Studija: devet milijuna ljudi doživljava diskriminaciju. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 17.03.2026. 20:57 Min.. Verfügbar bis 17.03.2027. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Studija: devet milijuna ljudi doživljava diskriminaciju
Stand:
Nenad Kreizer, Maja Marić, Boris Rabrenović
Najnovija studija njemačke vlade o borbi protiv diskriminacije pokazuje da se gotovo devet milijuna građana ove zemlje susrelo sa diskriminacijom u svakodnevici. Vlada najavljuje nova pravila, no postavlja se pitanje je li moguće protiv diskriminacije boriti se novim zakonima. O borbi protiv diskriminacije Nenad Kreizer razgovara sa sociologom Krunoslavom Stojakovićem iz Zaklade Rosa Luxemburg i reporterkom Majom Marić.
Nedavno objavljeno izvješće njemačke vlade o diskriminaciji donijelo je ne iznenađujuće rezultate. Diskriminacija je sveprisutna u njemačkom društvu, počevši od diskriminacije na radnom mjestu, preko diskriminacija u obrazovanju pa do tržišta nekretnina.
Najčešći cilj diskriminacije u svakodnevici su prije svega oni koji se svojom vanjštinom razlikuju, bilo da se radi o boji kože ili odjevnim detaljima poput maramom pokrivene glave.
Povjerenica savezne vlade za borbu protiv diskriminacije, Ferda Ataman traži da se tzv. antidiskriminacijski zakon proširi kako bi se bolje zaštitile ugrožene grupe u potrazi za poslom ili stanom ali i u svakodnevici na ulici.
No donose li oštriji zakoni zaista i poboljšanja? Stručnjaci dvoje oko ovog pitanje posebice ako se uzme u obzir dosadašnji slabi uspjeh strožih pravila kada su u pitanju neka područja poput zapošljavanja žena.
I dalje nažalost vrijedi da porijeklo ili seksualno opredjeljenje utječe na uspjeh u mnogim segmentima društva a situacija se posljednjih godina, zbog većih ekonomskih pritisaka u svakodnevici ponovno pogoršala.
Maja Marić otkriva nam detalje najnovije studije o stanju diskriminacije u Njemačkoj.
Koliko je problem diskriminacije zapravo raširen? Novo istraživanje pokušalo je dati odgovor na to pitanje. Majo, što pokazuje nova studija predstavljena u Berlinu?
Studija pod nazivom "Kako Njemačka doživljava diskriminaciju" koju je u Berlinu predstavila povjerenica njemačke vlade za borbu protiv diskriminacije, Ferda Ataman, pokazuje da je diskriminacija u Njemačkoj mnogo češća nego što se često misli.
Prema istraživanju, gotovo svaka osma osoba u Njemačkoj barem je jednom tijekom 2022. godine doživjela diskriminaciju. Kada se ti podaci prenesu na cijelu populaciju, to znači da je oko devet milijuna ljudi imalo takvo iskustvo.
Ferda Ataman, povjerenica njemačke vlade za borbu protiv diskriminacije
Gdje se diskriminacija najčešće događa?
Praktično svugdje u svakodnevnom životu. Ljudi navode da su diskriminaciju doživjeli na poslu, u školi, pri traženju stana, u supermarketu ili jednostavno na ulici. Navedena povjerenica, Ferda Ataman, kaže da diskriminacija u Njemačkoj nije izoliran slučaj, nego masovna pojava koja se događa usred svakodnevice.
Tako kažu brojke koje su uglavnom apstraktne. Postoje li konkretni primjeri?
Naravno, i upravo oni pokazuju koliko su ta iskustva bolna za pogođene, iako ih oni koji nemaju iskustva s diskriminacijom, zapravo ni ne registriraju. Ferda Ataman je na predstavljanju studije ispričala priču o jednoj ženi, Sari. Sara je tamnoputa žena koja je kupovala u supermarketu kada joj je prišla zaposlenica i počela pretresati kolica za bebu. Bez ikakvog objašnjenja i bez traženja dozvole.
