Kako je Schalke osvojio srca navijača u BiH?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 18.05.2026. 22:29 Min.. Verfügbar bis 18.05.2027. COSMO. Von Maja Maric.
Kako je Schalke osvojio srca navijača u BiH?
Stand:
Maja Marić, Amir Sužanj, Boris Rabrenović
Schalke 04 izborio je povratak u Prvu Bundesligu, a značajan doprinos tom uspjehu dali su bosanskohercegovački trener Miron Muslić, te igrači Edin Džeko i Nikola Katić. Amir Sužanj objašnjava kako je Schalke stekao toliko simpatija među navijačima u Bosni i Hercegovini, dok Maja Marić razgovara s Vlatkom Glavašem, proslavljenim reprezentativcem BiH, o tome kako ovaj njemački uspjeh može pomoći reprezentaciji BiH na svjetskom prvenstvu.
Priča o FC Schalke, čini se, postaje i priča o povezanosti sporta, ljudi i identiteta. Kako je ovaj njemački klub postao "najpraćeniji bosanskoghercegovački klub"? Odgovor se nalazi u doprinosu koji su za uspjeh kluba donijeli trener Miron Muslić te fudbaleri Edin Džeko i Nikola Katić. Kako je Schalke stekao toliko simpatija među navijačima u Bosni i Hercegovini govorim u današnjoj emisiji s gostima, Amirom Sužnjem, a zatim i Vlatkom Glavašem, proslavljenim reprezentativcem BiH.
FC Schalke 04 na kraju sezone izborio je povratak u Prvu Bundesligu. Značajan doprinos tom uspjehu dali su bosanskohercegovački trener Miron Muslić te igrači Edin Džeko i Nikola Katić.
Upravo zbog njihovog angažmana, rezultati Schalkea ove sezone s posebnom pažnjom pratili su se i u Bosni i Hercegovini.
O tome zašto mnogi navijači u Bosni i Hercegovini za Schalke kažu da je "najpopularniji bosanskohercegovački klub", razgovaramo s Amirom Sužnjem, našim dopisnikom iz Sarajeva, i Vlatkom Glavašem, proslavljenim reprezentativcem i prvim kapetanom reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji je značajan dio svoje igračke karijere proveo u Njemačkoj.
Velikan njemačkog nogometa, Schalke, odigrao je jednu veliku sezonu i, usprkos nimalo optimističnim očekivanjima, vratio se u prvu Bundesligu. Tvorac tog svojevrsnog podviga bio je bosanskohercegovački trener Miron Muslić, a važnu ulogu u timu imala su dvojica bh-reprezentativaca Edin Džeko i Nikola Katić. Upravo zbog tog bosanskog trojca, uspjeh Schalkea proslavljen je i u Bosni i Hercegovini, kao da je riječ o nekom bosanskohercegovačkom klubu za koji oduvijek navijaju. S nama je naš dopisnik iz Sarajeva Amir Sužanj. Kako su, Amire, te posljednje utakmice Schalkea doživljavane u krugovima simpatizera u Bosni i Hercegovini?
Vrlo neobično za jedan tim iz sasvim druge zemlje. Uspjesi Schalkea uselili su na čudan način Bundesligu u mnoge bosanskohercegovačke domove, ali i kafiće i kafane. Brojni ljubitelji fudbala podređivali su svoje ostale obaveze da bi mogli gledati mečeve Schalkea, baš kao da je riječ o utakmici reprezentacije ili neke kasne faze Lige šampiona. Golovi tima iz Gelsenkirchena, pogotovo oni koje postiže Edin Džeko, izazivali su oduševljenje, a mora se priznati da je u tim krugovima bilo vidljive nervoze kad je Muslićeva ekipa jedno vrijeme redala neriješene rezultate rasipajući bodove u sudijskom vremenu. Uglavnom, neobično veliki broj ljudi je te utakmice doživljavao kao da mu je Veltins Arena rodna kuća, ništa manje nego navijači Šalkea u Gelsenkirchenu, što je doista neobično.
Da, ali neupitno je da su te bosanske simpatije prema Schalkeu usmjerene na trojac iz Bosne i Hercegovine.
