Može li Njemačka bez stranih radnika?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 03.02.2026. 25:39 Min.. Verfügbar bis 03.02.2027. COSMO. Von Maja Maric.
Može li Njemačka bez stranih radnika?
Stand:
Maja Marić, Filip Slavković, Boris Rabrenović
Tko zapravo danas nosi njemačko tržište rada? Jesu li stranci teret ili pokretač ekonomije? Njemačka ekonomija posustaje, nezaposlenost raste, a političari sve glasnije poručuju: moramo više raditi. Maja Marić i Filip Slavković razgovaraju zašto bez doseljenika njemačko tržište rada gotovo više ne funkcionira. Ana Klečina, njegovateljica iz Hrvatske, donosi svoje iskustvo useljenice koja se profesionalno prekvalificirala u stranoj zemlji.
Njemačka se ovih mjeseci nalazi u pomalo kontradiktornoj situaciji. S jedne strane gospodarstvo stagnira, industrija steže remen, a broj nezaposlenih ponovno raste. S druge strane gotovo da ne postoji sektor u kojem se ne govori o kroničnom manjku radne snage. Od javnog prijevoza i obrazovanja, preko zdravstva, do građevine i ugostiteljstva.
U toj se atmosferi sve češće čuju političke poruke da Nijemci rade premalo, da se previše oslanjaju na skraćeno radno vrijeme i da takav model, dugoročno gledano, ugrožava ekonomski rast. S tim se slažu i demografske procjene jer stanovništvo stari, radno sposobnih je sve manje, a bez doseljavanja Njemačka već danas ne bi mogla održati postojeću razinu proizvodnje i usluga.
Zato se u ovoj epizodi bavimo pitanjem koje je u samom središtu te rasprave: kakav je stvarni utjecaj stranaca i doseljenika na njemačko tržište rada i na ekonomski rast? Što kažu službene statistike, tko danas zapravo radi u Njemačkoj, na kojim poslovima i tko puni mirovinske i socijalne fondove?
Kolega Filip Slavković je tu da popričamo o utjecaju koji stranci odnosno doseljenici u Njemačku imaju na ovdašnje tržište rada tj. na ekonomski rast.
Filipe, puno se govori o manjku radne snage, složenica Fachkraftemangel je postala obavezni dio svake priče o njemačkoj ekonomiji…
Jeste, Majo, i to s pravom. To je problem sa kojim se susreće svako ko živi u Nemačkoj i to svakog dana: od toga da nema dovoljno mašinovođa u javnom prevozu, preko toga da nedostaje učitelja i negovatelja u školama odnosno bolnicama, do toga da fali majstora u skoro svim zanatima. I nije samo reč o ličnim iskustvima ili osećaju koji ima svako od nas nego i zvanični podaci to dokazuju.
Šta kažu najnovije statistike?
Najpre, prvi put u ovoj deceniji zabeležen je pad broja ljudi koji žive u Nemačkoj. Na kraju 2025. ovde je registrovano 83 i po miliona odnosno 100.000 stanovnika manje nego krajem 2024. To što je do sada nemačko stanovništvo raslo bila je posledica isključivo doseljavanja iz inostranstva. Ali prošle godine je broj doseljenika opao a domaći natalitet je bio za 300.000 manji od mortaliteta. Pri tom su Nemice i Nemci sve stariji tako da je već sada skoro trećina njih starija od 60 godina.
Za oko pet godina u mirovinu će krenuti generacije rođene u vrijeme najvećeg nataliteta, tzv. babyboomeri.
Između 2030. i 2050. godine Nemačku očekuje pad broja radno sposobnih ljudi i to za najmanje četiri miliona. Dakle, prema svim predviđanjima, i ako se nastavi sa trenutnim tempom migracija, potencijal ovdašnje radne snage pašće na 59 i po miliona sa sadašnjih 63 i po miliona. Ali ni sada nije svako ko je u radno sposobnom dobu zaista i u radnom odnosu pa je broj onih koji rade, prema zvaničnim podacima Savezne agencija za rad, oko 46 miliona i opao je za oko 5.000 u odnosu na lane. Od toga broja je skoro 35 miliona zaposleno u nekom preduzeću, dakle primaju platu, dok ostali rade kao samostalni preduzetnici ili imaju neku vrstu ograničenog rada poput „mini-džoba“.