Kada je Sara pitala zašto to radi, zaposlenica joj je pojasnila da joj je žao, ali jedna kao ona "je ovdje nedavno krala."
Ovo je vrlo plastična situacija u kojoj je jasno kako predrasude mogu utjecati na svakodnevni život ljudi.
Reci mi više o samoj studiji. Koliko je bila opsežna?
Studija se temelji na velikom istraživanju gdje su istraživači su analizirali podatke iz reprezentativne ankete u kojoj je sudjelovalo oko 30 tisuća ljudi u Njemačkoj. Na temelju tih podataka mogu se izvući zaključci o cijeloj populaciji.
Tko je najčešće pogođen diskriminacijom?
Prema studiji, posebno su pogođeni ljudi koji pripadaju vidljivim manjinama. Gotovo 30 posto ispitanika crne boje kože reklo je da su doživjeli diskriminaciju. Vrlo visoke brojke bilježe i muslimani, osobe s migrantskom pozadinom, ali i žene.
Najčešći razlog koji ljudi navode je porijeklo ili rasizam. Tako kaže oko 42 posto ispitanika koji su doživjeli diskriminaciju. Ostali razlozi za diskriminaciju su spol, dob, religija ili zdravstveno stanje.
Diskriminacija starijih je takođe česta
Zanimljivo je da postoji zakon koji bi trebao štititi ljude od diskriminacije (Das Allgemeine Gleichbehandlungsgesetz). Zašto onda problem i dalje postoji?
U Njemačkoj već gotovo dvadeset godina postoji Zakon o općem jednakom postupanju, poznat kao AGG. On bi trebao spriječiti diskriminaciju na temelju porijekla, spola, religije, invaliditeta, dobi ili spolnog identiteta.
Međutim, studija pokazuje da taj zakon u praksi često ne pomaže dovoljno. Jedan od razloga je i to što mnogi ljudi uopće ne prijavljuju diskriminaciju.
Kako se boriti protiv diskriminacije i je li ovu štetnu pojavu uopće moguće iskorijeniti? O tome u ovom izdanju našeg podcasta razgovaramo s Krunoslavom Stojakovićem, sociologom iz Zaklade Rosa Luxemburg u Berlinu.
Gospodine Stojakoviću, je li uopće moguće diskriminaciju zakonskim mjerama ukinuti ili je to jednostavno urođeno u ljudima da diskriminiraju one koji im ne odgovaraju iz ovog ili onog razloga?
Institucije i politika svakako da mogu da ublaže diskriminacije. Na nekom individualnom nivou, personalnom odnosu, u razgovoru između vas i mene, država ili politika ne može da spriječi da ja, ako želim, na bilo koji način pokušam vas da diskriminišem ili vi mene. Ali na institucionalnom nivou, u javnom prostoru, svakako da može da se politikama spriječi. Barem da se spriječi sustavna diskriminacija i da se ublaži sustavna diskriminacija.
Vi pratite situaciju već decenijama unazad, također i ja. Ovih rasprava ima svaki put kada se objavi studija poput ove, takvih diskusija ima kako spriječiti diskriminaciju, što treba učiniti. Ali onda na kraju fali politička volja. Jedan od glavnih argumenta je često nema se para za to. I situacija ostaje kakva jeste.
Ima dobrih prijedloga, ali se jako rijetko to sprovodi, jer populacije koje su najčešće pogođene diskriminacijom nemaju dobar lobby, nemaju moćne političke saveznike. To je najveći problem.
Je li se stanje ipak promijenilo u Njemačkoj na bolje ili je to dio općenito nekakvog globalnog civilizacijskog napretka? Ja sam recimo bio šokiran kad sam čuo od ljudi koji su tu već od šestdesetih, da je nekad bilo najnormalnije u kafićima na zapadu Njemačke zabranjivati gastarbajterima ulazak ili strancima. Danas je to nemoguće. Je li to ipak neki napredak koji jednostavno dolazi s vremenom ili iza toga stoji nekakav sustavni rad?
