Benzin i dizel na uspešnom zalasku ?

Poštovanje! Šta nas čeka u automobilskom svetu u 2026 u svetu motora sa unutrašnjim sagorevanjem? Auto-scena je i dalje podeljena. S jedne strane su elektromobili, a mašine sa unutrašnjim sagorevanjem su i dalje prisutne i još se ne stiče utisak da je to vrsta koja izumire. Hibridi kao da nisu nešto između to dvoje, već predstavljaju neku vrstu oplemenjenih „sagorevača“. Meni lično više izgledaju kao njihova podvrsta nego kao podvrsta električnih vozila. Jer, čisto električni pogon im je i dalje ograničen na male gradske brzine i o performansama se u takvim modelima i dalje staraju klasični motori.

Veliki nemački proizvođači su rešili da produže proizvodnju benzinaca i dizelaša preko prvobitnih rokova koji su bili vrlo optimistično predviđeni već za kraj ove dekade i početak sledeće. Sada se već govori o sredini tridesetih godina kao vremenu kada bi mogla da počne veća tranzicija. Evropska unija je svojevremeno najavljivala potpunu zabranu prodaje novih benzinaca i dizelaša od 2035. godine, ali nakon pritiska auto-industrije, ta pravila su delimično ublažena: ostavljen je prostor za korišćenje sintetičkih goriva, hibridi su prihvaćeni kao prelazna tehnologija, i sve se više govori o izuzecima i fleksibilnim tumačenjima.

Smanjenje brzine tranzicije

Nakon prvobitnog „zamaha“ zelene tranzicije, svi su pomalo reterirali. Audi je najavljivao da će od 2026. predstavljati samo nove električne modele i da od 2033. više neće imati u ponudi modele na klasična goriva. U poslednjih godinu i po dana se vidi tiho odstupanje od tog koncepta i postalo je jasno da će se klasični modeli osvežavati duže nego što je planirano.

Mercedes je ranije najavljivao da će biti 100 posto električan do 2030. „gde god to tržište dozvoli“. I sada se vidi da je to bila vrlo lukava formulacija jer otvoreno najavljuju produžavanje života klasičnih platformi, intenzivno ulažu u hibridne varijante i već više od godinuj dana ni ne pominju nikakav „kraj“ benzinskih motora.

BMW je od samog početka bio skeptičan i otvoreno je govorio da će im strategija biti održavanje više pogonskih tehnologija paralelno, te da će motori sa unutrašnim sagorevanjem igrati značaju ulogu i posle 2030-te. Iz uprave bavarskog koncerna se čulo da novi motori ispunjavaju stroge Euro 7 norme, da ih kupci i dalje traže, da infrastruktura za električne automobile nije ravnomerno razvijena.

Ostanimo samo na ta tri primera. Iako nisam planirao da govorim o čisto električnim automobilima u ovoj godini, neće škoditi ni da pomenemo upravo tu infrastrukturu o kojoj je govorio BMW i to posebno servisni aspekt. Prema istraživanjima automobilskog kluba ADAC, glavni problem za potencijalne kupce električnih automobila je ekskluzivnost njihovog servisiranja. Malo ko može da zamisli da, ako mu otkaže neki vitalan deo elektromotora, to može da popravi radionica iz komšiluka. Mnogi univerzalni auto-servisi kažu da jednostavno nemaju aparature za preciznu dijagnostiku i popravku kvarova na e-automobilima. Među firmama koje održavaju lance auto-servisa ima entuzijasta koji nalaze načina da privuku mušterije. Recimo, u većini auto-servisa pokvarena baterija se menja novom, a neki su počeli da menjaju samo ćelije koje su u baterijama otkazale. Međutim, i takav pristup vodi u pravne probleme sa garancijama proizvođača. Tako da jednostavno ne može da se zamisli da će za pet do šest godina motori sa unutrašnjim sagorevanjem da nestanu ni u najrazvijenijim zemljama – a kamoli u manje razvijenim i manje posvećenim čitavoj zelenoj tranziciji.

