Krivotvoreni suveniri - nešto za prijaviti?

Kupili ste u Hrvatskoj na štandu Modrićev dres za sina? Možda i LaFufu za tinejdžericu? Niste čuli za lutkicu Lafufu? Lafufu je kopija - a Labubu original. Čini se bezazleno, ali uvoz krivotvorene robe u Njemačku može imati ponekad i pravne posljedice. U novoj epizodi podcasta istražujemo gdje je granica između suvenira i prekršaja, te kome zapravo šteti jeftina kopija.

Na godišnjem ste i sin je zapeo za onaj nogometni dres sa štanda? Razmišljate da možete ubiti više muha jednim udarcem i kupiti ih odmah za nećake i prijatelje. Svima nama s hrvatskim korijenima treba hrvatski nogometni dres u životu, zar ne?

Tinejdžerica vam se vješa na ruku da joj kupite i onaj LaBubu jer ga sve frendice imaju. Ta čudna florouscentna životinjica koja visi svima sa ruksaka vrlo je popularna. Morate čekati mjesecima da ju kupite za 25+ eura online. Ili ne morate. Možete ju tijekom godišnjeg odmora u domovini kupiti za recimo 10ak eura na štandu. Samo što se onda ona zove LaFufu. Ali tko to uopće zna?

Zna carinska policija. Jer čak i ako je legalno unijeti nešto u Njemačku za osobnu upotrebu, mogu postojati kazne za kupnju u samoj zemlji.

Isplati li se onda kupiti taj Modrićev dres? Morate li se brinuti ako slomite sunčane naočale na odmoru i odete po neke "na štand". Ako na njima piše Prada ili Gući, kršite li zakon?

Oštećuju li se tako samo "originalne" multimilijunske kompanije koje gube profit ili je šteta dublja?

Čak ako i zaključite da ćete se provesti kroz Schengen zonu neokrznuti sa svog godišnjeg u Hrvatskoj, morate li više paziti ako ste usput zašli u Bosnu i Hercegovinu? Ili su Modrićev dres i LaFufu u BiH još jeftiniji pa razmišljate kako nije loše na brzinu skoknuti do čuvene autopijace u Sarajevu?

Što o svemu tome načelnu morate znati naprije donosi Nenad Kreizer.

Kada govorimo o falsificiranoj robi o kojoj robi zapravo govorimo?

Uglavnom se tu još uvijek najčešće radi o artiklima koji su lažno označeni. Dakle prije svega o modnim artiklima poput odjeće ali i modnih dodataka poput torbica, nakita ili sunčanih naočala.

Zatim imamo i kategoriju tehničke robe od mobitela, preko satova pa sve do kompjutorskih igrica. U tu kategoriju spada i ilegalni softver ali i predmeti koje baš i ne očekujemo u toj kategoriji poput krivotvorenih dijelova za automobil.

U krivotvorenu robu spadaju i cigarete ali i krivotvoreni medikamenti no to je već kategorija za sebe. Uglavnom možemo reći da je sva roba koja nije proizvedena po standardima ili s dopuštenjem vlasnika marke, krivotvorena.

No ima li i među robom koju si upravo opisao razlika po definiciji?

Pravno se definiraju dva pojma: plagijat i krivotvorina. Kod plagijata se radi o robi kojoj je marka ili brand promijenjen. Dakle nije recimo Gucci s dva cc nego s jednim ili nije Adidas nego Adadas i da ne nabrajam dalje.

Krivotvorine su proizvodi koji pokušavaju identičnim imenom oblikom bojom kupca uvjeriti da se radi o proizvodu tog proizvođača. Dakle tu zaista na torbici stoji Gucci s dva c i inače se pokušava na svaki drugi način kopirati originalni proizvod.

Naravno kod obje definicije se radi o slabijoj kvaliteti materijala, izrade, ponekad vidljivo i na prvi pogled a ponekad se radi o krivotvorinama koje samo stručnjak može prepoznati.

Znači da svatko može biti prevaren. Kolike su kazne ako kupite nešto što je krivotvoreno?

Njemački carinici neće naplatiti kaznu ako pronađu krivotvorenu robu pri povratku s odmora nego će ju samo zaplijeniti. Isto važi i za krivotvorenu robu koja je dostavljena poštom. Dakle kazne, ako se radi o manjim količinama, nema ali će roba biti zaplijenjena.