Naravno. Džeko je legenda reprezentacije, Katić je zbog svoje srčanosti i požrtvovanja u dresu reprezentacije za kratko vrijeme postao miljenik navijača, a Miron Muslić je svojim izrazito patriotskim ponašanjem i porukama, posebno onom kako mu je životni san da jednog dana vodi reprezentaciju svoje zemlje, Bosne i Hercegovine, kako se to u Bosni kaže, kupio navijače za sva vremena. Upravo zbog njih, uspjesi Schalkea se među navijačima u Bosni i Hercegovini doživljavaju na tako emotivan način. Da bismo tu vrstu emocije približili nekome ko živi van Bosne i Hercegovine, zamolili smo cijenjenog sarajevskog sportskog novinara Darka Đerića da pojasni taj fenomen, te refleksije uspjeha Schalkea na bosanskohercegovačkim prostorima.
Darko Đerić, sportski novinar
Slažem se da nekom neupućenom turisti, recimo u centru Sarajeva, neće biti mnogo toga jasno kad u završnici sezone u ligama “petice” umjesto neke od utakmica, recimo, Barselone, Reala, Arsenala ili Mančester Sitija, mi pratimo Zweitu i navijamo za Schalke. Ali, budući da se na klupskom nivou rijetko možemo pohvaliti nekim rezultatskim dostignućima, interesovanja naših nogometnih navijača uglavnom su usmjerena na reprezentaciju i sve ono što se dešava oko “zmajeva”. Simbol tog tima, njen godinama najbolji igrač, kapiten, slobodno možemo reći idol nacije je Edin Džeko. Kako se njegov prelazak u Gelsenkirchen poklopio sa odličnim rezultatima Schalkea, a uz njega je stub odbrane još jedan od bh-znamjeva Nikola Katić, a na klupi je i trener Miron Muslić, nije teško zaključiti zašto je ovaj klub iz Ruhrske oblasti veoma brzo postao jedan od najpraćenijih u našoj zemlji, i to u trenutku kad je naša selekcija izborila plasman na mundijal, što je takođe doprinijelo da sa posebnom pažnjom pratimo šta rade, što bi se reklo, kako dišu naši reprezentativci u klubovima diljem Evrope.
Amire, mnogi igrači sa bosanskohercegovačkih prostora ostavili su dubok trag u njemačkoj Bundesligi, ali je li se ikad ranije dogodilo da se njihovi uspjesi doživljavaju tako emotivno kao što je to slučaj danas sa timom iz Gelsenkirchena?
Jeste, i to se opet poklapalo sa početkom uspona reprezentacije Bosne i Hercegovine koji je okrunjen nastupom na mundijalu u Brazilu 2014. godine kad je bh-selekcija prvi i dosad jedini put igrala na Svjetskom prvenstvu. Bilo je to vrijeme one čuvene euforije iz maja 2009. godine kad je Wolfsburg sa Edinom Džekom i Zvjezdanom Misimovićem, koji su postali lideri reprezentacije, postao šampion Bundeslige, a ljudi u BiH to doživjeli kao svoj veliki uspjeh i neviđenu radost. Sjećam se da su tu odlučujuću utakmicu protiv Werdera ljudi gledali po kafićima, kao da igra nacionalni tim, pa se ta pobjeda, koja je Wolfsburgu donijela titulu osvajača Bundeslige, proslavljala vrlo bučno. Ovaj uspjeh Schalkea danas po mnogo čemu podsjeća na to vrijeme i opet je u centru svega Edin Džeko.
Zanimljivo je da Schalke 04 zbog ovogodišnjeg velikog uspjeha, a još više zbog omiljenih bosanskohercegovačkih reprezentativaca u plavom dresu, ima sve više fanova i simpatizera, čak i fanatičnih navijača među najmlađima u Bosni i Hercegovini.