Posebno je interesantno da je u ukupnom broju zaposlenih ovdje značajno narastao broj stranaca.
Tako je. Arbeitsagentur kaže da evo na početku 2026. skoro svaki šesti zaposleni u Nemačkoj ima tzv. migrantsko poreklo. Agencija, inače, migrantsko poreklo pripisuje osobama koje su se ili same direktno doselile u Nemačku ili su im se oba roditelja doselila ovde iz inostranstva. Dakle, već sada među svim nemačkim zaposlenima ima 32,5 miliona nemačkih državljana, da tako kažemo, i šest i po miliona doseljenika. Najviše ih je, što nije iznenađujuće, iz Turske: skoro 675.000; pa iz Rumunije: 580.000; a na trećem mestu po brojnosti sa više od 565.000 jesu zaposleni iz Poljske.
Koliko ima ljudi iz zemalja regije u toj službenoj statistici radne snage u Njemačkoj?
Više od 216.000 zaposlenih u Nemačkoj su hrvatski državljani, 156.000 ih je sa Kosova a 138.000 iz Bosne i Hercegovine, 128.000 ih dolazi iz Srbije a 13.500 iz Crne Gore. Iz Severne Makedonije je 78.000 zaposlenih, 86.000 iz Albanije a 12.500 iz Slovenije; eto, da ne izostavimo nikoga iz regiona.
I, naravno, kada govoriš o državljanima u stvari se misli na zemlju porijekla jer Agentur fur Arbeit statistički obuhvaća migrantsko porijeklo tj. da li se netko u Njemačku doselio iz druge zemlje.
Da. Agencija za rad i ekonomski eksperti koriste ove podatke kako bi pre svega ukazali da u Nemačkoj više gotovo nikakva privredna aktivnost nije moguća bez doseljenika. Stručnjaci još ukazuju da je već 2015. svaki deseti zaposleni bio stranac ali je za deset godina evo njihov udeo porastao na 17 odsto. I ne samo to: i str cuktura zaposlenih migranata se promenila. Do pre dve-tri godine većina stranaca na radnim mestima u Nemačkoj bili su državljani Evropske unije. Posebno su se između 2014. i 2023. u potrazi za bolje plaćenim poslovima ovde većinom doseljavali građani Rumunije, Bugarske i Hrvatske, jer su ovi prvi od 2014. a Hrvati i Hrvatice od 2015. godine dobili puno pravo da se naseljavaju i zapošljavaju u bilo kojoj članici Unije. Međutim, izgleda da su ovi izvori svežih radnika i radnica za nemačka preduzeća presušili; a isto važi i za Poljsku. Ne samo da su polako ali sigurno praktično svi koji su želeli da se odsele iz pomenutih zemalja EU već napustili svoju domovinu, nego su neki od onih koji su živeli i radili u Nemačkoj rešili da se vrate, recimo u Poljsku, uglavnom zato što se ekonomska situacija u otadžbini poboljšala toliko da boravak u Nemačkoj više ne nudi nikakve prednosti. Tako je 2024. ovde na radnim mestima prvi put zabeleženo više stranaca koji dolaze iz tzv. trećih zemalja od onih koji su iz Evropske unije. To ima veze i s velikim brojem izbeglica iz ratnih i kriznih regiona sveta koji u nemačkoj privredi sve lakše dobijaju poslove.
Ana Klečina, njegovateljica iz Hrvatske, donosi svoje iskustvo useljenice koja se profesionalno prekvalificirala u stranoj zemlji. Ona je jedan od primjera koji se često spominju u Njemačkoj kao pokazatelj da država teško može funkcionirati bez stranaca.
Pa ja bih rekla sad, kad gledam unazad, da čovjek treba da se jednostavno usudi. Da se ne mora bojati. Da će koliko će naići na loših ljudi, toliko će naići i na dobrih ljudi koji će ti uvijek htjeti pomoći. I da mi je ovdje super što da li ti imaš 18 godina, 30 ili 50 godina, uvijek si u mogućnosti se školovati dalje.
Znači samo trebaš naći svoj put, ono što želiš i koliko se ti zapravo usudiš. Jer mi smo isto narod, ja bih rekla koji ono, "ah, to ide tako, nekako" i guram nekako dalje iako sam nesretan, a to je pogrešan put.
