65 godina pilule koja je promijenila svijet

Pilula. Ako koristite ovu riječ u rečenici, bez da navedete ime lijeka koji zapravo pijete, gotovo sigurno govorite o kontracepcijskoj piluli. Ne pričate o antibiotiku bilo koje vrste, o ibuprofenu ili paracetamolu. Riječ je o "antibaby piluli".

Kako je ova tableta postala tako važna da je preuzela cijelo značenje jedne neodređene imenice, i kakav joj je status u društvu sada, kada slavi 65 godina, govorimo u današnjem podcastu.

Metode kontracepcije postojale su i prije pilula - kondomi, dijafragme, praćenje plodnih dana, a prije njih, niz manje i više uspješnih pokušaja zaštite od trudnoće koji se mogu pratiti sve do drevnog Egipta.

Kako Jonathan Eig, autor knjige o povijesti i razvoju kontracepcijske pilule kaže: "Otkad muškarci i žene rađaju djecu, pokušavaju to ne činiti."

Postoje povijesni izvori koji kažu da su još Egipćani izrađivali vaginalne čepove od krokodilskog izmeta, Grci su zamišljali da se začeće može spriječiti mazanjem maternice tamjanom i smirnom, a i sama Biblija spominje coitus interruptus (prekinuti snošaj).

Potreba za kontracepcijom, izgleda, postoji od kada postoje i ljudi što samo potvrdjuje da su vlo izgledno osuđeni na propast svi moderni politički napori da se ograniči pristup kontracepciji.

Nakon vulkanizacije gume, četrdesetih godina 19. stoljeća, kondomi i cervikalne kapice postale su najčešći oblici kontracepcije. No nijedno od ovih sredstava nije bilo lako dostupno ženama.

Antibaby pilula je bila prvi oblik kontracepcije koji je istovremeno bio učinkovit (sprječava trudnoću otprilike devedeset posto vremena, u usporedbi s osamdeset posto, koliko kondom sprječava ), jednostavan za korištenje, siguran i pod - kontrolom žena.

Pilula je bila je toliko pouzdanija od svih drugih metoda da je ženama omogućila da žive sasvim drugačije od žena bilo koje prethodne generacije, ako to žele.

Godine 2002. harvardski ekonomisti Claudia Goldin i Lawrence Katz objavili su analizu utjecaja pilule i otkrili da je ona „izravno smanjila troškove dugoročnih ulaganja u karijeru dajući ženama daleko veću sigurnost u vezi s posljedicama seksa na trudnoću“.

Što to znači? Nakon izuma pilule žene su mogle odgoditi brak kako bi se koncentrirale na svoj posao i napredak. Statistički podaci kažu da je gotovo pedeset posto američkih žena rođenih prije 1950., bilo udano do navršene dvadeset i treće godine života. Od onih rođenih nakon 1957., manje od trideset posto to je učinilo.

Ili možda još važniji podatak - 1970. deset posto američkih studenata prava na prvoj godini bile su žene. 1980. ta je brojka iznosila trideset šest posto.

Pilula nije stvorila te nove načine života - nijedan lijek ili tehnologija sami po sebi ne mogu to učiniti - ali ih je omogućila.

Kako je došlo do razvoja, njenog prihvaćanja i kako sada stoje stvari, 65 godina kasnije, razgovaram u nastavku s kolegom Filipom Slavkovićem.

Kolega Filip Slavković se pozabavio poviješću anti-bebi-pilule ali i time kako se na nju gleda danas odnosno ima li pilula za žene konkurenciju u kontracepciji. Filipe, šta si sve doznao?

Majo, pre svega sam stekao utisak da je postalo gotovo nemoguće govoriti gotovo o bilo kojoj temi a da se ne zapadne u ideološke rovove. Za mene je lično pilula za sprečavanje neželjene trudnoće nekako oduvek bio jedan od pokazatelja napretka koje je čovečanstvo načinilo tokom 20. veka, pre svega u medicini. I očekivao sam da će tekstovi posvećeni 65. godišnjici od kako je pilula puštena na američko, a potom i svetsko tržište, biti posvećeni zdravstvenim efektima tog otkrića, pozitivnim i negativnim. Ali puno analiza ovog jubileja anti-bebi-pilulu stavlja u kontekst nekadašnjih ili sadašnjih borbi za ideološke ili verske pozicije, za profit ili za uticaj u društvu.

To ćeš morati objasniti ali hajde najprije da vidimo: kako je to sa pilulom sve krenulo?