Da, to je doista fenomen. Do prije nekoliko mjeseci djeca u osnovnoj i srednjoj školi pratila su Real, Barselonu, Mančester, znala napamet početne sastave velikih timova u ligama “Petice”. Danas je sve više onih koji, baš zbog bosanskohercegovačkih internacionalaca, gledaju svaku utakmicu ekipe iz Gelsenkirchena i hodaju u dresovima Schalkea. Jedan do njih je i Faruk Čolić, devetogodišnjak iz sarajevskog naselja Grbavica, koji odrasta u neposrednoj blizini kultnog stadiona Fudbalskog kluba Željezničar, ali veliki je fan Schalkea, ništa manji nego bilo koji njegov vršnjak iz Gelsenkirchena. Oduševljava se uspjesima čuvenog njemačkog kluba i bučno je ispred ekrana proslavio povratak u Bundesligu, kao da je i sam dio Schalkea. Faruk očito sa šampionskim ambicijama ulazi u predstojeću sezonu Bundeslige.
Faruk Čolić, dječak iz Sarajeva, strastveni navijač Schalkea
Navijam za Schalke zbog Mirona, Džeke i Katića. Raduje me kad Džeko daje gol i kad Katić leti poslije utakmice, kad slavimo. Volio bih biti sa navijačima Schalkea kad je utakmica i volio bih da to bude kad su Katić i Džeko tamo. Iduće godine će nam doći i Kolašinac i bićemo jači od Bayerna. I krv svoju za plavu boju.
Amire tandem Schalkea Džeko i Katić, a sa njima i Kolašinac kojeg je Faruk spomenuo, biti će perjanice Bosne i Hercegovine na svjetskom prvenstvu u Sjevernoj Americi. Mi ćemo sad do našeg sljedećeg sagovornika, prvog kapitena reprezentacije Bosne i Hercegovine nakon raspada Jugoslavije, Vlatka Glavaša.
Vlatko Glavaš, bivši kapiten BIH reprezentacije
Prije dolaska Džeke, Muslića i ostalih bosanskohercegovačkih reprezentativaca, tamo se, kada se reflektori upale navečer ili popodne, na treningu okupljalo 3.000 do 5.000 ljudi.
Što je samo pokazatelj koliko je voljen taj klub i taj grad. Ali kada pričamo o fenomenu našeg kapitena Edina Džeke, trenera Muslića i Katića, pogotovo sada kada smo izborili plasman na Svjetsko prvenstvo, treba reći da u Gelsenkirchenu živi skoro 20 hiljada bosanskohercegovačkih građana.
Kada imate kapitena koji je osvojio sve i dao 400-500 golova u najjačim ligama, kada imate jednog divnog čovjeka i igrača kao što je Katić, koji tu pozitivnu energiju prenosi i u Bosnu i Hercegovinu, i kada imate Muslića koji je došao da napravi trenerski iskorak i uspjeh, onda me ne čudi ono što sam vidio dan prije ove utakmice.
Bio sam involviran i zvali su me tamo, jer ja i moja djeca već skoro 35 godina živimo u Dizeldorfu. Vidio sam od mojih prijatelja da je na posljednjem treningu pred jučerašnju utakmicu bilo skoro 10 hiljada Bosanaca u trening centru u Gelsenkirchenu.
Amire, i selektor bosanskohercegovačke reprezentacije Sergej Barbarez, odigrao je velike utakmice u njemačkoj Bundesligi i bio je sretan zbog svega što se dešavalo u Schalkeu. Ta veza Džeko – Katić će biti vrlo važna spona za nastup reprezentacije na predstojećem prvenstvu u Sjevernoj Americi.
Da, riječ je o dvije uzdanice jedne vrlo mlade reprezentacije, koja je pobrala sve simpatije utakmicama baraža u kojima je pobijedila Vels i, što je poseban uspjeh, Italiju. Barbarezovi mladići su zadivili fanatičnom borbenošću, hrabrošću i majstorskim potezima, ali je u svemu tome ključnu ulogu odigralo njihovo ogromno povjerenje u Džeku i Katića. Tačno se vidi da mladi igrači u njima dvojici gledaju istinske lidere, uzore na terenu, i zato je bilo važno da njih dvojica dođu na pripreme za mundijal sa jednom vrhunski odigranom sezonom u dresu Schalkea. Posebno zvučno među navijačima u Bosni I Hercegovini pred mundijal je odjeknula vijest da se i treći reprezentativac, Sead Kolašinac, vraća u Gelsenkirchen, u klub gdje je stekao ime i gdje ga navijači izuzetno cijene zbog velike borbenosti i svega što je postigao u pet sezona provedenih u Šalkeu. Zato veliki uspjeh tog kluba ima i veliki značaj za samopouzdanje bosanskohercegovačke reprezentacije, ali i za raspoloženje u nacionalnom timu.
