Live hören
Jetzt läuft: Make me feel von Janelle Monáe

Može li Hrvatska biti jeftinija - uz veće namete? COSMO bosanski/hrvatski/srpski 01.06.2026 24:17 Min. Verfügbar bis 01.06.2027 COSMO Von Maja Maric


Download Podcast

Može li Hrvatska biti jeftinija - uz veće namete?

Stand:

Maja Marić, Siniša Bogdanić, Boris Rabrenović

Hrvatska ulazi u turističku sezonu uz neuobičajenu nervozu. Vlada traži niže cijene zbog konkurentnosti na globalnom tržištu, dok istovremeno povećava porezna opterećenja dijelu turističkog sektora. Je li Hrvatska doista postala preskupa? Mogu li iznajmljivači i ugostitelji spuštati cijene dok im rastu troškovi? I što cijela rasprava o turizmu govori o stanju hrvatskog gospodarstva? Maja Marić razgovara s ekonomskim stručnjakom Mladenom Vedrišem, te kolegom Sinišom Bogdanićem.

Ako posljednjih tjedana pratite njemačke medije, turističke portale ili jednostavno razgovarate s ljudima koji planiraju ljetovanje, jedna tema je vrlo često na repertoaru: je li Hrvatska postala preskupa za godišnji odmor? I dok hrvatski ministri pozivaju da se cijene snize kako bi sezona bila uspješna, istovremeno dižu namete koje građani moraju platiti.

Moze li hrvatska biti jeftinija uz vece namete

Njemački turisti i dalje planiraju dolazak na Jadran. Hrvatska je jedna od najpoznatijih i najpoželjnijih mediteranskih destinacija za Nijemce, a interes za putovanja i ove godine ostaje vrlo visok.

No istovremeno se mijenja način na koji se gleda na Hrvatsku.

Hrvatska više nije zemlja koja se automatski povezuje s pojmom "isplativo". U brojnim njemačkim analizama i medijskim izvještajima posljednjih godinu dana ponavljaju se iste primjedbe: cijene smještaja, restorana i svakodnevnih troškova približile su se ili čak dosegnule cijene u Italiji i Španjolskoj, dok dio gostiju smatra da kvaliteta usluge i ponude nije rasla istim tempom.

Ukratko - omjer cijene i dobivenog zauzvrat Hrvatskoj ne ide u prilog.

S druge strane, Hrvatska i dalje ima ogromnu prednost blizine, sigurnosti i navike.

Mnogi Nijemci desetljećima dolaze na hrvatsku obalu i ne odustaju lako od svojih omiljenih destinacija. No koliko dugo će to još trajati? Upravo zato ove godine nervoza oko turističke sezone djeluje ozbiljnije nego inače.

Dodatnu zanimljivost donosi činjenica da je hrvatska Vlada otvoreno pozvala turistički sektor da snizi cijene. Premijer, Andrej Plenković, i ministar turizma, Tonči Glavina, poručuju da je važno ostati konkurentan, dok istovremeno dio turističkih poduzetnika upozorava da im rastu porezi, doprinosi i svi ostali troškovi poslovanja.

Može li država tražiti niže cijene dok istovremeno povećava opterećenja? Da li se stiglo do granice modela koji se godinama oslanjao na rast turističke potražnje? I što nam cijela ova rasprava zapravo govori o stanju hrvatskog gospodarstva?

Sa mnom je Siniša Bogdanić.

Svake se godine na početku turističke sezone ponavljaju crne prognoze: te Hrvatska nije konkurentna te ne daje vrijednost za novac te turisti se okreću drugim tržištima. Na kraju sezona bude odlična ili rekordna. No ove godine stvari se čine puno ozbiljnijima. Vlada je već mjesecima u svojevrsnoj kampanji i poručuje da cijene moraju pasti. Kako je to počelo?

Da, ove godine se išlo s vrlo izravnim porukama ugostiteljima i iznajmljivačima apartmana da moraju spustiti cijene za čak 20 posto. Premijer Andrej Plenković već je početkom svibnja poručio da je jedan od načina očuvanja konkurentnosti Hrvatske taj da bude povoljnija. Nekoliko dana kasnije ministar turizma Tonči Glavina to je konkretizirao. Kazao je da je ova sezona temelj i za sljedeću godinu koja bi mogla biti jednako izazovna ako inflacija, te cijene energenata, ostanu kao što su sada. „Izazovno“ je, inače, riječ koja je u suvremenom rječniku zamijenila riječ „problematično“. To je bila poruka upućena hotelijerima, kampovima, malim iznajmljivačima, ugostiteljima i trgovcima. Još konkretnije, svima je poručio da smanje očekivanja i marže, te da u paketu snize cijene od 10 do 20 posto.

