Bijeg iz grada - rješenje za sve probleme?. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 10.02.2026. 24:26 Min.. Verfügbar bis 10.02.2027. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Bijeg iz grada - rješenje za sve probleme?
Stand:
Nenad Kreizer, Maja Marić, Nada Pester
Razmišljate li i vi o odlasku iz grada na selo? Od pandemije korona virusa sve je primjetniji trend bijega stanovnika većih gradova u manja mjesta ili na selo i to ne samo u Njemačkoj. Prednosti su mnoge ali nakon nekog vremena i mane izlaze na vidjelo. Koje? I zašto neki opet sele u grad? Nenad Kreizer razgovara s novinarkom Ivom Hanzen koja je nedavno udobni život u gradu zamijenila životom u prirodi a reporterka Maja Marić navodi aspekte preseljavanja urbanog stanovništva u ruralne sredine.
Fluktuacija stanovništva između urbanih i ruralnih sredina je karakteristika posljednjih nekoliko stoljeća i bitno utječe na to kako svijet u kojem živom izgleda. I dok globalno gledano, trend odlazaka sa sela u grad još uvijek prevladava, u tzv. zapadnim civilizacijama je posljednjih godina primjetan i odlazak jednog dijela stanovnika gradova u mirniju atmosferu sela. Trend se posebice pojačao za vrijeme pandemije korona virusa kada su mnogi shvatili koliko za psihičko i fizičko zdravlje znači mogućnost izlaska u prirodu.
U okolici gradova poput Berlina mnogi odlaze u okolni Brandenburg i iz praktičnih razloga: ovdje je mnogo lakše pronaći mjesto u vrtiću i školi a i život je zbog manje prometa i gužvi jednostavniji.
No je li uvijek sve tako idilično? Sve ima svoje dobre i loše strane, pa tako mnogi stariji građani ponovno okreću leđa selu i odlaze u gradove gdje je prije svega bolja zdravstvena zaštita, tj. ne mora se do prvog liječnika voziti sat vremena. Tu je i problem prilagodbe tj. integracije. Često se čuje kako novopridošlice iz velikih gradova nisu uvijek dobrodošli kod starosjedioca jer su razlike u socijalnoj i poličkoj pozadini često puno prevelike.
Kolegica Maja Marić će nam objasniti kao izgledaju trenutni trendovi u vezi s odlaskom iz grada na selo i obrnuto.
Majo, Nijemci ovaj trend napuštanja grada prate već neko vrijeme.
Tako je. Ovaj trend je primjetan već više od desetak godina. To pokazuju i podaci o unutarnjim migracijama, tj. promjenama prebivališta preko općinskih granica, koje je analizirao Savezni institut za istraživanje stanovništva (Bundesinstitut für Bevölkerungsforschung). Prema tim podacima, više stanovnika gradova trenutno se odlučuje za život na selu nego ikad u otprilike zadnjih 30 godina.
Koliko su takve odluke pojačane učincima korona-pandemije?
Rad od kuće definitivno je bio taj potrebni "poguranac" za mnoge. Kada je postalo jasno da mnogi ne moraju dolaziti svaki dan u ured i sjediti tu od 9 do 5, bez obzira radili više ili manje, ljudi su počeli razmišljati što im još sloboda rada od kuće može donijeti.
Ako ne moraju uzimati u obzir prometnu povezanost i vrijeme koje im je potrebno da dođu do posla, pogotovo za vrijeme rush-houra, za mnoge je to značilo priliku za preseljenjem dalje od urbanih sredina.
No digitalizacija tržišta rada nije jedini razlog zašto mladi ljudi napuštaju veliki grad. To je otkriće studije istraživača s Berlinskog instituta za stanovništvo i razvoj (Berlin-Instituts für Bevölkerung und Entwicklung) temeljene na intervjuima s novopridošlima u ruralne zajednice.
Kako kaže Dr. Florian Breitinger, znanstveni suradnik tog instituta, onima koji sele na selo zajednička je želja za više mira, prirode, ali i zajedništva. Posebno su obitelji s djecom tražile više prostora, ali i jeftinije nekretnine.
Dobro, to sve zvuči logično. Taj urbani egzodus, kako ga zovu, tako osigurava i budućnost ruralnih područja, zar ne?
Općine koje pate od tzv. starenja stanovništva i strukturnih slabosti kao posljedice egzodusa mnogih mladih ljudi i obitelji u 2000-ima, dakle egzodusa u obrnutom smjeru, u velike gradove, sada mogu imati koristi od trenda urbanog egzodusa. To potvrđuje i Marco Beckendorf iz stranke Ljevice (Die Linke) gradonačelnik općine Wiesenburg/Mark koji kaže da ovakva mjesta trebaju nove ljude jer se gubici stanovništva bilježe i do 30%.
