Europski put Zapadnog Balkana - u iščekivanju Godota?

Proces proširenja Europske unije prema zapadnom Balkanu traje već više od dva desetljeća — dovoljno dugo da je mnogima postao sinonim za čekanje bez kraja.

Posljednjih tjedana bilo je mnogo događaja koji pokazuju koliko su odnosi između Bruxellesa i zemalja regije složeni – od sve oštrijih tonova prema Beogradu, preko sve tišeg Berlina, do samita u Londonu koji je, gotovo neprimijećeno, pokazao da je Berlinski proces zapao u ozbiljnu krizu.

Istodobno, Europska komisija i dalje ponavlja da vrata ostaju otvorena – ali nije zapravo jasno za koga, (i ima li ičega iza njih).

Što se krije iza najnovijih poruka iz Bruxellesa? I kako ih čitaju u regiji? Zašto je posljednji samit Berlinskog procesa prošao gotovo neopaženo i što je rečeno na rezoluciji Europskog parlamenta o Srbiji.

O svemu tome danas razgovaram s Nenadom Kreizerom.

Nenade mnogo toga se izdogađalo posljednjih tjedana kada su u pitanju odnosi Europske unije i zemalja regije. Počnimo od rezolucije Europskog parlamenta o Srbiji. Što su zastupnici Europskog parlamenta rekli u ovoj rezoluciji?

Eurozastupnici su u rezoluciji osudili polarizaciju i državnu represiju u Srbiji te zatražili otvorenu istragu novosadske tragedije i uspostavu misije EU-a za utvrđivanje činjenica. Zastupnici zahtijevaju i provođenje sveobuhvatnih i transparentnih pravnih postupaka kako bi se osobe odgovorne za pad nadstrešnice na željezničkoj stanici privele pravdi, izvijestio je Europski parlament. Dakle najoštriji ton posljednjih godina.

Jesu i spominjali prosvjede?

Europski parlament je u rezoluciji o Srbiji dao potporu pravu srpskih studenata i građana na mirne prosvjede. Nadalje se ističe kako predstavnici vlade nisu ništa učinili kako bi se Srbija suočila i prihvatila svoju prošlost. U rezoluciji se izražava žaljenje zbog verbalnih napada visokih srbijanskih dužnosnika na zastupnike u Europskom parlamentu koji su se angažirali u prosvjedima i odbacuju neutemeljene tvrdnje srbijanskih vlasti kojima se EU optužuje za organiziranje prosvjeda.

Sve to naravno bi moglo imati i posljedice po približavanje Srbije europskoj uniji.

Parlament doduše ističe svoju čvrstu predanost izgledima Srbije za članstvo u EU-u, no, kako se naglašava, pod uvjetom da je postignut mjerljiv napredak u poštovanju demokracije, vladavine prava i temeljnih prava, kao i potpunom usklađivanju sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU-a i sankcijama protiv Rusije.

No u posljednje vrijeme se i inače mnogo govori i o tome da unutar Europske unije polako pada podrška Vučiću koji se do sada smatrao jamstvom stabilnosti. O čemu se radi?

Zastupnici žele da se visoki dužnosnici EU-a suzdrže od davanja neutemeljenih izjava u kojima se hvale procesi reformi u Srbiji i pozdravljaju „novi ton” predsjednice Komisije Ursule von der Leyen tijekom njezina nedavnog posjeta Srbiji, „koji je vjerodostojniji u pogledu dubokih problema i negativnih rezultata Srbije vezano uz temeljne reforme”. No to se sve uklapa u sve glasnija govorkanja kako se jedna od najvjernijih podržavatelja Aleksandra Vučića, njemačka Unija CDU/CSU sve više udaljuje od svog srbijanskog partnera. Predsjednik Europskih pučana Manfred Weber, koji inače dolazi iz redova bavarskog CSU-a, je još prošlog mjeseca najavio sankcije protiv Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića koja je članica europske obitelji konzervativnih stranaka. U Berlinu se isto tako promatra stanovit zamor Vučićem a o tome kako Njemačka podržava, ili barem ne kritizira Beograd zbog ovisnosti o litiju, više ne govori nitko. Taj projekt je, što zbog otpora unutar same Srbije što zbog nove strateške orijentacije njemačke automobilske industrije na vlastite ali i druge manje problematične izvore, stavljen na led.

Krenimo dalje: prošlog tjedna je održan i sastanak na vrhu zemalja Europske unije i zapadnog Balkana u okviru tzv. Berlinskog procesa. što se tamo odlučilo?

Prošlotjedni samit u Londonu, inače događaj o kojem se posljednjih godina obilno izvještavalo i to ne samo u regiji zapadnog Balkana, ove godine je prošao gotovo nezapaženo. Čitav proces, koji je pokrenut u Njemačkoj prije 11 godina upravo kako bi se šest zemalja zapadnog Balkana pratilo i pomoglo pri njihovom putu ka Europskoj uniji je definitivno upao u slijepu ulicu što je bilo vidljivo i u zajedničkoj izjavi sudionika samita.

Što se u toj izjavi spominje?

Bolje je reći što se ne spominje a to su konkretni planovi za prijem neke od zemalja kandidatkinja. Spominju se već poznati pozivi na ubrzanje reformi, na jačanje zajedničkog tržišta ali i reguliranje migracija, pri čemu zemlje ove regije igraju važnu ulogu za EU. U istom dahu se pozivaju i Srbija i Kosovo da normaliziraju svoje odnose. No ni riječi o konkretnim planovima proširenja. O konkretnim pomacima u pregovorima s Europskom unijom je govorio jedino hrvatski premijer Andrej Plenković koji je rekao kako se uskoro očekuje otvaranje pregovora Bosne i Hercegovine i Europske unije. Ali i to je obećanje bez konkretnog datuma. A i, po mišljenju analitičara, okrenuto unutarnjopolitičkim motivima tj. vezivanju uz Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Tjedan dana prije samita u Londonu čitavu regiju je obišla i predsjednica europske komisije Ursula von der Leyen. S kakvim se ona dojmovima vratila?

Glavna vijest turneje predsjednice EK, koja je bila u Beogradu, Prištini, Skoplju i Sarajevu je vidno zahlađen odnos prema domaćinu u Beogradu što se uklapa u opći dojam da Europske unija polagano diže ruke od vlasti Aleksandra Vučića. Ali i inače je Von der Leyen mogla samo ponavljati kako su zemlje regije dio EU-a, kako je to obećano još 2003. u Solunu ali ona se na svom putovanju posvuda u regiji susretala isključivo s problemima, od sukoba Srbije i Kosova koji već godinama stoji u slijepoj ulici, preko bugarske blokade Sjeverne Makedonije pa sve do unutarnjih problema u Bosni i Hercegovini.