Moze li hrvatska biti jeftinija uz vece namete

Veliki trgovački lanci i veliki dobavljači, čini se, rade po inerciji i ne zamaraju se pretjerano Vladinim upozorenjima. Hrvatska ima hranu jednako skupu ili čak i skuplju kao i zemlje s puno većim plaćama i mirovinama i to je sada već trajno stanje. Kako su na ovaj ministrov zahtjev reagirali privatni iznajmljivači i ugostitelji?

Očekivano, takve poruke su izazvale bijes spomenutih koji podsjećaju ministra da živimo u tržišnoj, a ne dogovornoj ekonomiji te da svatko ima pravo određivati svoju cijenu, a da će tržište na kraju donijeti presudu. No otegotna okolnost je što je ovdje riječ o strateškoj gospodarskoj grani o kojoj ovisi i rejting vladajuće garniture. Ugostitelji kažu da oni kao zadnja karika u lancu ne mogu podnijeti sav teret ministrovih želja, turistički djelatnici upozoravaju da njihov trošak raste brže od prihoda. Svi oni misle da je Vlada trebala krenuti s drugog kraja lanca, od onih koji primarno na tržište stavljaju robe i usluge koje turizam potom koristi.

I onda je nakon svega došao Vladin paket antiinflacijskih mjera koji izravno pogađa turistički sektor većim poreznim opterećenjima. Kako spustiti cijene, a platiti više državi?

To je upravo retoričko pitanje koje svi prozvani postavljaju. Točno je da je Vlada predstavila svoj antiinflacijski paket, no mnogi su ga prozvali inflacijskim paketom. Jer osim što umirovljenike oslobađa poreza na dohodak, svima ostalima donose viši trošak.

Nabroji nam ukratko što je obuhvaćeno tim paketom, a da je važno za turizam.

Vlada diže minimalni paušalni porez za privatne iznajmljivače u najrazvijenijim turističkim sredinama. U prvoj skupini prema indeksu turističke razvijenosti donja granica raste sa 100 na 150 eura po krevetu, a u drugoj skupini sa 70 na 100 eura po krevetu. Za primjer, u drugoj skupini za apartman s četiri kreveta znači 120 eura više godišnje samo po toj osnovi. Ne zvuči to dramatično za jedan apartman, ali iznajmljivači upozoravaju da se ne plaća “po apartmanu”, nego po krevetu, i da se na to dodaju turistička pristojba, turistička članarina i porez na nekretnine.

Moze li hrvatska biti jeftinija uz vece namete

Ministar turizma Tonči Glavina je pronašao rješenje za taj problem. Da bi državi dali više, neka rade više, zar ne?

To je poručio u programu RTL-a. S obzirom na to da turizam raste svake godine i u turističkoj predsezoni i u turističkoj posezoni, ako netko ima povećanje poreza od 50 eura po jednom krevetu, to doslovno znači da mora raditi samo jedan dan više, izračunao je ministar. Inače, i sam Glavina je iznajmljivač. Iznajmljuje luksuznu turističku vilu s bazenom u Klisu i ove godine neće korigirati cijenu najma naniže. Objasnio je da je to učinio još prošle godine. Ove godine kalendar iznajmljivanja mu je popunjen, a noćenje u njegovu zdanju, ovisno o „visini sezone“ je od 500 do nešto sitno preko 700 eura.

Na to onda dolazi i veće opterećenje za paušalne obrtnike. To su oni freelanceri i obrtnici koji su zapravo poslovni one man show, koji moraju imati iznimne vještine da bi opstali i kojih je u turizmu također puno; od marketinga pa preko mikrougostitelja i iznajmljivača.

Točno. Turizam je pun malih obrta. Tu su i prijevoznici i vodiči i majstori i izrađivači suvenira i svi pomoćni poslovi. Sve će se to reflektirati na cijeli turistički sektor pa stoga mnogi najavljuju zatvaranje svojih poslovanja. Da se razumijemo, ne poznajem niti jednog paušalnog obrtnika koji je bogataš, no prema vladinom planu, oni koji uspiju zaraditi mjesečno dvije do tri tisuće eura, a to je zapravo promet, a ne gola zarada, morat će godišnje dati državi par tisuća eura više kroz porez i doprinose.

I treće je ono što se ističe kao najveća antiinflacijska mjera, a to je porez na ekstra marže i ekstra dobit. Mnogi su postavili pitanje radi li se tu o stranim trgovačkim lancima, dobavljačima robe ili možda bankama. Zna li se nešto više?

Malo se tu toga zna, osim da će se tvrtkama koje ostvaruju natprosječnu dobit udariti porez. Možda se čini da to nema veze s turizmom, no trgovački lanci i dobavljači nisu nikada marili za takve stvari u Hrvatskoj pa se stoga ljeti bez nekih velikih moralnih dvojbi dižu cijene u turističkim mjestima iako zbog toga pati lokalno stanovništvo. Ako se taj porez prelije u potrošačke cijene onda je problemu samo dodana energija.

