Novosti s glazbene scene Hrvatske : Tuga pregolema
Zoran Stošić, Zagreb
Đe će suza neg na oko, kažu ljudi, i nije da nisu u pravu, ali samo djelomično. Onaj drugi dio suza, koji se ne potroši u cmizdrenju ili ridanju, ode u pjesme. Jer, nema do nesretne ljubavi. A ako ste svjesni i angažirani, šezdesetih je bilo puno lakše - uzmeš gitaru i usnu harmoniku i raspališ po privilegiranima. Danas, kad je glazba uglavnom umrla, nema ni toga.
Reklo bi se da, ako sviraš neki etno, nema šanse da si nekom metno... prst u oko. Ali, upravo se to događa momcima iz benda Ogenj. Zaokupljeni glazbom u kojoj miješaju stilove koji im se sviđaju, sa zvukovima koje su ponijeli iz rodnog kraja, ovi Podravci ipak nekako dospiju u naslove koji nemaju veze s glazbom. Prvi put ih je publika primijetila kada im je onemogućen prethodno najavljeni nastup u zagrebačkom klubu Močvara, jer je vodstvo kluba smatralo online aktivnosti članova grupe nespojivim s onim za što se klub zalaže. U eri otkazivanja koncerata izvođača iz Srbije, zanimljivo, kola se ovih dana opet lome na benignom Bajagi, novost je bila da bend iz Hrvatske ne može nastupati u Hrvatskoj.
Grupa Ogenj pokušala je ranije ove godine svoju karijeru pred posvećenom, ali ipak ograničenom publikom proširiti na nacionalni nivo, možda ne stadionski, ali općetelevizijski. No, iako su na natjecanju Dora, na kojem se odlučuje o hrvatskom predstavniku za Eurosong, dobili najveći broj glasova publike, završili su na drugom mjestu. Nepravdu je donekle ublažio Baby Lasagna, povevši ih na par europskih nastupa kao podršku. U međuvremenu, Ogenj i dalje snima i svira, svoju glazbenu misiju nastavljaju novom pjesmom „Huja haj“.
Kao što je sevdah mogao niknuti samo u Bosni, tako je i blues, od svih hrvatskih regija, gnijezdo mogao saviti samo u Zagorju. Tkogod je pogledao barem jednu epizodu Gruntovčana, a nije imao napad panike nakon pripadajuće, u mol uronjene glazbe, taj ili nema srca ili nije Balkanac. Za sve ostale, tu je Zagorje blues festival, koji se održava po dvanaesti put u Zaboku, Klanjcu i sv. Križu Začretje.
Vjerojatno najpoznatiji zagorski bluzer je Tomislav Goluban, momak koji je s usnom harmonikom dospio do Amerike i tamo, što snimao na najpoznatijim mjestima koja su slavnima učinili velika imena prije više od pola stoljeća, što svirao pred tamošnjom publikom, kojoj je blues narodna glazba, kao nama... ganga naprimjer :-) Goluban je nedavno izdao novi, 17. po redu album nazvan "Naj 20" koji sadrži njegove najbolje pjesme razasute po brojnim prethodnim izdanjima, sada odsvirane uživo, u novim aranžmanima, a ulogu najavne pjesme dobila je pjesma „Lijepa Roža“.
Nije maloprije spomenuti Ogenj usamljen u (ne)uspješnom pokušaju da se ode na Eurosong. Nešto slično se dogodilo Jacquesu Houdeku, pjevaču kojeg svi ipak najbolje znaju iz viceva potaknutih njegovim apetitom. No, osim glavne uloge u mnogim vicevima, Jacques je i izvrstan pjevač. To ga je svojevremeno trebalo odvesti u London, u glazbeni show Voice, ali negdje je zapelo s vizom, i Jacques je ostao doma.
Jacquesova opsesija Eurosongom je tekla usporedo s domaćom karijerom, i iz šestog pokušaja Houdek je s ni vrit-ni mimo pjesmom napokon 2017. predstavljao Hrvatsku, ali osvojivši tek znakovito 13. mjesto. Od tada je posvećen komentiranju glazbenih zbivanja online, i snimanju novih pjesama. Ovih dana predstavio je pjesmu koju je za njega napisao Željko Krušlin Kruška. Inače i Jacques je pravim imenom Željko, ali morao je to promijeniti, on je jednostavno prevelik za tako maleno ime. E da, ta nova Houdekova pjesma se zove bolno istinito - "Sretni ljudi ne pišu pjesme".
