Kako spasiti njemačku socijalnu državu?

Socijalni sustav u Njemačkoj spada među najsloženije ali i najskuplje unutar Europske unije. Već desetljećima njemački političari pokušavaju ga reformirati tako da ostane atraktivan ali i da bude prihvatljiviji za proračun. Vlada Friedricha Merza si je reformu socijalnog sustava zadala kao jednu od najvažnijih zadaća svog izbornog razdoblja. Sada je predstavljena i lista mjera koja bi trebala donijeti pozitivne efekte kako građanima tako i državi. Govori se o prekretnici za budućnost Njemačke pa smo se ovoj temi pomno posvetili u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS.

Nova njemačka vlada je stupivši na dužnost prije devet mjeseci najavila sveobuhvatne reforme sustava socijalnih davanja i sada, tijekom ove i sljedeće godine, ih planira i sprovesti.

Pred kraj 2025 godine vlada kancelara Friedricha Merza usvojila je konačni nacrt teksta zakona o promeni sustava socijalne pomoći, koji se sada zove Bürgergeld ili „novac za građane“ a za pet mjeseci bi trebao biti promijenjen u ono što je nazvano Grundsicherung iliti „osnovna tj. temeljna zaštita“. Iscrpnije o ovoj promjeni smo već govorili u jednom od proteklih izdanja podcasta, koje možete pronaći na cosmoradio.de

Sredinom prvog mjeseca ove 2026. u parlamentu je održana prva rasprava o tim planiranim zakonskim izmjenama. A samo deset dana kasnije, u ministarstvu za rad i socijalna pitanja predstavljen je katalog mjera za sveobuhvatnu reformu onoga što se u Njemačkoj naziva „socijalna država“, Sozialstaat, kojim čitav sistem primanja odnosno plaćanja socijalnih mehanizama treba biti pojednostavljen.

Cilj je učiniti socijalnu državu „jednostavnijom, digitalnijom i transparentnijom“, izjavila je ministrica rada i socijalnih pitanja Bärbel Bas (SPD). Govoreći o socijalnim davanjima, naglasila je: „Neće biti smanjenja naknada, razina zaštite ostaje očuvana“. Promjena Ustava mogla bi olakšati provedbu reforme, ali nije nužno potrebna.

Uz reformu mirovinskog sustava koju je kancelar Merz najavio prije nekoliko dana a koja će, kako je rekao, predstavljati prekretnicu kada je u pitanju osiguranje egzistencije u starosti, njemačke građane u godinama koje dolaze očekuju temeljni rezovi koji se tiču socijalnog i radnog segmenta društva.

Očekuje li nas zaista reforma koje će biti prekretnica za Njemačku? O tim promjenama i reakcijama razgovaram s kolegom Filipom Slavkovićem koji je bacio pomni pogled na listu s tih 26 mjera.

Filipe, katalog prijedloga novih mera predstavljen je prije nedelju dana u Berlinu. Riječ je o 26 prijedloga koje je izradila posebna komisija.

Komisija je radila četiri meseca i nije bila ekspertska već sastavljena od predstavnika različitih nivoa izvršne vlasti u Nemačkoj, pa su u njoj bilo zastupljena različita savezna ministarstva, neke savezne zemlje i organizacije lokalnih samouprava poput stalne konferencije gradova, Städtetag. I oni su se saglasili oko 26 mera koje socijalni sistem treba da učine pravednijim, jednostavnijim i digitalnijim, kako je to rekla ministarka za rad i socijalna pitanja, Berbel Bas iz stranke SPD. Ona je predložene mere nazvala iskorakom u modernu i digitalnu socijalnu državu i naglasila da ni jedan od predloga nema za cilj da smanjuje socijalna davanja već da je reč o strukturalnoj reformi. Socijalni sistem treba da postane za građane prostiji a za administraciju efikasniji, poručila je Berbel Bas u Berlinu.

I šta to konkretno znači tj. koje su mjere predložene?

Verovatno najkonkretnije promene bile bi objedinjavanje „osnovne zaštite“, Grundsicherung, sa novcem za stanovanje, na nemačkom Wohngeld, i dečijim dodatkom, Kinderzuschlag. Novac za stanovanje je, inače, često vid socijalne prinadležnosti na koju imaju pravo penzioneri jer milioni starih ljudi u Nemačkoj imaju penzije koje nisu dovoljne za pokrivanje svih troškova života te im država uplaćuje pomoć za mesečne kirije. Dečiji dodatak je socijalna pomoć za decu u siromašnim porodicama i nije isto što i Kindergeld, novac za decu. Reformom bi, dakle, trebalo da budu objedinjena davanja za opštu socijalnu pomoć tj. osnovnu zaštitu, Grundsicherung, koja tek treba da bude uvedena umesto sadašnjeg vida socijalne pomoći, novca za građane, Bürgergeld, i ove dodatne prinadležnosti, novac za stanovanje, Wohngeld, te dečiji dodatak, Kinderzuschlag.