Kontracepcija je, naravno, bila poznata i ranije, navodno najmanje još od starih Egipćana, ali se svodila na to da je muškarac spreman da koristi zaštitu od neplaniranog začeća. Pilula protiv začeća prvi put je ženama dala mogućnost da stupe u seksualne odnose i da ne moraju da misle o tome da li će muškarac koristiti zaštitu, odnosno da pri tom muškarac čak i ne mora da zna da žena koristi kontraceptivno sredstvo. Prva zvanična pilula za kontracepciju pojavila se na tržištu Sjedinjenih Država 18. avgusta 1960 iako se isti proizvod, Enovid, izdavao na recept još od 1957. ali kao medikament protiv menstrualnih tegoba za udate žene sa mnogo dece. Tokom te prve tri godine, dakle, kontraceptivno dejstvo leka bilo je samo navedeno u pakovanju kao prateći efekat.

Pri tom su se ispitivanja sa sličnim načinima kontracepcije provodila tada već četrdeset godina.

Prvi testovi su u Evropi pre sto godina sprovođeni na pacovima u Austriji, potom su nad ženama u logorima eksperimentisali nacistički lekari, dok je u Sjedinjenim Državama postojala inicijativa da se menjaju tada vrlo konzervativni zakoni te da se žene obrazuju o mogućnostima zaštite od neželjenih trudnoća. Tokom pedesetih godina prošlog veka, posle Drugog svetskog rata dakle, u Americi su nastavljena istraživanja na kontracepciji zasnovanoj na manipulacijom hormonima. Prvi testovi na ženama u Americi su onda vršeni u Portoriku, koji je neka vrsta pridruženog člana SAD, i danas se taj postupak takođe smatra etički upitnim jer je sprovodđen samo nad pojedinim etničkim grupama. Ali probe su ipak ocenjene kao uspešne sa minimalnim negativnim efektima.

I anti-bebi-pilula, osnovana na hormonalnom tretmanu, se potom službeno pojavila u Americi.

Nepunih godinu dana kasnije, 1. juna 1961, pojavila se i u apotekama u zapadnoj tj. Saveznoj Republici Nemačkoj pod imenom „Anovlar“, dok je u istočnoj Nemačkoj Demokratskoj Republici uvedena 1965. da bi od 1972. pod imenom „Ovosiston“ postala dostupna besplatno svim ženama koje su imale socijalno osiguranje, dakle koje su radile. U komunističkoj Nemačkoj je i kolokvijalni naziv bio drugačiji: pilula za željenu decu; dok je u kapitalističkoj Nemačkoj bilo i kritike na račun odomaćenog naziva: pilula protiv beba, jer su čuli glasovi protiv ove negativne konotacije koje „anti-bebi“ ima. Inače je tokom šezdesetih katolička crkva u Nemačkoj u više navrata istupala protiv korišćenja kontracepcije kod žena, te i danas vernicama ne preporučuje da koriste zaštitu, dok je evangelistička crkva prema ovoj temi ovde oduvek mnogo otvorenija.

Ipak, poslije desetljeća uspona u popularnosti, kontraceptivna pilula se sada sve manje koristi.

Prema istraživanjima nemačkih zdravstvenih osiguranja, recimo, 2013. godine je oko 60 odsto devojaka starosti između 16 i 19 godina koristilo anti-bebi-pilulu, dok je u 2023. u grupi između 13. i 21. godine ovaj vid kontracepcije koristilo 26 procenata. Može se možda reći da je procenat devojaka koje stupaju u seksualne odnose i pri tom uopšte misle o kontracepciji svakako veći od šesnaeste nego od trinaeste godine života, no ipak je obim korišćenja za deceniju opao skoro tri puta. To potvrđuje i anketa Savezne centrale za zdravstveno obrazovanje prema kojoj je od 2023. kondom prvi put postao najviše korišćeno kontraceptivno sredstvo, a pilula pala na drugo mesto.

Da li su za to navedeni konkretni razlozi ili se samo pretpostavlja da su neke navike promijenjene?

Anti-bebi-pilule od samog početka imaju propratne efekte koji, u zavisnosti od vrste preparata, mogu da budu snažniji ili blaži. U Nemačkoj na tržištu trenutno postoji više od 50 različitih vrsta pilula i sve su bazirane na kombinovanim dejstvima hormona progesterona, koji blokira ovulaciju jer u telu stvara utisak da trudnoća već postoji, i estrogena, koji pomaže da telo lakše prihvati taj uticaj na prirodni hormonalni ciklus. Uz druge faktore specifične za svaku ženu pojedinačno, ovi hormoni preko pilule mogu da izazovu nepoželjne efekte koji se kreću od opasnijih, npr. tromboze, preko vrtoglavice i mučnine, ali i vanmenstrualnih krvarenja do promena raspoloženja. Procenat pojavljivanja bilo kojih od tih efekata je niži od jednog u hiljadu pacijentkinja, a ginekolozi tvrde da kod nekih već postojećih menstrualnih tegoba anti-bebi-pilula upravo može i da pomogne. Ipak, brzo širenje informacija preko društvenih mreža i povećana svest o zdravom načinu života kod mladih, učinile su da priče devojaka koje su imale zdravstvene probleme zbog kontracepcije pilulom navedu mnoge druge, pre svega mlade žene, da odustanu od hormonalne kontracepcije.

