Hoće li netko snositi odgovornost za tragedije u Tuzli?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 10.11.2025. 28:42 Min.. Verfügbar bis 10.11.2026. COSMO. Von Maja Maric.
Hoće li netko snositi odgovornost za tragedije u Tuzli?
Stand:
Maja Marić, Amir Sužanj, Boris Rabrenović
Bosna i Hercegovina je u teškom šoku nakon velike tragedije u Tuzli. Požar u tuzlanskom Domu penzionera odnio je čak 13 života, a istovremeno se još nisu smirile tenzije nakon otkrivanja afere o zlostavljanju štićenica doma za djecu bez roditelja. Amir Sužanj objašnjava zašto, uprkos svemu, u BiH nema masovnih protesta? Maja Marić razgovara sa sociologinjom Smiljanom Vovnom mogu li se građani i u BiH izboriti za sistem u kojem će ljudi u institucijama snositi odgovornost za svoja djela.
Bosnu i Hercegovinu posljednjih tjedana potresaju teške tragedije i afere. Požar u tuzlanskom Domu penzionera odnio je 13 života, a javnost je dodatno šokirala vijest o privođenju visokih policijskih dužnosnika zbog sumnje na zlostavljanje štićenica doma za djecu bez roditelja.
Dok susjedna Srbija već mjesecima svjedoči masovnim protestima zbog sličnih tragedija, u BiH vlada muk. Zašto građani ne izlaze na ulice i mogu li izboriti društvo u kojem će odgovorni doista odgovarati? O tome razgovaramo s našim dopisnikom Amirom Sužnjem i sociologinjom Smiljanom Vovnom.
Dok su u Srbiji u toku višemjesečni protesti kojima se traži odgovornost za smrt 16 ljudi u padu nadstrešnice na novosadskoj željezničkoj stanici prošle godine, Bosnu i Hercegovinu je pogodila slična tragedija. Prosvjeduje se i u BiH, ali ni približnim žarom.
Građani na protestima traže odgovornost za smrt 13 osoba u požaru, koji je prošli tjedan zahvatio Dom penzionera u Tuzli – ustanovu za zbrinjavanje starih i nemoćnih osoba.
U isto vrijeme, također u Tuzli, traje velika afera oko privođenja visokih policijskih dužnosnika zbog navođenja na prostituciju maloljetnih štićenica Doma za djecu bez roditeljskog staranja.
O ovim događajima, ali i o pitanju zašto u Bosni i Hercegovini nema masovnih protesta uprkos teškim društvenim problemima, razgovaramo sa našim sarajevskim dopisnikom Amirom Sužnjem.
Bosna i Hercegovina je u teškom šoku nakon velike tragedije u Tuzli. 11 osoba je poginulo a još dvije umrle nakon nesreće, u požaru koji je zahvatio Dom penzionera, i to baš u danima kad je bosanskohercegovačka javnost bila užasnuta aferom u kojoj su, takođe u Tuzli, visokopozicionirani policijski službenici uhiceni zbog navođenja na prostituciju maloljetnih djevojčica iz socijalne ustanove. Sa nama je danas naš dopisnik iz Sarajeva Amir Sužanj. Amire, javnost nije stigla ni da se pribere od šoka nakon afere koja seže do samih policijskih vrhova, a zemlju je pogodila teška tragedija u kojoj je stradao veliki broj starih i nemoćnih ljudi.
