Pravilo o zapadnom Balkanu - kako dalje?

Jedna od glavnih gospodarsko-političkih tema u Njemačkoj posljednjih godina je manjak kvalificirane radne snage. I dok nova vlada svim silama pokušava zaustaviti tzv. nereguliranu migraciju, s druge strane gospodarstvo žudi za stotinama tisuća radnika. Njihov dolazak je reguliran brojnim programima a jedan od njih je i tzv. Pravilo o zapadnom Balkanu u sklopu kojeg već više od deset godina u Njemačku stižu radnici iz tog dijela Europe. Gdje je ovaj program više od deset godina nakon njegovog uvođenja i kakva je njegova budućnost, o tome u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS govorimo između ostalog i sa Šejlom Vojić iz Njemačkog saveza sindikata.

Njemačka industrijska i trgovinska komora (DIHK) trenutno govori o 1,8 milijuna nepopunjenih radnih mjesta. Njemački ekonomski institut (IW) izračunao je da postoji manjak od oko 532 000 kvalificiranih radnika .

Koliko god da je ovaj broj, on će se u godinama koje dolaze povećavati s obzirom na demografska kretanja u Njemačkoj, tj. činjenici da je stanovništvo sve starije a time nedostupnije tržištu rada. Iako neke političke snage poput Alternative za Njemačku (AfD) tvrde kako Njemačke potrebu za radnom snagom može riješiti posežući za resursima koje joj stoje na raspolaganju, dakle nezaposlenima i onima koji rade skraćeno radno vrijeme, ostatak privrednog i političkog života je svjestan da će se bez sustavnog useljavanja radne snage njemačko gospodarstvo neminovno smanjivati i time definitivno izgubiti jednu od vodećih globalnih ekonomskih pozicija.

Njemačka je u posljednjih nekoliko godina donijela zakone koji olakšavaju useljavanje kvalificirane radne snage iz zemalja koje nisu članice Europske unije.

Prije nešto više od deset godine, točnije početkom 2016. na snagu je stupilo i tzv. pravilo o zapadnom Balkanu koje je omogućilo useljavanje radne snage iz ovog dijela Europe. To je bila reakcija na proglašavanje ovih zemalja tzv. sigurnim zemljama što je praktički isključilo mogućnost stjecanja azila za žitelje ovih zemalja.

Zato je i uvedeno pravilo koje bi Njemačkoj priskrbilo potrebne radnika ali se ovaj proces trebao usmjeriti ka reguliranoj migraciji. Posebno je za ovaj program taj da je on otvoren i za nekvalificiranu radnu snagu a ne kao ostali programi za za radnike sa kvalifikacijama.

Na početku je se ovo pravilo svake godine produljivalo i bilo ograničeno na 25.000 radnih dozvola godišnje. Ovaj broj je prošle godine vlada povećala na 50.000 ali je nova vlada u koalicijskom ugovoru ovu brojku opet prepolovila. Pritom treba reći da godišnji kontigent niti jedne godine od uvođenja nije bio iskorišten do kraja nego se nalazio znatno ispod granice. Prema posljednjim podacima iz 2023. u toj godini je svega 16.000 osoba steklo boravišnu dozvolu na temelju ovog pravila, priješnjih godina su brojke bile i još manje.

Kako konkretno izgleda provedba ovog pravila u praksi, o tome u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS, govorim s predstavnicom Njemačkog saveza sindikata (DGB) i djelatnicom programa Faire Mobilität Šejlom Vojić.

No prvo od kolege Filipa Slavkovića saznajemo kakav je dosadašnji učinak pravila o zapadnom Balkanu.

Kolega Filip Slavković se osvrnuo na jednu deceniju od uvođenja olakšavajućih pravila u Njemačkoj za zapošljavanje radnika sa Zapadnog Balkana dok nova savezna vlada upravo planira da za polovinu smanji broj ljudi koji ovde mogu da traže i dobiju posao na osnovu tog tzv. „zapadno-balkanskog pravila“. Filipe, najpre, šta je tačno napisano u tekstu ovog pravila?

Nenade, reč je o Odredbi o zapošljavanju stranaca i strankinja gde se u Petom odeljku posvećenom Posebnim grupama profesija ili lica u Članu 26 u Paragrafu 2 kaže, da državljani Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Severne Makedonije i Srbije mogu da dobiju odobrenje za obavljanja bilo kojih poslova ukoliko su prethodno u nemačkim diplomatskim predstavništvima svojih zemalja podneli zahtev za dobijanje odgovarajućih dozvola za boravke. Broj takvih dozvola koje mogu biti dodeljene ograničen je od prošle godine na 50.000 godišnje.

U stvari je s početkom 2024. taj kontingent udvostručen sa 25.000 na 50.000 radnika godišnje.

Tako je. Westbalkanregelung, kako se na nemačkom zove, stupilo je na snagu 2015. i tada je bilo i vremenski ograničeno odnosno važilo je do kraja 2020. godine. Usvojila ga je tadašnja vlada stranaka Unije i socijaldemokrata, dakle ista koalicija kao i ona koja je danas na vlasti. No tada je kancelarka bila Angela Merkel pa su i CDU i CSU, kao i SPD, vodili politiku olakšavanja migracija. Danas crno-crvena koalicija ali na čelu sa Fridrihom Mercom zastupa mnogo tvrđe stavove u odnosu na migrante pa je programom vlade predviđeno ograničavanje i dovođenja radnika iz inostranstva; iako je Fridrich Merz stupio na dužnost s obećanjem da će ojačati ekonomiju.

Westbalkanregelung je dio šireg paketa zakona kojim se regulisalo doseljavanje u Njemačku.

