Kako sačuvati psihu u doba loših vijesti?

Ratovi, krize, prirodne katastrofe. Sve više ljudi govori o umoru koji osjećaju od preplavljenosti vijestima. Kako ostati informiran, a ne biti pod stresom konstantno? Nenad Kreizer govori o tome smijemo li se isključiti od negative, dok dr. Sanja Ilić-Ćoćić, doktor specijalistica psihosomatike i psihoterapeutkinja iz Münchena, objašnjava kako se nositi preopterećenošću vijestima.

Vijesti su oduvijek bile - loše. U ljudskoj prirodi je obraćati pažnju na negativno više nego pozitivno jer se tako bolje štitimo od opasnosti. No refleks koji je pomagao generacijama ljudi prije nas, sada nas opterećuje.

Nekada ste čekali novine da saznate vijesti. Kasnije je došao radio, a onda i tv. I sada postoje ljudi koji gledaju vijesti dva puta dnevno. Pogledaju, saznaju, isključe se do idućih. Ali velika većina ipak je izložena vijestima stalno.

21. stoljeće donijelo je televizijske kanale s vijestima koje se vrte od 0 do 24, a onda su došle i društvene mreže. Sada dobivamo vijesti uvijek i stalno. I ne samo vijesti, dobivamo često i live prijenos istih.

Rat u Ukrajini, bombardiranje Gaze, jačanje desnice u Europi, ekonomska nestabilnost, Trumpove prijetnje o prisvajanju Grenlanda, a onda, evo nedavno, i snimke iz SAD-a, upucanog čovjeka od strane Američke imigracijske i carinske službe ICE-a u sred bijelog dana. Snimke iz svih kuteva. Analize tih videa. Usporeni snimci i teorije. Komentari na društvenim mrežama.

Imamo osjećaj da se sve događa odjednom i sve se događa stalno. I ništa nije pozitivno.

Što nam radi konstantna izloženost vijestima? Kako zaštititi svoje mentalno zdravlje u ovakvim vremenima? Smijemo li se "isključiti" i, na kraju, kako biti sigurni u ispravnost svega onoga što vidimo na našim uvijek dostupnim ekranima.

Sa mnom je Nenad Kreizer.

Što je s fenomenom izbjegavanja vijesti, što kažu statistike?

Prema Reuters Institute Digital News Reportu iz 2025., sve veći broj internetskih korisnika u Njemačkoj aktivno izbjegava vijesti. Ne u potpunosti, ali sve češće. No da su građani Njemačke umorni od vijesti, zaključuje i Leibnizov institut za istraživanje medija iz Hamburgu još prije dvije godine, dakle kada su se moru vijesti iz Ukrajine pridružile i uznemirujuće vijesti s Bliskog istoka.

2023. je objavljeno da 65 posto Nijemaca barem povremeno pokušava izbjegavati vijesti. Prema aktualnoj studiji, taj je udio sada porastao na 71 posto – riječ je o osobama koje svjesno izbjegavaju vijesti, iako ne u potpunosti. Time je dosegnut novi rekord.

Koje razloge ispitani navode kada objašnjavaju izbjegavanje vijesti?

Glavni je motiv je, kako se navodi u spomenutim istraživanjima, zaštita vlastitog raspoloženja i općenito psihičkog zdravlja od negativnih učinaka. No izbjegavanje vijesti, osobito među mlađima, uzrokuje i osjećaj preopterećenosti te prevelika količina informacija. U svom radikalnom obliku ta „news avoidance“ može prerasti u potpuno odbijanje praćenja vijesti.

Ukazuju li studije na razlike između mlađih i starijih konzumenata vijesti?

Kod starije podskupine u dobi od 55 godina i više se češće navodi da se previše izvještava o ratovima i sukobima. Ispitanici u dobi od 18 do 24 godine nešto su češće isticali da su iscrpljeni količinom vijesti te da imaju osjećaj kako s dobivenim informacijama ne mogu ništa započeti.

To se djelomice objašnjava činjenicom da mlađi korisnici koriste medije, poput društvenih mreža, kod kojih je teže kontrolirati količinu vijesti.

Tko, a to se pretpostavlja kod starijih generacija, ciljano jednom dnevno gleda središnji dnevnik na televiziji ili vijesti na radiju, lakše kontrolira količinu informacija.

Je li rješenje u izbjegavanju medija, što kažu politolozi?

Kratko i jasno ne. Jednostavno se isključiti i u potpunosti izbjegavati vijesti nije rješenje! „Izbjegavanje vijesti ugrožava temeljno načelo demokracije“, kaže dr. Benjamin Toff, s Reuters Instituta za proučavanje novinarstva Sveučilišta u Oxfordu. On kaže da se ignoriranjem vijesti ne ugrožava samo sposobnost javnosti da političko vodstvo pozove na odgovornost. U nekim je slučajevima, dodaje, okretanje leđa vijestima također reakcija na ograničavanje slobode medija.

Zasićenost vijestima pridonosi tome da se i pozitivne vijesti doživljavaju negativno. Kako se to objašnjava?

To što, primjerice, i pozitivne vijesti možemo doživjeti kao negativne ponajprije je posljedica naslova. Oni često izdvajaju jedan aspekt članka ili priloga koji privlači pažnju i potiče na čitanje i konzumiranje sadržaja. Taj se dojam dodatno može pojačati i upotrebom negativno konotiranih ključnih pojmova.

Znači li to da mediji često izdvajanjem negativnog aspekta privlače korisnike?

Da, i tu je taj fenomen fascinacije negativnim. Negativne vijesti nas jednostavno više zanimaju. Dokazano je da one dulje ostaju u sjećanju, što još više pojačava dojam da „postoje samo još loše vijesti“.

Istodobno se poplava vijesti na svim kanalima može povezati i s rastućim nezadovoljstvom sadržajima. Svakodnevne „breaking news" na mobitelu, stalne, nefiltrirane informacije na društvenim mrežama, sve to pridonosi prevelikom opterećenju.

Imaju li stručnjaci poruku za medije?

Christopher Buschow, profesor za digitalne medije sa Sveučilišta u Hamburgu smatra da bi mediji fenomenu bježanja korisnika od vijesti mogli donekle doskočiti načinom na koji izvještavaju.

Buschow priželjkuje konstruktivnije, prema rješenjima usmjereno novinarstvo koje pokazuje da ljudi mogu biti djelatni i sami nešto promijeniti. „Potrebna nam je i veća raznolikost tema, jer su mnogi ljudi iscrpljeni time što se uvijek iznova obrađuju iste teme.“

No nisu li i same vijesti tj. intenzitet i brzina kojom se vijesti redaju jedna za drugom, razlog da ljudi tj. konzumenti, uopće više nisu u stanju preraditi toliku količinu informacija?

Istina je da stanje u svijetu, pokušajmo rezimirati što se dogodilo samo od početka godine u manje od mjesec dana, i profesionalcima zadaje glavobolje.

„Na međunarodnoj razini se nalazimo u situaciji u kojoj nitko tko snosi vanjskopolitičku odgovornost i ne može reći što će se dogoditi za četiri tjedna. I to ljude uznemiruje“, kaže povjesničar Ewald Frie sa Sveučilišta u Tübingenu.

Dok su nam vijesti nekada stizale u odmjerenijim količinama, danas ih možemo primati neprekidno – 24 sata na dan, gotovo u stvarnom vremenu. „Saznajemo mnogo brže. Toliko brzo da objašnjenja i politička prerada onoga što se dogodilo još nisu ni započeli. Na to se moramo naviknuti“, kaže Frie.