Da, nekako se dogodilo da je Tuzla središte dva vrlo teška događaja, jedne velike tragedije i jednog skandala. Nesreća u Domu penzionera, ustanovi za zbrinjavanje starih i nemoćnih osoba u kojoj je poginulo 11, a još dvadesetak osoba povrijeđeno, dogodila se u prošli ponedjeljak pred ponoć nakon što je vatra zahvatila sprat sa teško pokretnim korisnicima doma. Bila je to strašna noć u kojoj su policija, vatrogasci i hitna pomoć, zajedno sa zaposlenicima doma, doslovno iz vatre čupali nesretne ljude, i to sa sedmog sprata zgrade doma. U danima nakon tragedije još dvije osobe umrle su od posljedica požara, a svi stradali su teško pokretne osobe, koje su bile smještene na sedmom spratu Doma. Iako su posljedice stravične, mogle su biti još teže da ljudi, koji su učestvovali u spašavanju, nevjerovatnom požrtvovanošću nisu izvlačili ugrožene korisnike doma. U tom velikom utrkivanju s vremenom i nekoliko vatrogasaca i policajaca je hospitalizovano, uglavnom zbog trovanja dimom. Portparol Tužilaštva Tuzlanskog kantona - Admir Arnautović imao je vrlo težak zadatak - da porodicama stradalih pojasni kako su umrli članovi njihovih porodica.
Admir Arnautović (Portparol Tužilaštva Tuzlanskog kantona)
“Svih 11 osoba je smrtno stradalo usljed gušenja, odnosno trovanja ugljičnim monoksidom, s tim da je jedno tijelo nakon toga i opožareno”.
Zna li se, Amire, uzrok nastanka požara?
Istraga je okončana, ali o uzrocima požara još ništa službeno nije saopšteno. Čekaju se rezultati obdukcije žrtava i nalazi stručnjaka. Međutim, već sad se nižu vrlo osjetljiva pitanja – zašto nadležne institucije nisu reagovale na ranija upozorenja da prostorije nisu adekvatne za tu svrhu. Dok institucije spremaju odgovore, građani vrlo direktno optužuju vlasti da je riječ o propustima koji se nisu smjeli dogoditi. Predsjednik Sindikata penzionera u Tuzli Fuad Šiljković tvrdi kako nisu provedene ni elementarne sigurnosne mjere.
Fuad Šiljković, predsjednik sindikata penzionera u Tuzli
„Ako je došlo do paljevine, oni imaju sigurnosne aparate – i ovdje u hodniku ih ima. Ako je počelo gorjeti, taj sistem je automatski trebao da se aktivira, da se upali signal i da odmah reaguje onaj ko je za to zadužen. Još veći je problem što su baš ti nepokretni štićenici bili smješteni na sedmom spratu. Da su, recimo, bili u prizemlju, mogli su ih lako izvesti – kolicima, nosilima ili čak s krevetom – odmah, bez gubljenja vremena.”
Amire, govore li to stručnjaci i građani o velikim pukotinama u institucionalnom djelovanju?
Naravno. Rezultati istrage su važni upravo zbog toga – da ukažu na izostanak odgovornosti institucija zaduženih za sigurnost ovakvih ustanova. Predsjednik Stranke penzionera iz Tuzle Vehid Jahić, gostujući u programu Televizije Bosne i Hercegovine optužio je vladajuće strukture da su uspostavile sistem u kojem praktično niko nema odgovornosti za bilo šta.
Vehid Jahić, predsjednik stranke penzionera iz Tuzle
“Čitav taj ansambl institucija, koji je trebao da reagira ranije na planu prevencije, zakazao je, nije radio. Zašto? Zato što nemamo institucija. Zato što se ne provode zakoni!”
Amire, pojedini mediji u Bosni i Hercegovini uporedili su ovu tešku tragediju u Tuzli sa prošlogodišnjom tragedijom na novosadskoj željezničkoj stanici u kojoj je poginulo 16 ljudi. Može li ova potresna priča krenuti u nekom sličnom smjeru u Bosni i Hercegovini?
Teško je govoriti o tome da će zahtjevi za odgovornost institucija poprimiti tako masovan karakter na nekim protestima kakve smo vidjeli u Srbiji. Ipak, Tuzla je u posljednjiih petnaestak dana središte tih aktivnosti u kojima se traži odgovornost ljudi iz institucija. Samo desetak dana prije požara u Domu penzionera, Tuzlu, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu, potresla je teška afera u kojoj je uhapšeno 8 osoba zbog navođenja maloljetnica na prostituciju. Da stvar bude još teža, među uhapšenima su četiri policijska funkcionera, dva od njih visokopozicionirana, a dvije maloljetne djevojke, koje su bile žrtve, zapravo su štićenice Doma za djecu bez roditeljskog staranja.