Usred velikog talasa neregulisane imigracije Berlin je 2015. doneo nove propise kojima je trebalo da bude smanjen broj neopravdano podnetih zahteva za azil. U tom vreme, pored ljudi koji su u Evropu dolazili bežeći od ratova i kriza u Aziji i Africi, u Nemačkoj je snažno porastao broj lica koja su podnosila zahteve za azil a poreklom su bila iz zemalja jugoistočne Evrope. U avgustu 2015. recimo takvih državljana neke od šest zemalja Zapadnog Balkana bilo je skoro 145.000 a među njima je ubedljivo najviše bilo Roma, Sintija ili Aškalija iz BiH, Srbije ili sa Kosova. Veći deo podnosilaca zahteva nije ispunjavao uslove za dobijanje azila ali su godinama, dok su čekali na rešenje svojih slučajeva, dobijali nemačku socijalnu pomoć. Istovremeno je, međutim, rastao i broj ljudi koji su dolazili iz istih tih zemalja, kao i iz Crne Gore, Makedonije i Albanije, koji su ovde tražili i dobijali legalne poslove jer je već bio izražen nedostatak radne snage pre svega u uslužnim delatnostima poput ugostiteljstva ili npr. u građevinskoj i prerađivačkoj industriji. Recimo, u avgustu te 2015. skoro 210.000 radnika iz šest država Zapadnog Balkana bilo je ovde zaposleno na stalnim radnim mestima, od kojih 120.000 kao stručna radna snaga. Do 2021, od kada je na dve godine produžen rok važenja „zapadno-balkanskog pravila“ koje je u početku bilo samo privremeno, u Nemačkoj je već bilo gotovo 390.000 stalno zaposlenih radnika iz tog regiona, od kojih su više od 225.000 bili kvalifikovani radnici; istovremeno broj ljudi iz Albanije, BiH, Crne Gore, Kosova, Makedonije i Srbije koji dobijaju socijalne prinadležnosti pao na 90.000.

A sve to vrijeme su stalno rasle i potrebe njemačke ekonomije za svježom radnom snagom.

Vlade su se menjale ali su sve partije vladajućih koalicija pa i deo opozicije, kao i gotovo čitava nemačka privreda, redovno isticali kao veoma uspešno rešenje ta olakšana pravila za dolazak Balkanaca na rad u Nemačku. Zato je s početkom 2024. njihova kvota i povećana sa 25.000 na 50.000 ljudi a samo pravilo je počelo da važi za stalno, dakle nije više bilo privremeno. Tako je recimo pre godinu dana u Nemačkoj već bilo 525.000 zaposlenih u stalnom radnom odnosu poreklom sa Zapadnog Balkana, i to 300.000 njih kao stručna radna snaga. Ali nisu svi koji su u poslednjih deset godina ovde dobili posao to svoje zaposlenje našli preko zapadno-balkanskog pravila jer ono specifično omogućava zapošljavanje i onih lica koja nemaju nikakve kvalifikacije. Mnogi profesionalci su, naime, direktno dobijali ponude za ugovore za deficitarna zanimanja za koja je neophodna stručna sprema; ili su se doseljavali kao članovi porodica ljudi koji su već imali dozvolu za boravak i rad u Nemačkoj. U 2023, recimo, godini pre no što je dozvoljeni kontingent udvostručen, tek nepunih 17.000 osoba je dobilo dozvole za boravak prema zapadno-balkanskom pravilu a u toj godini se sa Zapadnog Balkana ukupno u Nemačku doselilo skoro 65.000 ljudi više nego što ih je se odavde u svoje zapadno-balkanske domovine vratilo. U čitavom periodu od početka važenja pravila do danas u Nemačkoj je ostalo da živi 76.000 lica koja su se doselila isključivo preko Westbalkanregelung te ovde plaćaju poreze i doprinose.

Dakle, s jedne strane se puno kvalifikovanih radnika sa Zapadnog Balkana doselilo u Njemačku tokom prethodne decenije, delom i preko ovo posebnog pravila koje važi za migracije radne snage iz tog regiona. Ipak, s druge strane, kvote od 25.000, odnosno sada 50.000 dozvola za rad preko Westbalkanregelung često ni izdaleka nisu ispunjavane nego su radnici ugovore dobijali direktno preko poslodavaca uz dozvole Službe za zapošljavanje a onda su dobijali i dozvole za boravak.

Razlog tome je, prema istraživanjima stručnjaka, to što je pravna odnosno administrativna procedura usmeravana na konzulate koji nemaju dovoljno personala da obradi sve te zahteve. To je bio razlog zašto su mnoge odluke kasnile pa su ljudi koji su podnosili zahteve gubili interes ili su im nemačke firme koje su želele da ih zaposle drugim putevima obezbeđivale sve dozvole.

Uprkos tome, brojne organizacije i institucije u Nemačkoj zalažu se za očuvanje ovog pravila.

Zakonski okviri su se u Nemačkoj u međuvremenu generalno menjali tako da sada, kako ukazuju neki od stručnjaka, zapravo nema razloga da se posebno olakšava dolazak radne snage samo sa Balkana jer je dobijanje radnih i dozvola za boravak olakšano praktično svim grupama ljudi koji imaju bilo kakve kvalifikacije iz svih zemalja koje nisu članice Evropske unije; a unutar EU i onako važi sloboda kretanja, naseljavanja i zapošljavanja. Zato najavljeno smanjenje kvote za Zapadni Balkan sa sadašnji 50.000 na ranije uvedenih 25.000 zapravo nema nikakve praktične posledice. Jedini efekat mogao bi da bude psihološki: nemačkoj javnosti, kancelar Merc bi time pokazao da ozbiljno sprovodi proklamovanu politiku ograničavanja doseljavanja; Balkancima bi, međutim, mogao da bude poslat signal da ovde više nisu tako poželjni čak ni kao radna snaga.