Malo premijera

Dakle: u današnjem pregledu hibridi dolaze u obzir, a klasični benzinci i dizelaši imaju prednost. Električne ću elegantno ignorisati – ne zato što smatram da ne valjaju, već zato što se još ne podrazumevaju.

Zbog toga se postavlja najpre pitanje: ima li još proizvođača koji će u ovoj godini izbaciti na tržište nove modele sa unutrašnjim sagorevanjem. Odgovor je: i te kako! I među njima najzanimljivija vest stiže upravo iz Audija koji se pre više godina bio proglasio perjanicom elektrifikacije. Jer, ovo je godina premijere modela Q9. Najvećeg, najtežeg i najluksuznijeg terenca kojeg je Audi ikad napravio. Kao hibrid ili sa čisto benzinskim motorom.

I baš na njegovom primeru se vidi koliko je automobilska industrija danas... ne mogu da kažem baš „šizofrena“, ali recimo, razapeta između zahteva novog vremena i klasične automobilske poetike. Jer osnovni model Q9-tke će biti mild-hibrid. Za one koji ne znaju šta je to – reč je o vrsti hibridnog pogona koja koristi mali elektromotor i bateriju, ali ne može da pokreće automobil samo na struju. Taj elektromotor je zapravo ugrađen u pogonski sklop i ima malu bateriju od samo 48 volti, i pomaže motoru pri ubrzanju što vodi u manju potrošnju goriva, i omogućava tečan, brz i gladak „start/stop“ kada se stoji na semaforu. Zapravo je reč u punokrvnom motoru sa unutrašnjim sagorevanjem koji će u osnovnoj verziji imati 265 KS i četiri cilindra. Planira se i „šestak“ sa oko 340 KS i osmostepenim automatskim menjačem, kao i pravi plagin-hibrid sa 460 KS a koncern je potvrdio da će imati i prefformans-verziju SQ9 sa više od 500 „konja“.

Naravno u svim verzijama se očekuje pogon na sva četiri točka.

U ovoj godini nas očekuju još dva debija. Da podsetim: govorimo o potpuno novim modelima a ne novoj generaciji nekog postojeće modela. Prvi debi stiže iz Indije gde je firma Mahindra motors rešila da proizvede model XUV 7XO. To je veliki terenac (iliti SUV) kojim firma želi da kroči na tržište srednjih SUV-modela.

Imamo i jednu japansku premijeru: Nisan Tekton. Ista kategorija: srednji kompaktni urbani SUV, po slikama mi se čini kao nešto između Kaškaija i Ekstrejla. (Qashqai, X-Trail) Motor će imati 150 KS što je po meni taman na granici ali još uvek podnošljivo za duža putovanja. Motor: turbo-benzinski.

Od drugih premijera moram da spomenem Hondu Prelude, iako je reč o modelu koji je postojao kroz šest generacija od 1978. do 2006. kada je proizvodnja prestala. Pošto je otada prošlo 20 godina, ovaj „comeback“ zaslužuje pažnju jer je oživljavanje jednog poprilično kultnog sportskog kupea za široke mase.

Prelude 2026. je benzinski hibrid sa motorom od 2000 kubika i 200 KS. Te četiri podesiva režima vožnje, od mekanog do vrlo sportskog.

Na francuskoj sceni takođe nema novih modela, osim kod Renoa, i to je Filant (Filante), luksuzni terenac i potpuno nov model u premijum segmentu koji će imati premijeru u Južnoj Koreji, a plasman da druga tržišta se očekuje tek kasnije. Hibrid i potpuno nova Renoova linija u velikom sektoru zvanom SUV.

Eto tako bi izgledao pregled ne svih ali najvažnijihi najpopularnijih premijera u ovoj godini.

I Reno i Pežo i Sitroen nastavljaju sa svojom širokom paletom modela na benzin i dizel ili kao hibridi, i u 2026.

Na evropskom tržištu su generalno tradicionalni benzinski i dizel motori u 2025. godini imali udeo od 36-37 odsto u prodaji automobila – i to ne računajućiu hibride. Hibridna vozila imaju udeo od 34-35 odsto, plagin-hibridi 8 do 9 odsto i čisto električna vozila – 15 do 17 odsto. To jasno pokazuje naklonost kupaca ka motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. A kada smo već kod tih motora, zanimljivo je pomenuti i motorcikle, jer je i tu reč o ogromnom tržištu, a to je tema koju je posebno proučila moja koleginica Maja Marić.

