Novosti s glazbene scene Hrvatske : Nova metla
Zoran Stošić, Zagreb
I prošle godine su glazbenici vodili bitku, ili pak ušli u kolaboraciju s neprijateljem svega ljudskog, umjetnom inteligencijom koja pjeva i svira podučena svim dosadašnjim pjevanjem i sviranjem. No, put do toga je bio dug i krivudav, još od trena kad je čovjek svom glasu poželio dodati zvuk koji u prirodi nikad prije nije postojao. Prve svirale, bubnjevi i nategnute strune po kojima se gudi ili ih se trza... nije ni moglo završiti drugačije.
Obična glazba možda ima šanse ostati obična, ako joj se ne budu, kao jednostavniji načini za postizanje cilja, na putu kreacije ispriječili neobični načini postizanja krajnjeg cilje. Jer, sjetimo se, današnja tehnologija će vam, bez pretjerivanja, izbaciti kompletnu skladbu, čak i s pjevanjem, ako u mikrofon odmumljate bilo što. Jedan od običnih, analognih i nepatvorenih je ostao Urban, koji sa svojom četvorkom godinu zaključuje pjesmom „Hvatam se za dugme“, koja u kratkom dijelu neodoljivo podsjeća na Azru, kako ni reproduktivni nastavljači Azrinog zvuka, pa ni sam Štulić nisu zazvučali od onomad. Urban i dalje ispaljuje misli za ispisivanje po fasadama ili barem majicama, ovoga puta to je i ljubavno i životno pitanje svakog od nas, ali i cijele planete – „Ako razlog izgubim da za tebe strahujem, što mi tad preostaje”.
Negdje na pola puta između kantautora, u ovom slučaju kantautorice, i nemilosrdne elektronike koja iz jednadžbe za stvaranje glazbe izbacuje čovjeka, zasjela je Sara Renar, umjetnica koja se looperom, uređajem koji uživo multiplicira i/ili ponavlja maloprije otpjevano ili odsvirano, izražava kao najljudskijim oblikom tehnologije.
Njenu pjesmu “Nježne riječi” koja stoji negdje posred protekle godine, kada su se glazba i propaganda u Hrvatskoj pomiješale u zapaljivu smjesu, sadrži stihove koji bi možda trebali biti ono najbolje što kao savjet trebamo iz ove ponijeti u sljedeću godinu. Ne da nas utješi ili razveseli, već da nam omogući da uopće preživimo – “Trebaju nam nježne riječi za grube godine”.
Prošlogodišnji nastup u Londonu Goran Bare i njegove Majke su snimili dovoljno dobro da bi gledateljima i slušateljima vjerno prenijeli klupski ugođaj i energiju legendarnih hitova, bez kojih ne može proći nijedan njegov nastup. Majke traju sada već desetljećima, no Baretovo ludilo ova nova/stara postava prati najbolje do sada.
Pravu popularnost Londonski je audio i video zapis doživio ove godine kada su mnogi po prvi puta čuli Bareta u koncertnom elementu pa ulogu da završi ovu glazbenu godinu prepustimo Goranu Baretu i njegovoj novoj pjesmi Moja jedina.
Ususret novogodišnjim dočecima, preletimo što se i gdje nudi - na otvorenom će za Puležane na izmaku 2025. nastupati Neno Belan i Gustafi, a za Porečane Tony Cetinski. Na Stradunu će novu pjevajući dočekati Dino Merlin, a u jednom od luksuznih dubrovačkih hotela Zdravko Čolić. Novu pod vedrim nebom, uz zvuke 90-ih i Cro-dance zvijezde, čekaju Riječani. Split će najluđu noć odludovati uz Željka Bebeka i Baby Lasagnu, a Zagreb uz Elemental i Dubiozu kolektiv, ovogodišnje šampione po visini honorara, koji je najvjerojatnije veći od svih ostalih zajedno. No, umjesto pobrajanja svih njihovih honorara, uz neizbježno zdravlje i ljubav, poželimo sebi da naši budu što bolji u novoj 2026.