No u nekim zemljama je i kupovanje krivotvorene robe kažnjivo.

Da, u posljednje vrijeme vlasti u turističkim zemljama poput Španjolske ili Italije, gdje je prodaja krivotvorene robe poprilično raširena, su objavili borbu krivotvorinama. I to ne samo onima koji ih prodaju nego i kupuju. Njemački državni ured za zaštitu patenata izvještava o tome da su na Palma de Mallorci turisti koji su kupili krivotvorene sunčane naočale završili s globom od 750 eura.

Za one koji proizvode i u velikom stilu prodaje krivotvorine su kazne daleko veće,predviđene su i kazne zatvora od 3 do pet godina.

Znači u nekim zemljama je i sama kupnja krivotvorenog proizvoda kažnjiva. Kako ću znati o kojim zemljama se radi?

Informacije se mogu naći na stranici njemačkog ministarstva vanjskih poslova ali i u lokalnim turističkim uredima. U Hrvatskoj npr. nema službene kazne ako kupite krivotvoreni proizvod. No može se teoretski dogoditi da oštećeni proizvođač podigne tužbu.

U Hrvatskoj se uglavnom prodaja krivotvorene robe obavlja preko interneta no i turisti tu mogu upasti u klopku kupujući proizvode na štandovima uz obalu. Tu treba posebno obratiti pažnju na nogometne dresove.

Zašto je proizvodnja i kupovanje krivotvorene robe pogrešno?

Prije svega se radi o povredi prava intelektualnog vlasništva. Ako kupujete krivotvoreni proizvod vi u cijeni ne plaćate ideju onoga tko je taj proizvod učinio drugačijim i jedinstvenim što je zapravo i razlog zbog kojeg taj proizvod i želite kupiti. Dakle nepošteno prema idejnom tvorcu.

Trgovina krivotvorinama nadalje šteti originalnim proizvođačima koji tako prodaju manje originala što opet ugrožava radna mjesta, a ponekad čak i zdravlje potrošača. To ne važi samo za lijekove nego recimo i za sunčane naočale koje su u pravilu načinjene od jeftinih materijala i mogu oštetiti zjenice. To se posebice odnosi na naočale koje obećavaju ultravioletnu zaštitu. Zatamnjena stakla utječu na proširenje zjenica koje pojačano upijaju ultraljubičaste zrake što može trajno oštetiti oko.

I na kraju u mnogim slučajevima, krivotvorine distribuiraju kriminalne mreže. Svatko tko ih kupuje može više-manje biti siguran da time podržava organizirani kriminal.

No kako prepoznati krivotvoreni proizvod?

Uključiti zdravi razum. Naime nitko nije toliko naivan da misli da Guccijeva ili Pradina torbica košta 30 eura ili originalni Ray Ban sunčane naočale dvadeset. To je prvi stupanj. Ako ne želite vjerovati da je cijena nerealna, posjet prvoj internetskoj trgovini vas može razuvjeriti kada vidite pravu cijenu.

Nadalje, kao što smo već spomenuli, krivotvorine i plagijati se prepoznaju na prvi pogled po lošoj kvaliteti izrade i materijala.

Kod tehničke robe bi trebala biti priložena i originalna deklaracija. Tu treba obratiti pažnju na pravopis. Kompanije koje stoje iza poznatih marki si ne mogu dozvoliti da deklaracija ili uputstvo za upotrebu bude puno pravopisnih grešaka.

Koja zemlja prednjači po proizvodnji krivotvorina i plagijata?

Prema podacima Njemačkog državnog ureda za zaštitu patenata, najviše krivotvorenih proizvoda, njih 66 posto, dolazi iz Kine. Slijedi Turska, Hong Kong i Poljska.

Carinske službe posebno upozoravaju na sumnjive proizvode od kože.

Da, kod proizvoda od kože laik ne može prepoznati o koži koje životinje se radi. Ako ima peh da je krivotvorena torbica ili cipela od kože životinje koja stoji na listi ugroženih vrsta, kazna može biti mnogo veće. Ovisno o količinama može se raditi o novčanoj kazni ili čak kazni zatvora.