Kada pričamo o novostima u svijetu motora, pri tome mislim na motocikle i sl., i dalje se najviše spominju električne tehnologije jer su trenutno najjači trend u industriji. No o električnim motociklima smo pričali nedavno u ranijem podcastu, a mene je danas zanimalo ima li novosti u svijetu klasičnih motocikala - tu ubrajamo sve benzinske, ne-električne dvotočkaše: od modernih retro i tzv. heritage strojeva do pravih sportskih i cestovnih klasika.

Pa reci nam koje su najzanimljivije najave za ovu godinu?

U 2025. i uoči 2026., proizvođači su predstavili niz benzinskih motocikala s retro ili klasičnim linijama. Malo je teško pričati o modelima motocikala na audio podcastu, ali probat ćemo! Na primjer, Honda CB1000F je nova retro-inspirirana Honda, temeljena na Hornetu 1000, s četiri cilindra i modernijom elektronikom.

Tu je i Yamaha XSR900GP, već poznati retro-model koji dobiva nove ikonografske boje i dodatnu privlačnost za fanove vintage dizajna. I Kawasaki radi na tzv. retro-naked stroju, Z900RS, s unaprijeđenom elektronikom i performansama za 2026.

Uz to, legendarne linije poput Triumph Bonneville, Triumph Speed Twin 1200 i BMW R 12 nineT ostaju nositelji segmenta modernih klasika s profinjenim performansama i stilom.

Kao što vidiš, ovo tržište donosi poboljšanu tehnologiju, ali se i dalje jako oslanja na klasiku i taj pomalo retro štih.

Kako stoji tržište klasičnih motocikala u Nemačkoj?

Njemačka je dugo bila jedno od najvažnijih tržišta motocikala u Europi. Neki će reći da i dalje jest, iako prolazi kroz zanimljive promjene. S više od 5 milijuna registriranih motocikala i skutera, kako donosi portal specijaliziran za moto-kulturu (motorcyclesports.net) dvotočkaši su česti na cestama, od urbanih ulica do alpskih prijelaza.

Klasični benzinski motocikli su najveći segment tržišta i čine najveći broj novih registracija među većim motociklima. Klasični i retro modeli, kao što sam rekla, su najtraženiji. Adventure / enduro motocikli (npr. BMW GS, KTM Adventure tipa) čine drugi najveći dio tržišta jer njemački vozači vole svestranost ovih strojeva za vikend-izlete i turističke ture.

Sport i supersport motocikli čine manji, ali stabilan dio registracija, dok su cruiseri i chopperi manja skupina, ali s vrlo lojalnim kupcima. Skuteri i ravni mopedi (125 cc) i dalje postoje, ali njihov udio stagnira ili pada u odnosu na velike benzinske motocikle.

Ko u Nemačkoj onda kupuje motocikle?

Glavnina kupaca klasičnih motocikala nisu tinejdžeri ili studentski vozači, nego odrasli entuzijasti. Neslužbeni podaci i trendovi pokazuju da su mnogi vozači muškarci 30+ godina koji imaju stabilnu financijsku situaciju.

Veliki motocikli (npr. BMW R 1250 GS, Kawasaki Z900) privlače vozače koji već imaju iskustvo i traže tzv. touring i leisure motocikle.

U Njemačkoj nisu neuobičajeni i stariji vozači koji se vraćaju (ili nastavljaju) vikend vožnjama i motociklu kao hobiju za uživanje, a manje kao prijevoznom sredstvu za svakodnevnu upotrebu.

Što se konkretno najviše kupuje?

Prema podacima o registracijama, najprodavaniji modeli benzinskih motocikala su BMW R 1250 GS (najpopularniji veliki benzinski motocikl u Njemačkoj), a odmah iza njega je Kawasaki Z 900 / Z650 (snažni „naked“ modeli).