I da dokažemo sami sebi koliko zapravo možemo. Da jednostavno nismo samo broj, da jednostavno puno toga i vrijedimo, samo se možda ne usudimo zato što zbog nekih, ajmo reći, navika ili zbog nekih drugačijih kulturnih postavki, koje mi općenito njegujemo nego ovdje ljudi.
I da treba vjerovat u sebe, da treba biti samouvjeren. To je kod mene bio problem jer sam shvatila da ljudi drugačije s tobom razgovaraju ako si ti tih, ako se stidiš i ako se bojiš nečega. A ovako ako si ipak malo samouvjereniji i kažeš ja sam došao tu, ja vrijedim, da će te ipak drugačije gledati iz bilo koje zemlje da si.
Ali da se treba, naravno, moje mišljenje, da se treba koliko toliko prilagoditi i poštivati razne kulture. Da ne treba samo ono svoje gurati.
Dio njemačkog društva, ili političkih stranaka, često upravo ratne izbjeglice i osobe koje u Njemačkoj traže azil optužuju da dolaze samo da bi iskoristili socijalni sistem, odnosno primali socijalnu pomoć.
Zvanična statistika pokazuje da je u Nemačkoj trenutno zaposleno više od 345.000 Ukrajinaca, 310.000 Sirijaca i skoro 150.000 Avganistanaca te više od 90.000 Iračana odnosno više od 85.000 Iranaca. Ukupno je, dakle, skoro milion ljudi iz ovih pet država u kojima se vode oružani sukobi u Nemačkoj legalno zaposleno na poslovima za koje primaju plate i plaćaju poreze i doprinose.
Ima li podataka o tome na kojim su poslovima najčešće zaposleni doseljenici?
Podaci govore da neproporcionalno veliki broj stranaca u Nemačkoj radi u sektoru niskih primanja odnosno da zarađuju manje od onoga što bi im sledovalo prema kvalifikacijama koje imaju. Jedna anketa Agencija za rad među mladim zaposlenima, dakle mlađim od 35 godina, pokazala je da skoro svaki peti zaposleni migrantskog porekla radi na mestu koje je ispod nivoa njegovih ili njenih profesionalnih kvalifikacija. Konkretno je to u 2024. godini bio slučaj sa 18 odsto ispitanika. I inače su doseljenici većinom angažovani na poslovima koji su slabije plaćeni a teško i fizički zahtevni.
Da li je točno da su stranci zaista većinom dostavljači paketa ili hrane, ili rade u građevini?
Tačno je. Migranti su zapravo najviše zaposleni na higijeničarskim poslovima, dakle kao čistačice i čistači, i u prehrambeno-prerađivačkoj industriji, recimo u klanicama ili hladnjačama. U ovim granama ekonomije skoro polovinu radnika čine stranci. Osim toga su doseljenici često, toliko da čine više od trećine svih radnika, zaposleni kao dostavljači ili kuriri, odnosno u skladištima, kao i u turizmu i gastronomiji, dakle u hotelima ili restoranima. Još jedna privredna grana u kojoj često rade stranci, tj. gde čine 30 odsto ukupne radne snage u Nemačkoj, je poljoprivreda. U zbiru su u sektoru niskih primanja trenutno više od trećine svih zaposlenih doseljenici iz inostranstva. Ali i tu ima razlika jer su na slabo plaćenim a napornim radnim mestima pre svega migranti iz kriznih regiona sveta ili iz siromašnijih članica EU.
Ali ima i stranaca koji spadaju u grupu najbolje plaćenih profesionalaca...
...i to su pre svega Indijci, Austrijanci i Amerikanci. Prema podacima od pre godinu dana, recimo, srednja mesečna plata nemačkih državljana ovde je iznosila nepunih 4.200 evra ali je srednja mesečna zarada Indijaca, većinom zaposlenih kao kompjuterski stručnjaci, bila 5.400 evra. Austrijski i građani Sjedinjenih Država zarađivali su krajem 2024. u medijanu oko 5.300 evra a više od Nemaca i Nemica bili su plaćeni i državljani skandinavskih te zemalja Beneluksa i britanskih ostrva ali i Kine i Brazila. Očekivano, u toj grupi su i Francuzi i Švajcarci. Svi ostali stranci u Nemačkoj, dakle i istočni i južni Evropljani i doseljenici iz afričkih ili arapskih nacija, u medijanu su zarađivali 3.200 evra mesečno i time znatno manje od nemačkih zaposlenih i bogatih stranaca.