Admir Arnautović, (portparol Tužilaštva Tuzlanskog kantona)
“Moram napomenuti da se radi o dvije maloljetne osobe, koje su žrtve ovog krivičnog djela, o djevojčicama čiji je razvoj u potpunosti otežan teškim porodičnim prilikama, teškim porodičnim odnosima, koje su bile smještene u određene socijalne ustanove na području Tuzle, isto tako u prihvatilištu Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli. Moram napomenuti da su odatle više puta bježale, udaljavale se iz tih prostora. Osumnjičene osobe su iskoristile i njihovo bježanje iz ovih socijalnih ustanova, iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja, i njihovo stanje bespomoći da bi ih vrbovali, da bi ih navodili, skrivali, prevozili i predavali drugim licima kako bi pružale seksualne usluge, odnosno kako bi se bavile prostitucijom, ali su i oni sami koristili njihove seksualne usluge i plaćali im za to”.
Portparol Tužilaštva Admir Arnautović govorio je o iznimno teškim dimenzijama afere u čijem su središtu pripadnici policije. Amire, kako je to odjeknulo u javnosti?
To je izazvalo ogorčenje građana – ljudi koji su bili zaduženi da štite najranjivije kategorije stanovništva zapravo su u vrhu te piramide kriminala i prostitucije. Zbog ova dva slučaja – požara u Domu penzionera i afere podvođenja maloljetnica na prostituciju, u Tuzli je u subotu održan protest građana sa kojeg su vlastima upućeni zahtjevi za krivičnu odgovornost – i za smrt ljudi u požaru i za lanac maloljetničke prostitucije u policijskim vrhovima. Protesti će, kako je najavljeno, biti održavani svaki dan dok odgovorni ne podnesu ostavke. Organizator protesta Nedžad Kahrimanović, brat Amre Kahrimanović, žene koju je u jednom od desetina slučajeva femicida u Bosni i Hercegovini u februaru prošle godine ubio policajac, poručio je kako građani traže ostavke i odgovornost.
Nedžad Kahrimanović, organizator protesta
“Zabrinjavajuće je da niko nije odgovoran, nikoga ne interesuje. Desiće se nadstrešnica kao u Srbiji. To je poruka”.
Smiljana Vovna, sociologinja
Ono što mogu da kažem u ovom momentu je, da se ne smijemo uvući u zamku da mi nešto okrivljujemo "ad hoc", bez provedene određene istrage. Onaj ko treba da utvrdi, to su istražni organi, odnosno u ovom slučaju, ako je riječ o domu za stara lica, iznemogla lica, to su inspekcijske nadležne službe. Od inspektora protivpožarne zaštite, inspektora na radu, odnosno inspekcija socijalnog rada, znači da oni utvrde tačno da li su uslovi koji su bili u domu penzionera bili adekvatni i šta je bio uzrok požara, odnosno ove tragedije koja se desila u Tuzli.
Kada dobijemo te određene informacije, odnosno tačne informacije od stručnih lica, od onih ljudi koji su zaduženi da nam ih iznesu, onda možemo da govorimo o posljedicama, a ovaj požar je sigurno posljedica nemarnosti čitavog društva koju je sistem jedan napravio. A sistem nam je napravio takvo jedno društvo koje je sabrano iz različitih institucija koje apsolutno nemaju nikakvu institucionalnu odgovornost.