Uz to, skuteri poput Vespe i Piaggia još uvijek imaju značajan broj registracija, posebno u gradovima, ali ne dominiraju tržištem kao veliki motocikli.

Mnogi će nakon priče o motorima odmah pomisliti na seriju Sons of Anarchy i poznatu moto-bandu Hells Angels. Ima li toga u svijetu njemačkih motora?

Neki će se iznenaditi, ali stvarno ima. Savezni ured kriminalističke policije Njemačke, nešto kao njemački FBI, kao kriminalno relevantne označava tzv. outlaw motorcycle gangs poput Hells Angelsa, Bandidosa, Outlawsa i Gremiuma. Te skupine nisu problem zbog motocikala, naravno, nego zbog organiziranog kriminala, prvenstveno trgovine drogom, oružjem, nasilja, iznuda i pranja novca.

Posljednjih godina bilo je više velikih policijskih racija, zabrana pojedinih odijeljenja tih bandi, ili društava, i sudskih procesa, što pokazuje da država ovu scenu shvaća vrlo ozbiljno.

Ipak, motorističke bande i dalje postoje kao subkultura na rubu društva, često zatvorena i hijerarhijska, s jakim simbolima i teritorijalnim rivalstvima. One privlače pažnju medija jer su glasne i vizualno upečatljive, ali ne definiraju njemačku moto-scenu, koja je u stvarnosti puno mirnija, građanskija i fokusirana na slobodno vrijeme, a ne na kriminal.

Da se mi onda vratimo na ove mehaničarske teme - električni motori postaju popularni. Ugrožavaju li ikako benzince?

Kratko i jasno: ne, električni motocikli trenutačno nisu ozbiljna prijetnja benzinskima. Danas električni motori pokrivaju uglavnom nišu: gradsku vožnju, kratke relacije i publiku kojoj su važni tišina, ekologija i jednostavno održavanje.

To je sasvim drugačiji profil od klasičnog motociklista koji traži zvuk, vibracije, doseg, brzinu i emocionalni doživljaj vožnje. U tom smislu, električni motocikl rijetko “krade” kupca benzinskom, češće postaje drugi motor u garaži, a ne zamjena.

To vidimo i po tome što je tržište kolekcionarstva i dalje aktivno. Tako rijetki japanski modeli iz 90-ih, poput Honda NSR500Vf, dostižu vrlo visoke cijene na aukcijama, što pokazuje kulturnu i investicijsku vrijednost klasičnih benzinskih mašina.

Ono što bismo mogli gledati kao prijetnju benzincima je - regulacija. Sve strože europske emisijske norme, zabrane u gradovima i politički pritisak na fosilna goriva. No proizvođači se prilagođavaju i razvijaju učinkovitije motore, s manjom potrošnjom i „čišće“ agregate, a istovremeno guraju heritage, sport i adventure segmente gdje elektrika još nema realnu alternativu.

Ukratko: električni motocikli rastu, ali ne potiskuju benzinske. Tržište se više razdvaja pa tako racionalna, urbana mobilnost ide prema struji, a užitak, putovanja i strast i dalje ostaju čvrsto vezani uz benzin.

Eto vidimo kao u je u svetu motorcikala situacija prilično jasna. A sada je vreme za zaključke i velike sinteze, pa evo kako bi to glasilo danas: 2010. je u svetu bilo između 20 i 25 premijera potpuno novih modela proizvođača. Tada su to bili recimo Audi A1 ili Dacia Duster. Pa Nissan Juke. Pa Ford Kuga.

Godine 2020. je bilo skoro duplo manje – 10-15 premijera.

A ove godine – 6 do 7 o kojima sam malopre govorio. To je ipak jasan pokazatelj tendencije sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. Nisam siguran da će sledeće godine još uopšte da se govori o nekom novom modelu na benzin ili dizel, a videćemo kako će stvari stajati sa hibridima. Električni automobili osvajaju svet, sporije nego što bi to hteli zagovornici zelene tranzicije ali do 2040. godine bi mogli da postanu većina. Još dovoljno vremena za punjenje klasičnih rezervoara i razvoj elektro-infrastrukture.