Zna li se šta u ovom slučaju znači to objedinjavanje?

U suštini je, kako su objasnili u nadležnom saveznom ministarstvu, reč o smanjenju birokratije. Pravila za dobijanje ili ukidanje socijalne pomoći, povećanje ili smanjenje tih prinadležnosti, treba da budu pojednostavljena. To se pre svega odnosi na sadašnji „novac za građane“ tj. Bürgergeld, koji od jula ove godine treba da se reformiše u „osnovnu zaštitu“ tj. Grundsicherung. Ali onda do kraja naredne godine ta socijalna zaštita treba da bude objedinjena s novcem za stanovanje i dečijim dodatkom tako da, umesto četiri državne službe koje se trenutno bave davanjima za sve te vidove socijalnih prinadležnosti koje se finansiraju iz državnog budžeta, ostanu samo još dve službe: jedna koja bi bila zadužena za sve koji su radno sposobni i druga koja bi bila zadužena za lica koja nisu, još nisu ili više nisu, sposobna da rade. Uz to bi sva komunikacija građana sa socijalnim službama išla preko jedinog jedinstvenog onlajn-portala, preko kojeg bi mogli i da se podnose zahtevi i da se dobijaju rešenja na te zahteve, da se aplouduju dokumenta i potvrde – i to bi bilo praćeno jedinstvenim sistemom koji bi kompjuterski u pozadini ovim državnim službama omogućavao pristup svim tim podacima.

Dakle, konačno bi se u njemački socijalni sistem uvela digitalizacija koja bi građanima olakšala komunikaciju sa nadležnim službama ali bi i državi omogućila strožiju kontrolu socijalnih davanja.

Uz to bi bila promenjena i neka pravila što bi, kako očekuju u ministarstvu, trebalo da podstakne one koji mogu da rade, makar delimično, da zaista prihvate neko ponuđeno radno mesto. Recimo, ako neko prima neku vrstu socijalne pomoći jer ne zarađuje dovoljno iako radi, onda bi u buduće mesečna zarada u manjoj meri bila zaračunavana pri isplaćivanju davanja što znači da bi od ovih prinadležnosti, koje se inače umanjuju za deo iznosa koje primaoci pomoći zarade, ostajalo više novca. To, međutim, treba da važi pre svega za primanja koja su na nivou onog poznatog Mini-Job tj. mini-džoba, ili viša. Za one koji zarađuju minimalno bi granica preko koje se zarada uopšte ne obračunava pri računanju socijalne pomoći, naprotiv, bila spuštena, sa sadašnjih 100 na 50 evra.

Znači da ipak ima nekih posrednih smanjenja socijalnih davanja, preko sistema obračunavanja.

I taj sistem bi trebalo da bude uprošćen. Komisija za reformu je predložila da neke prinadležnosti budu određivanje paušalno kako bi se izbeglo mukotrpno proveravanje zahteva i brojne podnete dokumentacije. Pored ostalog se predlaže da se „novac za decu“, Kindergeld, u buduće isplaćuje automatski čim se dete rodi, što bi bilo veliko olakšanje posebno za porodice stranaca, koje ne samo da moraju da podnose zahteve i odgovarajuću dokumentaciju, kao i nemačke porodice, već to moraju da čine svake godine. Kao mera za smanjenje birokratije se preporučuje i da se zakonom uvede jedinstveno značenje za sve ključne reči odnosno termine iz socijalnog prava, kakve se npr. „domaćinstvo“ ili „porodica“, kako bi se izbegli nesporazumi u lokalnoj i državnoj administraciji.

Sve te mjere treba da budu detaljno razrađivane tokom 2026. i onda u 2027. pretočene u zakone, neke do sredine a neke do kraja naredne godine. Mnogo toga zavisi od procesa digitalizacije koji treba da pripreme kompjuterski stručnjaci ali i od usvajanja zakona već planiranih za ovu godinu.

Prvi korak za sve ovo je da do proleća bude usvojena reforma socijalne pomoći kojom će novac za građane biti preimenovan u osnovnu zaštitu. Time se neće menjati samo ime, iz Bürgergeld u Grundsicherung, nego se uvode i stroži uslovi za dodeljivanje kao i strože mere za isplaćivanje pomoći. Nova vladajuća koalicija Hrišćansko-demokratske i Hrišćansko-socijalne unije, CDU i CSU, sa Socijaldemokratskom partijom Nemačke, SDP, usvojila je kazne i ograničenja za one koji su sposobni da rade ali izbegavaju ponuđene im poslove ili uopšte ne odgovaraju na ponuda koje stižu iz Centara za zapošljavanje, na nemačkom Jobcenter, tj. Savezne agencije za rad, Bundesagentur für Arbeit. Iako su se vrhovi vladajućih stranaka dogovorili, među poslanicima i hrišćanske Unije i socijaldemokrata ima nezadovoljnih: jednima reforme ne idu dovoljno daleko, drugima su preterano restriktivne. Očekuje se da će makar neke odredbe tog novog zakona ići na proveru Saveznog ustavnog suda koji se već ranije, ukazujući da minimum ljudskog dostojanstva mora da se biti očuvan, negativno izjašnjavao o predlozima da osobama koje obijaju komunikaciju sa Agencijom za rad pod strogo određenim uslovima može da bude ukinuta sva socijalna pomoć.

