Hrvatske podjele sve dublje - zbog Thompsona?

Hrvatska je i u novoj godini dobila jedan skandal u kojem glavnu ulogu igra Marko Perković Thompson. Ovaj put se radilo o dočeku brončanih rukometaša na kojem je sporni pjevač nastupio ali je u pozadini sukob premijera Andreja Plankovića i HDZ-a i lijeve opcije predvođene zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem. Tko je iz ovog sukoba izvukao deblji kraj i zašto hrvatsko društvo pada sve dublje u polarizaciju, o tome u ovom izdanju podcasta Cosmo BHS govorim i sa zagrebačkim politologom Bertom Šalajem.

Svi se dobro sjećaju dočeka hrvatskih nogometaša 2018. koji su prije toga na svjetskom prvenstvu u Rusiji osvojili drugo mjesto. I tada je mnogima, moglo bi se reći, polovici hrvatskog društva, slavlje pokvarilo inzistiranje nogometaša da se na pozornicu popne i sporni Marko Perković Thompson, poznat ne toliko po svojoj specifičnoj glazbi, koliko zbog koketiranja s ustaštvom i potpirivanjem hrvatskog nacionalizma.

Nešto slično se dogodilo i nekoliko godina kasnije. Sada se radilo o rukometašima koji su se s europskog prvenstva u Danskoj vratili kao trećeplasirana momčad. No i ovaj put su rukometaši pali u drugi plan a glavnu ulogu je opet preuzeo sporni pjevač koji od prošlogodišnjeg rekordnog koncerta u Zagrebu dijeli hrvatsko društvo.

No u pozadini svega je, u to su gotovo svi analitičari sigurni, politička borba između premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića s jedne i predvodnika lijeve opcije i gradonačelnika Zagreba iz stranke Možemo! Tomislava Tomaševiće s druge strane.

No što se zapravo dogodilo na glavnom zagrebačkom trgu prije tjedan dana i kakve bi implikacije ovaj događaj mogao dugoročno imati na unutarnja i vanjskopolitička zbivanja. O tome u ovom izdanju podcasta BHS govorim sa zagrebačkim politologom Bertom Šalajam.

No prvo kolega Siniša Bogdanić iz Zagreba, koji je u Zagrebu pratio događaje, donosi pregled događaja oko najnovijeg skandala vezanog uz Marka Perkovića Thompsona.

Siniša, objasni nam, kakva je veza Thompsona i hrvatske rukometne reprezentacije?

Više puta smo govorili kako je Thompson u Hrvatskoj zapravo nekakav simbol inata. Do prošle godine je bio i simbol opiranja vladajućem HDZ-u i Andreju Plenkoviću, prvenstveno zato što je karijeru izgradio na koketiranju s ustaštvom i relativiziranju zločinačke naravi NDH. Premijer Plenković se sve do ljeta prošle godine nekako svrstavao u europski umivene demokršćane, no u srpnju je odlučio iskoristi sukob Thompsona i lijevo-zelene zagrebačke gradske vlasti kroz izravnu potporu ikoni desnice, što mu je u konačnici i uspjelo. Na tom tragu buntovništva i lažnog zajedništva, jer je Thompson trenutno najjači čimbenik podjele unutar hrvatskog društva, hrvatska rukometna reprezentacija proglasila je Thompsona „svojim“.

A u Zagrebu Thompson nije dobrodošao?

Zato što je na Hipodromu u srpnju, a onda i pred Novu godinu u Areni, izvikivao ustaški pozdrav u sklopu svoje pjesme Bojna Čavoglave. Zbog toga je vladajući Možemo kroz Gradsku Skupštinu progurao pravilnik kojim se u gradskim prostorima i na gradskim površinama zabranjuje nastup izvođačima koji, kažimo to kratko, veličaju fašizam. I tu je zapravo ishodište kaosa koji se nazirao tijekom cijelog Europskog prvenstva u rukometu i koji je bio sve, samo ne, neočekivan. Dapače, možemo reći da je svatko tko ga nije očekivao – naivan.

Rukometna reprezentacija osvojila je broncu što, sada već tradicionalno, u Hrvatskoj izaziva delirij pa se nogometaši i rukometaši dočekuju grandioznim priredbama na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Iz nekih izvješća koja su plasirali hrvatski mediji, moglo se zaključiti da je gradonačelnik Tomislav Tomašević ovoga puta zabranio doček. Što se točno dogodilo?