Moze li hrvatska biti jeftinija uz vece namete

Savjetnik predsjednika Republike za gospodarstvo, Velibor Mačkić, gotovo se pa narugao mjerama koje su smislili novi ministar financija Tomislav Ćorić i premijer Andrej Plenković. Osim što je kazao da se radi o „kombinaciji panike i upravljanju dojmom“, što je još rekao?

Mačkić kaže da se ne radi o nikakvim antiinflacijskim mjerama, već o golom spašavanju proračuna iz kojeg još samo nije jasno koliki deficit planira Vlada. Ako tragikomično povećanje poreza smanji inflaciju, kaže Mačkić, on će pojesti svoju diplomu Ekonomskog fakulteta. Podsjetio je vladajuće da se hrvatska turistička ponuda oslanja na privatne iznajmljivače, a ne na velike hotelske kuće koje imaju jaču mogućnost amortiziranja troška. Povećanje napeta će se, kaže, logično preliti na kupce i turiste.

Što vladajući odgovaraju na to?

Usprkos paničnim porukama o nužnosti snižavanja cijena od prije par tjedana, ministar Glavina odjednom je stavio ružičaste naočale i gleda u svjetlu budućnost hrvatskog turizma. Kaže da misli da nova opterećenja neće imati utjecaj na sezonu. Da će se trend rasta zadržati i nastaviti u idućoj godini i da će Hrvatska biti konkurentna kao i do sada. Istovremeno, organizirani iznajmljivači u turizmu najavljuju mu prosvjed i kažu da skidaju svoje smještajne kapacitete s booking servisa za iduću godinu. Barem dok ne vide što će Vlada konkretno učiniti.

Mladen Vedriš, ekonomski stručnjak

Mladen Vedriš

Znate šta, nije u pitanju da bude manje turizma. U pitanju je da bude turizam kvalitetniji, možda manje ljudi, ali koji će u potrošiti, dakle druga struktura, gostiju. Za to morate imati više hotela, golf igrališta i slično da privučete daj dio klijentele, a što bih napravio? Ono što je neminovno i što se okrenula Evropa u svijetu koji se mijenja, vi morate pojačati industriju, novu industriju, nove tehnologije, dići postojeću razinu proizvodnje.

To je evropski zaključak. Evropa i Evropska unija se osvijestila nakon dominacije Kine, donedavno dominacije Amerike, i ja bih rekao Amerike tehnološke, kineske proizvodnje. Evropa će u idućem razdobju, apsolutno je već izdala niz dokumenta, govoriti o jačanju industrije i generacije novih tehnologija.

To je jedno i drugo proizvodnja hrane i energije. Hrvatska ima toliko sunčanih dana, da mora napraviti zaokret prema daleko većem stupnju solarne energije, da postane manje ovisna od fosilnih goriva, znači industrija, energetika i ništa manje važno hrana.

Kada pogledate podatke o proizvodnji voća, povrća, mesa, Hrvatska je u zadnjih 10 ili 12 godina, od iza 2000-te, a pogotovo iza ulaska u EU, umjesto da poveća proizvodnju, smanjivala. Kada smanjujete proizvodnju, postajete ovisni o uvozu. Onaj koji vam prodaje zna da vam to treba, i dići će razinu cijena, i mi kada pogledate, plaćamo sve neusporedivo skuplje.

Tako da Hrvatska ima domaću zadaću da promijeni strukturu svoje ekonomije na bolje, da ono što je zapustila, a to je zapravo jedan kompleksan razvoj svih sektora, ne prebaci se na lutriju zvanu turizam, a lutrija je zato jer ako pada kiša ili se desi neka politička ili zdravstvena katastrofa, ostajemo u dodatnom problemu.

Hrvatska će vrlo vjerojatno i ove godine imati velik broj gostiju. Plaže će biti pune, autoceste zakrčene, a brojke će se ponovno detaljno analizirati. Mediji će govoriti o uspješnoj sezoni, ekonomisti i ne baš toliko.

No možda važnije od samog broja dolazaka jest pitanje koje je postavio moj gost, prof.dr.sc. Mladen Vedriš, koja je alternativa u slučaju da sezona ne može dati svoj maksimu?

Hrvatska svake godine strepi zbog nadolazeće turističke sezone umjesto da ulaže u snažno i raznoliko gospodarstvo.

Jer rasprava o cijenama apartmana i kuglici sladoleda od tri ili četiri eura zapravo je rasprava o tome koliko je trenutna situacija održiva i u njoj se vide gotovo svi problemi i dileme hrvatskog gospodarstva: rast cijena, pitanje produktivnosti, odnos države prema poduzetnicima, ovisnost o turizmu i potraga za održivim modelom razvoja.