Novi stanovnici ne samo da donose novi život zajednicama, već i predstavljaju izvor prihoda na mnogo načina: otvaraju firme, radnje isl., plaćaju poreze, kupuju u lokalnim trgovinama i upisuju svoju djecu u vrtiće ili škole, na primjer. Time podržavaju razvoj infrastrukture u ruralnim područjima, takozvanu revitalizaciju.
Zvuči idealno!
Pa onda znamo odmah da nije. Recimo, studija Berlinskog instituta dalje kaže da ruralne zajednice moraju postati još privlačnije kako bi privukle nove stanovnike. Tu ima još mnogo mjesta za napredak. Treba širiti javni prijevoz, raditi na razvoju većeg i raznolikijeg raspona stambenih opcija, jačanjem i otvaranjem seoske zajednice te obnovom postojećih nekretnina.
A tu je i realnost koju moramo spomenuti: da, postoji neka vrsta urbanog egzodusa, ali on nije tako značajan kako se na prvu čini.
Još 2023. IFO Institut i portal za nekretnine Immowelt su proveli istraživanja na 12.000 ljudi u Njemačkoj, koji su promijenili mjesto stanovanja, i 38% njih se preselilo samo u predgrađe, dok je 30% ljudi preselilo u manje gradove, s između 100.000 i 500.000 stanovnika.
Samo 9 posto bivših stanovnika velikih gradova preselilo se u mali grad, a 5 posto u ruralna područja, kaže tako Mathias Dolls, zamjenik direktora IFO Centra za makroekonomiju i istraživanja.
Iva Hanzen, novinarka iz Zagreba je preseljenjem na selo promijenila ne samo okoliš nego i svoj životni poziv.
Iva, ti si vjerojatno u ovim godinama koje provodiš na selu zapravo postala svjesna da postoje nekoliko različitih tipova ljudi koji napuštaju grad. Oni koje ja znam odlaze u neka mala mjesta oko Berlina, jer tamo ima i puno više mjesta u vrtiću i tako dalje. Dakle, to je čisto pragmatično. Kod tebe mi se čini da se radi o nekakvoj, nećemo to reći, avanturi, ali ipak nekom obliku dobrovoljnog Robinson Cruzoa. Da li ti isto svrstavaš te ljude po kategorijama, ima li ljudi koji imaju slična iskustva poput tebe u selu u kojem ti živiš ili u okolici?
Definitivno bih rekla da ovo više nije trend preseljenja na selo, nego je to doslovno pokret. I ja čak predviđam da za deset godina će većina ljudi živjeti izvan grada, da ćemo se vratiti na ono kao u prošlosti, kad su u gradovima bili sirotinja i radnička klasa, a u okolici gradova, na selima, dakle u nekoj prirodi, je u biti bila aristokracija.
Spoznala sam da jako ima puno tipova ljudi koji odlaze na selo, znači nije isto da li govorimo o meni kao ženi koja je sama otišla živjeti u šumu, ili o nekom paru ili obitelji sa dvoje, troje djece, da li govorimo o ljudima koji su se kao ti vaši poznanici preselili u jednako luksuznu kuću na selu kao i u gradu, ili žele živjeti totalno drugačije, znači žele živjeti off-grid, dakle bez vode, struje, ikakvih dobrobiti modernog društva. Tako da ima nas definitivno više tipova i mislim da ovaj moj je bio, mislim je još uvijek, nekako robinzonski, ali svjesno robinzonski tip života na selu. Ali kažem, meni je to za moj samorazvoj, za moju evoluciju trebalo.
Ne vidim da ću se vratiti u grad, ali ne vjerujem baš da ću do kraja života živjeti u robinzonskim uvjetima. Radim vrijedno na svom imanju, da ga dignem, jer su to tri kućice i cilj mi je dovoditi ljude tu. Što je isto još jedna skupina ljudi koji gravitiraju prema selu, primijetila sam. Znači ljudi koji se žele preseliti na selo, ali nemaju hrabrosti ili nemaju uvjete ili jednostavno, prevelika im je to odgovornost sad prodati sve i kupiti nešto na selu, nego žele na selo odlaziti samo vikendom. Tako da bi ja htjela pomoć na neki način i tim ljudima koji žele doticaj sa selom, ali da ne moraju raditi nikakve radikalne odluke, nego da jednostavno dođu na vikend i onda se vrate preko tjedna u Zagreb.
Koji su to najćešći razlozi za bijeg iz grada?