Da, čak se i kolegama na nacionalnim televizijama omakne kako je „Tomašević zabranio doček“, no istina je da je Tomašević organizirao doček rukometaša i počeo s postavljanjem pozornice. S Hrvatskim rukometnim savezom dogovoren je program u kojem nije bilo Thompsona. U jednom trenutku, rukometaši i Savez počeli su inzistirati na Thompsonu, a to je nešto što im Tomašević, zbog ranije spomenutog pravilnika, nije mogao ispuniti, a budimo iskreni, i da je mogao, vjerojatno ne bi. Rukometaši su poručili „ili mi i Thompson ili nitko“ pa su na taj način zapravo pokazali i koliko im je stalo do svojih navijača, ali i kakvog je karaktera to zajedništvo koje propagiraju. Nakon toga je Grad objavio da dočeka neće biti. Nekoliko sati kasnije, premijer Plenković je objavio da on preuzima doček, da na njega dovodi Thompsona, što je u konačnici i učinio.

Kako je opravdao taj svoj potez?

Uobičajenim frazama kako građani zaslužuju veselje i zajedništvo te kako rukometaši zaslužuju slavlje, a da sve nadilazi lokalni zagrebački okvir. No karakter tog poteza posve je jasan ako znamo da Zagrepčani Zagreb nazivaju neosvojenim gradom zbog toga što je pobjeda na zagrebačkim lokalnim izborima HDZ-u već 25 godina nemoguća misija i izvor velike frustracije. Gaženje odluke lokalne samouprave i preuzimanje dočeka bila je demonstracija moći, ponižavanje gradske vlasti i pokazivanje Zagrepčanima koji su glasali za Možemo gdje im je mjesto. Zato nisu izostale ni usporedbe Plenkovića s Donaldom Trumpom i Aleksandrom Vučićem.

Što kažu ustavni stručnjaci?

Uglavnom potvrđuju Tomaševićeve riječi, no ima i drugačijih glasova. Tako Mato Palić s Pravnog fakulteta u Osijeku upozorava na praksu Ustavnog suda prema kojoj ovlasti lokalne samouprave imaju zakonske granice i nisu imune na opći interes. Matija Miloš s Pravnog fakulteta u Rijeci upozorava da Zakon o javnom okupljanju, na koji se poziva Vlada, uopće nije namijenjen izvršnoj vlasti, nego građanima pa je po njemu Plenković grubo prekršio Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu samoupravu. O svemu će pravorijek dati Ustavni sud, budući da je Grad Zagreb najavio borbu svim mogućim pravnim sredstvima.

Svaki Thompsonov nastup izazove reakcije u Srbiji. Za to je ponajviše zadužena Ana Brnabić, predsjednica Skupštine Srbije. Koliko su njegovi nastupi usmjereni prema Beogradu?

Thomsponovi nastupi, možemo reći, djelomično su usmjereni prema Bosni i Hercegovini, budući da je Hercegovina ili kako on to kaže Herceg-Bosna, neizostavna u nabrajanjima hrvatskih teritorija u više njegovih pjesama, a koje su se pokazale vrlo isplativima. Koliko god banalno bilo, ljudi vole čuti da im se regija ili grad spomenu u nekoj pjesmi, a onda kad se to sve poveže ratnom ili rodoljubnom tematikom, to je već vrlo upotrebljiv materijal za politiku. Uostalom, on to jasno poručuje sa svojih koncerata, poziva na rušenje zagrebačke vlasti, sugerira da Rijeci „treba više Isusa“ i tako dalje. Osim toga, na Trgu nije pjevao Čavoglave niti izvikivao „ZDS“. Iz toga možemo zaključiti da je riječ o stranački discipliniranom pjevaču i proizvodnji sukoba za unutarnje potrebe. Koliko god je razumljivo negodovanje građana Srbije prema Thompsonu, on jasno daje do znanja da su njegovi neprijatelji Hrvati i to oni progresivnijih i lijevih političkih stavova koje se posljednjih godina dana pokušava označiti etiketom unutarnjih neprijatelja.

Tko je na koncu od svega profitirao?

Istraživanje političkih preferencija građana Cro Demoskop koje je objavio RTL pokazuje da je Plenković ostvario dobitak na desnici. HDZ je tako skočio sa 27,5 posto potpore birača na 30,6 pa i dalje vodi. Istovremeno je sam šef stranke, Plenković, osvojio potporu 17,9 posto birača, a što je za 6 i pol postotnih bodova više nego prije mjesec dana. To znači da je predsjednik Zoran Milanović i dalje na vrhu ove liste, no pao je s 26 na 23,6 posto potpore, a to mu je najlošiji rezultat u zadnjih godinu dana. To nam otprilike govori u kojem bi smjeru mogla ići Hrvatska do novih parlamentarnih izbora.

Hrvatska svakim novim koncertom Marka Perkovića Thompsona i političkih sukoba koji oni izazovu srlja u sve dublju podijeljenost. Premijer Andrej Plenković i njegov HDZ su, ne po prvi put, manipulirali emocijama koje ovaj pjevač izaziva kod dijela građana Hrvatske. No koliko dugo će trajati dok Plenkovićevi europski partneri ne budu reagirali na njegovo koketiranje s neoustaštvom i koliko će mu se buđenje duhova prošlosti obiti o glavu?