Predstavljajući ovaj novi katalog od 26 mjera za sveobuhvatnu reformu socijalne države, u Berlinu su priznali da je moguće da će neke od predviđenih zakonskih izmena iziskivati izmenu Ustava…

Na to ukazuju pravni stručnjaci ali su političari izrazili nadu da će zakonske izmene moći da budu formulisane tako da budu u skladu sa ustavnim odredbama. Jer, kako su potvrdili u ministarstvu za rad i socijalna pitanja, ukoliko zaista bude morao da se menja Ustav da bi neke odredbe zakona stupile na snagu, onda će taj deo ovih planiranih opštih reformi socijalnog sistema morati da bude odložen za posle narednih izbora jer vladajuće stranke ne žele da im dvotrećinska većina, neophodna za ustavne promene, u ovom sazivu Bundestaga zavisi od opozicionih stranaka koje smatraju ekstremnom desnicom i krajnjom levicom tj. od Alternative za Nemačku i partije Levica.

Čuli smo, njemačka vlada je predložila paket s 26 mjera koje bi trebale reformirati kronično zastarjeli i skup njemački socijalni sustav. Mjere predviđaju i mnoga kraćenja povlastica pa je bilo za očekivati i da će otpor u dijelovima vlada biti velik. No kako je poručeno iz vrha vlade primjećuje se velika spremnost da se reforme doista provedu. A bilo je za očekivati da neće svi biti oduševljeni.

Predsjednik Mlade Unije (Junge Union) , Winkel, preporuke Komisije smatra „nedostatnima“. „Ova Komisija ne ograničava opseg socijalne države, stoga to u tom pogledu još nije reforma“, rekao je političar CDU-a. „Reforme bez rezova na kraju priče ipak ne funkcioniraju“, upozorio je te optužio SPD da koči mirovinsku reformu. Ta se „blokada“ mora ukloniti.

Predsjednica Lijeve stranke, Ines Schwerdtner ima primjedbe ali iz drugog ugla. Ona govori o „još jednom napadu na socijalnu državu“. Ljevica osobito kritizira plan da se naknade poput dječjeg dodatka i stambenog dodatka objedine u jedinstveni sustav socijalnih davanja. „Stotine tisuća kućanstava s dječjim dodatkom te više od milijun kućanstava sa stambenim dodatkom ubuduće bi se gurale u centre za zapošljavanje ili urede socijalne skrbi“, rekla je. Time bi se više od dva milijuna ljudi dodatno našlo u sustavu temeljne sigurnosti, što bi za mnoge značilo „osjetno pogoršanje“.

Ekonomisti s minhenskog instituta Ifo pozitivno gledaju na planove reforme socijalne države. Izvješće Komisije „u cjelini hrabro i u osnovi odgovara našim razmatranjima o reformama“, rekao je stručnjak Andreas Peichl. Međutim, mnogi detalji o konkretnoj provedbi još su otvoreni.

Socijalne udruge su uglavnom pozitivno prihvatile planova ali imaju zamjerki.

Njemački Caritasov navodi da je dogovor Komisije ambiciozan i obilježen konkretnim prijedlozima pojednostavljenja. Caritas je, međutim, kritički ocijenio to što se u izvješću Komisije o razvoju troškova pomoći za integraciju, skrbi za djecu i mlade te pomoći za njegu govori kao da su tu moguća velika smanjenja. To je, s obzirom na demografski razvoj i povećanja plaća uzrokovana inflacijom, nerealno.

Paritetni savez socijalne skrbi (Paritätischer Wohlfahrtsverband) pak kritizira moguće pogoršanje položaja osoba s niskim prihodima. Također smatra da se pri planiranoj digitalizaciji moraju uzeti u obzir inkluzija i pristupačnost. Socijalni savez VdK (Sozialverband VdK) s druge strane upozorio je da bi objedinjavanje naknada moglo dovesti do njihovog smanjenja.

Njemačka tj. njezini građani, se nalaze pred temeljitom reformom njemačke socijalne države koja uključuje kako socijalne povlastice tako i mirovinski sustav. Cilj reformi je olakšanje pristupa povlasticama ali i lakše otkrivanje zloupotebe. Kritičari tvrde da će ove reforme opet pogoditi one najslabije. Ali njemačka vlada a i većina ekonomskih instituta gleda pozivitno na predstojeći reformski maraton koji je, s obzirom na mnoge promjene koje su, posebice kada je u pitanju demografski razvoj, prijeko potrebne.