Potpuno ste u pravu. Kada uzmemo situaciju te prve generacije migrantskih radnika koji su se zvali gastarbajteri, dakle radnici koji su došli kao gosti, a gosti kad tad opet odu, kada se uzme njihova situacija i uporedi sa današnjom, naravno da je situacija šestdesetih bila mnogo gora za te ljude ali oni su se izborili za svoja prava.
Izborili su se ne samo vlastitim snagama i naporima, već i kroz sindikalnu potporu. Dakle, sindikati u Njemačkoj su prvi prepoznali tu problematiku. Migrantski radnici, to jest gastarbajteri, su se sindikalno organizovali, tako da je kroz sindikate već krenula ta normalizacija gastarbajtera u njemačkom društvu.
Kompletan razgovor poslušajte u okviru podcasta!
Koliko ih zapravo prijavi diskriminaciju?
Vrlo malo. Prema istraživanju, više od polovice ljudi koji su doživjeli diskriminaciju, oko 56 posto, ne poduzima ništa. Oko 30 posto pokušava izravno reagirati i suočiti osobu koja ih je diskriminirala. Ali samo oko tri posto pokrene pravni postupak.
Zašto ljudi tako rijetko prijavljuju diskriminaciju?
Razlozi su različiti. Mnogi ne znaju kome se mogu obratiti ili smatraju da prijava neće ništa promijeniti. Ponekad je i sam postupak kompliciran ili dugotrajan. Zbog toga stručnjaci govore o velikom broju neprijavljenih slučajeva. Drugim riječima, stvarni razmjeri diskriminacije vjerojatno su još veći nego što pokazuju službene brojke. Otprilike kao što postoji problem nesrazmjera prijavljenih i stvarnih brojki i u slučajevima seksualnog nasilja.
Postoji li primjer da se ljudi ipak odluče boriti pravnim putem?
Jedan zanimljiv slučaj koji je nedavno završio u medijima je bio onaj učiteljice Humaire Waseem. Humaira je tražila stan preko jedne agencije, ali njezini su zahtjevi bili redovno odbijen. I to onako sumnjivo brzo. To ju je navelo da se prijavi za isti stan još jednom, ali ovaj put s drugim, njemačko-zvučeći imenom, i tada je odmah dobila termin za razgledavanje stana. Zbog toga je odlučila tužiti agenciju. Na kraju je dobila spor, a sud je presudio da ima pravo na odštetu od tri tisuće eura.
Taj slučaj pokazuje da diskriminacija može imati vrlo konkretne posljedice, primjerice otežati pronalazak stana ili posla.
Humaira Waseem
Što kažu stručnjaci, kakve su šire posljedice diskriminacije za društvo?
Prema riječima povjerenice njemačke vlade za borbu protiv diskriminacije, Ferde Ataman, diskriminacija ne pogađa samo pojedince. Ona utječe i na cijelo društvo. Može otežati ljudima pristup tržištu rada, utjecati na njihovo zdravlje i dobrobit, ali i smanjiti povjerenje u institucije i osjećaj pripadnosti društvu.
Ima li prijedloga kako poboljšati situaciju?
Autori studije preporučuju jačanje zaštite od diskriminacije. Jedan od prijedloga je proširenje zakona tako da obuhvati i dodatne kategorije, poput državljanstva. To znači da ako je netko diskriminiran zato što nema njemačko državljanstvo (npr. ima hrvatsko, sirijsko, bosansko…), to često nije jasno obuhvaćeno zakonom. I to treba ispraviti. Također se govori o potrebi da se ljudima olakša pristup savjetovanju i pravnoj pomoći.
No stručnjaci se slažu da diskriminacija u Njemačkoj nije rijetka iznimka nego svakodnevna realnost za milijune ljudi. Upravo zato autori studije naglašavaju da je potrebno više političkih mjera, ali i veća društvena svijest o tom problemu.
