, zajedničko učenje ili popravka, kada gledamo kroz neku tradiciju i historiju, nikada nije bila neki usamljenički čin.
Mislim, ako se popravlja naprimjer krov, auto, poljoprivredna mašina, to je zapravo bio kao jedan mali društveni događaj. Komšije bi se okupile, pila bi se kafa, razmjenjivali bi se savjeti. Tako ćemo mi samo vratiti taj koncept jedan u moderni okvir.
Tako da oni ne dolaze samo da poprave neki fen, peglu ili slično, nego dolaze da razmjene priču. Dakle, baš kao što su radili decenijama prije nas. Tako da s te strane gledamo da apsolutno bude naglasak na tom druženju, na razmjeni znanja, iskustva i jednostavno na taj način da sve bude u jednom opuštenom okruženju. Dakle, jedno učenje sa drugim pristupom učenju.
Popravljaonice ili reparatur kafiće bi mogli shvatiti i kao tihi prosvjed protiv kulture jednokratne potrošnje u kojoj su predmeti namjerno dizajnirani s kratkim vijekom trajanja. Sudionici tako ne samo da štede novac, nego šalju jasnu poruku: stvari imaju vrijednost, a umijeće popravka je vještina vrijedna učenja.
Kao što smo mogli čuti, ovakva mjesta okupljanja ne služe samo tome da se uz pomoć drugih spasi neki predmet osuđen na bacanje nego ova mjesta imaju i jaku socijalnu dimenziju jer se na kraju rad i o druženje a ne samo o popravljanju.