Spomenuo si, Amire, da Džeko i Katić na prvenstvu predvode jednu mladu reprezentaciju. Otkud Barbarezu ta nova ekipa nakon jednog prilično sumornog perioda koji je imao bosanskohercegovački tim?
Barbarez i njegov stručni štab, a tu posebnu ulogu ima nekadašnji kapiten reprezentacije, nekadašnji igrač Bayera iz Leverkusena Emir Spahić, krenuli su u potragu za mladim talentima širom Evrope. Tako su se pojavili Alajbegović, Muharemović, Bajraktarević i još nekoliko mladih igrača. Većina njih nije ni rođena, niti su ikad živjeli u Bosni i Hercegovini, ali su srcem odlučili da igraju za zemlju njihovih roditelja. Ti mladi ljudi su preporodili reprezentaciju, ali i čitavu fudbalsku javnost u Bosni i Hercegovini koja je oduševljena plasmanom na mundijal.
Da li to znači da domaće prvenstvo ne nudi mlade i perspektivne igrače?
Samo kao rijetke izuzetke. Stanje u domaćem fudbalu nije nimalo dobro, godinama izostaju klupski rezultati na međunarodnom planu, a politika, kako tvrde bolje upućeni, pruža pipke na fudbalske terene. Najbolju dijagnozu takvog stanja u domaćem fudbalu i posljedica na reprezentaciju dao je svojevremeno u našem programu nekadašnji proslavljeni bosanskohercegovački fudbalski čarobnjak Predrag Pašić, koji je u dresu Štuttgarta oduševljavao svojim fudbalskim umijećem. Pojasnio je vrlo slikovito zašto reprezentaciju čine uglavnom igrači koji stasavaju i grade karijere van Bosne i Hercegovine.
Predrag Pašić, bosanskohercegovački fudbaler
Navijači su gladni, naravno, rezultata, uspjeha, dobrih utakmica i i dobrih igrača. Stoga je logično da naše uspjehe u inostranstvu jedino mogu i pratiti jer mi, ustvari, jedino putem tih momaka, koji su otišli ili kao izbjeglice ili kao mladi igrači, imamo kvalitetan fudbal. Mogli su napraviti karijeru u inostranstvu, ali nažalost, ne ovdje u Bosni i Hercegovini. Sve ono što jeste reprezentacija i što jesu uspjesi na međunarodnoj sceni su, ustvari, rezultati koje postižu naši momci koji igraju van Bosne i Hercegovine
Čuli smo bosanskohercegovačkog nogometnog velikana Predraga Pašića, koji je opisao stanje nogometa u Bosni i Hercegovini. Amire, svi s nestrpljenjem očekuju početak prvenstva i drugi nastup bosanskohercegovačke reprezentacije.
Tako je: Ove godine se i godišnji odmori planiraju po kalendaru FIFE, Svjetske fudbalske federacije, i mnogo s nestrpljenjem iščekuju početak Svjetskog prvenstva. Izabranici Sergeja Barbareza su prva tema svih razgovora, a dvojac ili sada već potvrđeni trojac Schalkea – Džeko, Katić i Kolašinac, biće iskustvo i mozak jedne nove bosanskohercegovačke reprezentacije.
U Njemačkoj možda samo sportska priča. U Bosni i Hercegovini priča o sportu, ali i o pripadnosti, emociji i vezi ljudi sa reprezentativcima u kojima vide dio sebe. Od kafića u Sarajevu do dječijih soba ispunjenih plavim dresovima, utakmice kluba iz Gelsenkirchena pratile su se kao domaće.
Pred Bosnom i Hercegovinom sada je novo veliko poglavlje - Svjetsko prvenstvo i generacija koja je ponovo probudila vjeru i optimizam među navijačima. A među njenim najvažnijim igračima biti će upravo igrači koji su obilježili sezonu Schalkea: Edin Džeko, Nikola Katić i uskoro ponovo Sead Kolašinac.
Bila je ovo priča o fudbalu, ali i mnogo više od toga.