Što znači da te devojke sada ne koriste nikakvu zaštitu ili su se okrenule drugim sredstvima?

S jedne strane imamo povećanje broja prekida neželjenih trudnoća, tzv. abortusa, već nekoliko godina unazad, što bi moglo da govori o tome da se začeće manje aktivno sprečava. Međutim, i ranije a i danas je kod dela stanovništva trošak bitan faktor za korišćenje kontracepcije jer pilula po pravilu mora da se plati, iako se izdaje po savetu ginekologa. S druge strane, kondomi su sve popularniji jer, osim neželjene trudnoće, dosta uspešno sprečavaju i širenje seksualno prenosivih bolesti, što je sa tendencionalno sve većim brojem seksualnih partnera bitan argument. Pri tom su i mladići danas uglavnom svesniji potrebe da koriste zaštitu, a i devojke su samosvesnije pa same insistiraju da njihovi partneri koriste kondome. Naravno, i dalje postoje mogućnosti za zaštitu od začeća korišćenjem spirale – bilo takođe hormonalne ili one bakarne, koja deluje ispuštajući jone koji blokiraju spermatozoide – koju u matericu praktično instalira ginekolog.

Osim spirale, alternativa ženskoj piluli mogu recimo biti dijafragme, ali i prve pilule za muškarce.

Hormonalni preparati za muškarce se već dugo ispituju, ali su do sada svi bili odbačeni jer njihovi propratni efekti, iako nisu drastični, mogu da idu i do deset slučajeva na hiljadu korisnika, pa se smatraju neupotrebljivim na tržištu. Postoje novi preparati koji koriste jonizujuće dejstvo direktno blokirajući spermu ili oni koji termički, zagrevanjem testisa, usporavaju kretanje spermatozoida. Ništa od toga još nije ušlo u redovnu upotrebu. Paralelno se dalje razvijaju već postojeći tretmani hormonima za žene, pa je tako u pripremi flaster koji preko mikro-iglica u telo ubrizgava progestin i time sprečava ovulaciju. Ovo sredstvo razvija Fondacija Bila Gejtsa, američkog bilionera koji je novac zaradio kompjuterskim inovacijama, a sada ga ulaže u medicinu, i njegov cilj je da flaster deli besplatno siromašnima u Africi – najavljeno je da će ga najpre dobiti žene u Keniji i Nigeriji.

Ima li to veze s onim što si na početku tvrdio, da je debata o anti-bebi-piluli vrlo ideološka?

Naravno. Aktivnosti Bila Gejtsa se u krugovima njegovih kritičara npr. dovode isključivo u vezu sa njegovim navodnim težnjama da smanji broj globalne populacije. Istovremeno i dalje religijske zajednice u mnogim delovima sveta zabranjuju ne samo seksualne odnose van braka nego i bilo kakav vid kontracepcije. Ukoliko neka država podstiče korišćenje kontracepcije, onda oni koji je kritikuju tvrde da se to čini samo da bi se žene lakše naterale da rade jer ne moraju da stvaraju porodice. A ono društvo koje odluči da aktivno podstiče kontracepciju insistira da to čini samo da bi žene mogle da se ostvaruju i u drugim oblastima a ne isključivo kao majke. Devojke koje sada govore o negativnim efektima pilule bivaju optužene da šire dezinformacije, dok muškarci koji su suzdržani prema sopstvenoj hormonalnoj kontracepciji bivaju okarakterisani kao patrijarhalni. Ali ako pogledamo diskusiju o vakcinama, s kontraceptivnim sredstvima smo još i dobro prošli.

Na raspolaganju nam ostaju kondomi, ukoliko ih se dovoljno možemo priuštiti, ili sterilizacija.

Do sada smo se dotaknuli američke perspektive u povijesti pilule, a onda i njemačke. Ali kako je to izgledalo "kod nas dolje", točnije u tadašnjoj Jugoslaviji?

Ali jugoslavenska priča je bila bitno drugačija.

Pilula je jednako došla na tržište šezdesetih i sedamdesetih godina, no nikada nije zaživjela kao u Americi ili Zapadnoj Europi. Prije svega, zato što je Jugoslavija već imala nešto što su druge zemlje tek desetljećima kasnije uvele – legalan i relativno dostupan pobačaj.