Često se navodi opcija “remote” posla, tj. online rada od kuće, kao i želja za mirnijim životom u prirodi, ali realni razlozi su ipak prvenstveno financijski. Financije igraju sve značajniju ulogu u odluci o preseljenju. "Ispitanici navode povećane osnovne najamnine, isključujući grijanje, i više cijene energije kao glavne pokretače za promjenu", kaže Dolls.
Pandemijska era je dovela do naglog rasta remote rada, ali trend se postepeno vraća prema hibridnim, a onda i starim uredskim modelima širom EU i Njemačke. Poslodavci sve više vrše pritisak na povratak u urede što opet dovodi u pitanje isplativost selidbe. Da li neki požale sto su otišli iz gradova i urbanih mjesta?
Tako je. Remote posao više nije jamstvo da se može živjeti daleko, sve više radnika mora minimalno 3 dana biti u uredu. Ta promjena opet donosi sa sobom troškove transporta i putovanja, a pošto ovaj egzodus traje već neko vrijeme, i cijene nekretnina konstantno rastu u manjim mjestima.
Ukratko, tržište je sustiglo građane.I to se vidi i po mnogim iskustvima. Iako ne postoji formalna znanstvena anketa, osobne refleksije koje ljudi dijele po bespućima interneta, često se ponavljaju - ljudi realno procjenjuju da se život razlikuje od onoga što su očekivali.
Neki pričaju o socijalnoj izolaciji i gubitku osjećaja zajednice nakon selidbe, a tu su i frustracije vezane uz integraciju, birokraciju, ali i drugačiju političku podijeljenost.
U ruralnim dijelovima često prevladavaju drugačije političke preferencije nego u urbanim centrima, ponekad više konzervativne ili desnije orijentirane opcije. Za strance, useljenike, to može biti problem?
I to onda utječe na stavove prema imigraciji i multikukturalnosti što nije mala stvar ako se pokušavaš osjećati dobrodošlo. Ruralna i periferna područja pokazuju često iznadprosječnu podršku AfD-u, posebno u područjima s negativnim demografskim trendovima - starenje stanovništva, iseljavanje mladih - i slabijim ekonomskim perspektivama.
To je izraženo posebno u istočnim saveznim državama poput Saske, Saska-Anhalta i Brandenburga, gdje AfD često dobiva najviše glasova na parlamentarnim izborima. Za razliku od gradova kao što su Berlin ili Hamburg, gdje zeleno i ljevičarsko biračko tijelo dominira, ruralne sredine često su sklonije konzervativnim ili desnim opcijama.
To nije pravilo za svako selo ili malo mjesto, naravno, ali utječe na pojačavanje podjela među građanima jer stvaraju atmosferu netolerancije prema različitosti, i tu se prvenstveno misli na strance,useljenike ili čak LGBTQ+ osobe. Ujedno, ne treba zaboraviti i na zatvorenost ruralnih područja i ljudi, uvjek postoji ono "taj nije iz mog sela" – novopridošli i domaći često imaju velike kulturološke razlike.
Postoje li onda oni koji se vraćaju sa sela, iz predgrađa natrag u gradove?
Ljudi koji su se nakon pandemije preselili iz gradova u predgrađa ili ruralnija mjesta često se vraćaju jer remote rad više nije siguran, a karijerne prilike su i dalje koncentrirane u gradovima.
U biti, prema podacima, Njemačka je više urbana zemlja. 50% građana živi u gradovima i urbanim naseljima, 45 % njih na urbanim grančnim oblastima koji nisu ni grad ni selo, a samo 5% živi zaista na selu.
I to ne čudi. Uz posao, presudni su i infrastruktura, škole, zdravstvo, javni prijevoz te društveni i kulturni život, koji su u manjim sredinama ograničeni i često zahtijevaju auto i dodatno vrijeme. Dugoročno, urbanizacija u Njemačkoj se nastavlja: gradovi i dalje privlače mlade, obrazovane i profesionalno ambiciozne, dok su povratci sa sela ili predgrađa dio šire, pragmatične prilagodbe, a ne iznimka.
Podaci pokazuju također da možemo pričati i o tzv. suprotnom egzodusu, odnosno o trendu povratka kod useljenika. Ne samo unutar Njemačke, nego i u zemlje porijekla. Pa tako Poljaci recimo bilježe negativnu migracijsku bilancu, a čak se vraća i određen broj Hrvata.
U dvije godine broj hrvatskih državljana u Njemačkoj smanjio se za 10,5 tisuća, pokazuju prvi prvi podaci Destatisa, njemačkog Saveznog ureda za statistiku o strancima. I dok ovo nije nužno tema našeg današnjeg podcasta, pokazatelj je toga da migracije i integracije idu u svim smjerovima, posebno ako ljudi vide da troškovi života, birokracija ili životne okolnosti nisu zadovoljavajući.