Ovdje se svi pozivaju na neku moralnu odgovornost, šta to u suštini znači moralna odgovornost u ovom slučaju kad je izgubljeno 13 života? Ona nama ne znači ništa. Ta odgovornost mora da podrazumijeva odgovaranje za, da ga tako tako nazovemo, dakle i ubistvo iz nehata, odnosno nebrige. Sistem je napravio jedno takvo društvo gdje nema bilo kakve odgovornosti, gdje nema straha, gdje svi rade ono šta hoće i kako hoće, bez toga da se boje, da će odgovarati za bilo šta. Zato kada govorim o toj nekoj odgovornosti, ajmo prvo da malo sačekamo da vidimo, a ja se nadam da će to u ovih par dana biti. Istraga je završena i da će nam tužilaštvo iznijeti određene dokaze, da kaže šta je uzrokovalo nesreću i ko treba da snosi odgovornost u ovom slučaju za ovaj tragičan događaj.
Završili smo, Amire, prvi dio našeg razgovora porukom sa protesta građana u Tuzli i nagovijestili smo pitanje – mogu li građani protestima promijeniti situaciju u Bosni i Hercegovini kad je riječ o odgovornosti institucija i ljudi u njima. Dopiru li ti protesti do vladajućih struktura?
Nije da nema protesta u Bosni i Hercegovini, ali jednostavno izostaje masovnost. To daje priliku vlastodršcima da ih se ne boje i da ih ne smatraju ozbiljnim. Protesti u Bosni i Hercegovini uglavnom su sporadični, pojedinačni slučajevi, vezani za velike tragedije, poput protesta održanih tokom vikenda u Tuzli. Pamtimo proteste zbog prošlogodišnjih katastrofalnih poplava u dolini Neretve i centralnoj Bosni i kojima je poginulo 27 ljudi, pamtimo proteste u više gradova zbog sve učestalijih slučajeva femicida u posljednjih tri-četiri godine, pamtimo i proteste povodom ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci, ali to bar dosad nije imalo neki značajniji efekat. Postoje izvjesne istrage, procesi, pa i neke presude, ali se odgovornost institucija – ono na šta javnost najviše ukazuje – u većini tih slučajeva gubi u preklapanju nadležnosti, složenim istragama i, kako mnogi tvrde, opstrukcijama rasvjetljavanja odgovornosti za te slučajeve jer su sa njima u uskoj vezi visokopozicionirani političari i pojedinci iz pravosudnih i policijskih struktura.
Mogu li posljednji tragični događaji donijeti tu masovnost protestima u Bosni i Hercegovini?
Protesti u Bosni i Hercegovini ne mogu se ni porediti s višemjesečnim protestima u Srbiji. Ako izuzmemo one masovne proteste iz 2014. godine, socijalni protesti praktično ne postoje iako je ekonomska situacija vrlo teška. Stručnjaci upozoravaju da najveći dio javnosti živi u sumornom uvjerenju kako se ništa ne može promijeniti, i to podsjeća na onu atmosferu kakva je vladala i u Srbiji prije tragedije na novosadskoj željezničkoj stanici i prije studentskog pokreta koji je uslijedio nakon toga. Često možemo čuti razne ocjene i dubokoumna mišljenja zašto je to tako, ali to najslikovitije objasnio ekonomista iz Banjaluke Zoran Pavlović prije neke dvije godine pred kamerom biljeljinske BN Televizije.
Zoran Pavlović, ekonomista iz Banja Luke
“Mi se nalazimo očigledno u situaciji da imamo razvijen koncept podaničkog mentaliteta i onaj ko je na vlasti gotovo da ima pravo da nas na neki način prisiljava na sve ono što nam se ne dopada. A s druge strane, nemamo ni intelektualce, a ni nevladin sektor koji bi pokrenuo ljude da to njihovo nezadovoljstvo pokažu na ulici”.
Čuli smo ovu ocjenu gospodina Zorana Pavlovića. Postoji još jedna dimenzija koja je slična tom ranijem stanju u Srbiji – svaki protest, pogotovo socijalni, vladajuće strukture nastoje ocijeniti smišljenim udarom na vlast, entitet, državu, narod ili šta ko već smatra svojom političkom svetinjom. To je posebno izraženo u Republici Srpskoj, gdje režim Milorada Dodika već dugo vremena svaku kritiku proglašava neprijateljiskim činom izdajnika naroda. To je već viđen recept režima koji su nečim zaljuljani, pa sve što im ne ide u prilog proglašavaju neprijateljskim činom.