Od pedesetih godina postojao je kao mogućnost, a od 1977. pravo žene na slobodno odlučivanje o rađanju bilo je čak i ustavno zajamčeno.

To je značilo da je pobačaj postao glavna metoda reguliranja fertiliteta. Statistike iz sedamdesetih i osamdesetih govore da je kontracepcijsku pilulu koristilo tek 5 do 10 posto žena, dok su najčešće metode bile – prekinuti snošaj, kondomi i, nažalost, pobačaj, često i više puta tijekom života.

Žene su, kao i njihovi liječnici, imale određeni strah od hormona i mogućih nuspojava. A država, iako sekularna, nije sustavno promovirala pilulu. Nije bilo ni farmaceutske reklame, ni kulturnog simboličkog naboja kakav je pilula imala na Zapadu.

Zanimljivo je da je u feminističkom diskursu Jugoslavije sedamdesetih fokus bio na pravu na pobačaj i na dostupnoj ginekološkoj skrbi – a ne na piluli. U katoličkim sredinama postojalo je i više otpora, ali pilula nikada nije bila zabranjena.

Tek u postsocijalističkim državama, nakon devedesetih, hormonalna kontracepcija dobiva nešto veću pažnju, iako i dalje ostaje manje korištena nego u zapadnoj Europi.

Što nas opet dovodi na teren, koji je kolega Slavković već spomenuo - ideološke podjele i društvena kretanja.

Konzervativne struje pokušavaju žene odvratiti od kontracepcije jednako kao što su u povijesti pokušavali opstruirati istraživanja vezana uz sigurnu kontracepciju. U prilog tome ide i cijela svota ljudi iz pro-Trump tabora koja koristi medijski prostor kako bi širila često i netočne informacije protiv kontracepcijske pilule.

Elon Musk je samo jedan od njih.

Tu su onda i društvene mreže koje su preplavljene pokretima koji slave priodnost, zdravlje i wellness kulturu i koji savjetuju prirodne metode umjesto medicinskih, naglašavajući negativne nuspojave i individualna negativna iskustva.

Nitko ne raspravlja o tome zašto je medicinska pilula loša, a ozempic dobar, ali tu raspravu bismo mogli voditi i o paralalnom obožavanju prirodne ljepote i filera i botoxa kod dvadesetogodišnjka, tako da nećemo danas u te vode.

Ali nuspojave su realne i ne pomažu u javnom stavu prema antibaby piluli. Dok su ženske nuspojave smatrane prihvatljivima desetljećima, s obzirom na to da su ipak sprječavale neželjenu trudnoću, istraživači koji provode ispitivanja ne misle da bi muškarci prihvatili isto.

Pozitivna strana je razvoj muške kontracepcije. Ona može ženama olakšati teret razmišljanja o kontracepciji, a ovakvim inovacijama se podiže i ljestvica sigurnosti i učinkovitosti. (Upravo jer muškarci ne pristaju na negativne nuspojave).

No postoji i rizik da će, koncentracijom na mušku kontracepciju, ženska sve više zaostajati. Što nas opet stavlja u poziciju u kojoj su mušarci ti koji odlučuju o ženskom tijelu - bilo pisanjem zakona ili korištenjem kontracepcije.

Svake godine u svijetu ima više od 200 milijuna trudnoća; oko 40 posto ih je neželjeno. U skladu s tom statistikom, zemlje s najučinkovitijom kontracepcijom imaju najniže stope pobačaja.

I zato nam je kontracepcija važna. Sjetite se početka priče - od kada postoje ljudi, postoji i potreba za zaštitom od neželjene trudnoće.

I zato se pilula općenito smatra prekretnicom u borbi čovječanstva za kontrolu plodnosti. Dva najčešća oblika kontracepcije do 1960., kondom i coitus interruptus, u potpunosti su se oslanjali na muškarca, ali pilula je ženama dala kontrolu nad sprječavanjem trudnoće i dala im učinkovitu kontrolu nad vlastitom plodnošću.

Što je vrlo često sinonim za vlastiti život.

Kako se prihvaćanje pilule povećavalo, neželjene trudnoće su se smanjivale, stope smrtnosti dojenčadi su padale, a prirodni ciklus žene se transformirao.

Kroz povijest, plodne godine žene često su bile dominirane trudnoćom i dojenjem; što je značilo i po 15 trudnoća u 35 godina. Sada je tih 35 godina ispunjeno samo jednom ili dvije trudnoće.

A to je neporeciv utjecaj na živote i generacije milijuna žena.