Kad smo već kod režima u Republici Srpskoj, kakva je trenutna situacija sa Miloradom Dodikom nakon ukidanja američkih sankcija, ali i potvrđivanja presude kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija? Bliže se i prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske nakon što je Dodik presudom smijenjen s te funkcije. Kakvo je trenutno stanje u Bosni i Hercegovini?
Dodik i njegovi saradnici su slavodobitno dočekali odluku nedavnu američke administracije da im skine sankcije i pokušali su to prikazati kao dokaz kako se protiv njega vodi politički proces. Takav ambijent nastojali su iskoristiti kako bi izvršili pritisak na Ustavni sud Bosne i Hercegovine, koji je odlučivao o njegovoj žalbi na presudu protiv njega. U danu kad je sud odlučivao o žalbi, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine prekinulo je istragu protiv njega, predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića i bivšeg entitetskog premijera Radovana Viškovića za krivično djelo napada na ustavni poredak, pa su u Banjaluci predskazivali i poništavanje presude kojom je Dodiku zabranjeno političko djelovanje u institucijama. Međutim, Ustavni sud je odbio njegovu žalbu, a Dodik je nakon toga najavio ponovne blokade institucija Bosne i Hercegovine, obrazlažući situaciju u Bosni i Hercegovini i odluku Ustavnog suda na sebi svojstven način.
Milorad Dodik
“Ovo nije Ustavni sud, ovo je inkvizicijski sud. Ovdje nema ni V ni P od vladavine prava. Bosna i Hercegovina je nemoguća zemlja, ona je propala. Globalisti žele da isprazne ovaj prostor za muslimane koje hoće da distribuiraju iz Evropske unije zbog promašene politike njihovih elita u zapadnim zemljama. Najlakše je tu zemlju okružiti i onda tu držati kontrolu nad tim muslimanima. Što se nas tiče, situacija u Bosni i Hercegovini je za nas završena priča, tako ćemo se i ponašati. Možda malo pametnije, možda malo neočekivano, ali gledaćete kako izgleda kad je na nivou Bosne i Hercegovine sve paralizovano”.
Čuli smo Milorada Dodika....
Eto, ovim bismo mogli završiti našu današnju priču. U Bosni i Hercegovini ništa novo – blokade, koje su već dugo jedno od osnovnih sredstava u političkom arsenalu i djelovanju Milorada Dodika, ponovo su na djelu u punom kapacitetu iako mu je američka administracija skinula sankcije uz obrazloženje da je to nagrada nakon, kako kažu, konstruktivnih akcija provedenih u Narodnoj skupštini Republike Srpske usmjerenih na jačanje stabilnosti Bosne i Hercegovine. Pod tim konstruktivnim mjerama se podrazumijeva ukidanje antiustavnih zakona kojima se zabranjuje djelovanje institucija države Bosne i Hercegovine na teritoriji Republike Srpske. Napomenuću na kraju da je tokom vikenda počela izborna kampanja za prijevremene izbore za predsjednika Republike Srpske 23. novembra, raspisane nakon što Milorad Dodik poslije sudske odluke više nije na toj funkciji.
Tragedija u tuzlanskom Domu penzionera i afera sa zlostavljanjem djevojčica još jednom su pokazale koliko su slabe institucije koje bi trebale štititi one najranjivije.
Kako je napomenula moja gošća, profesorica Smiljana Vovna, tragedije poput ovih nisu samo posljedica pojedinačnih propusta, već simptom duboko urušenog sistema u kojem se institucije ne boje sankcija, a građani više ne vjeruju da se išta može promijeniti.
Umjesto sustavnih promjena, Bosna i Hercegovina svjedoči tišini i rezignaciji. No, kako su pokazali i mali, ali ustrajni protesti građana u Tuzli, potreba za odgovornošću ipak postoji – i raste.
