Trag u beskraju - Tvoj Korzo

Kao uvijek pred vikend bavimo se muzikom i kulturom, izlazimo na naš kosmopolitski Korzo, šetamo scenama na jugoistoku Evrope i u Njemačkoj.

Ovaj put ćemo svratiti do Zagreba i našeg reportera Zorana Stošića po novosti sa muzičke scene u Hrvatskoj, a razgovaramo s Antom Gelom, jednim od organizatora i muzičkim producentom glazbene manifestacije "Trag u beskraju" koja se održava od 26.-31. ovog mjeseca na Jadranu, tj. u Veloj Luci na Korčuli, rodnom mjestu Olivera Dragojevića - i njemu u čast!

Saznaćemo šta je tačno planirano i u čemu je tajna muzike i energije OIivera Dragojevića koja privlači i okuplja hiljade i desetina hiljada ljudi svakog ljeta na Korčuli.

Ante Gelo jedan je od najtraženijih hrvatskih gitarista. Studirao je u Gracu, u Austriji, a nastupao sa brojnim poznatim muzičarima. Da spomenemo samo neke: Arsen Dedić, Gabi Novak, Boško Petrović, Urban, Amira Medunjanin... a naravno i Oliver Dragojević.

Ante, reci nam kako je Oliverov glas postao zaštitni znak Jadrana?

Ante Gelo

Zdenko Runjić kao kompozitor, pa Stipica Kalogjera kao aranžer i Oliver kao izvođač koji je fantastičan, uvijek je htio da bude nešto bolje da bude malo, stepenicu bolje nekako i kvalitetnije. Mi kad smo s njim svirali uvijek se izgledalo da to bude muzikalnije, da bude nekako... Teme da budu ljubav, prijateljstvo, da se osjeti taj Mediteran, to more naše i ta lijepa neka energija, da je fino. On je nas zarazio s tim, a mislim da je njegov izbor bio fantastičan i trebalo je preživjeti sve te godine. Ima tu i pjesama koje su možda teške, onda ima pjesmama koje su lakše itd. Ali tekstovi, recimo baš što se Olivera tiče, rana faza: Jakša Fiamengo "Nokturno", pa "Ostavljam te samu", pa "Molitva za Magdalenu", to je Zdenko pisao tekst. Pa onda "Ništa nova", to je meni remek djelo što se tiče neke kratke pop forme. Fantastično baš, vezano je isključivo za more. Ma fantastično, mislim da je to prevrijedno.

Nedavno je izašao i album "Dolaziš" sa 12 neobjavljenih pjesama Olivera Dragojevića

Sad zamisli kad prođe sve, zamisli, sve je prošlo. Prošla je frka, prošlo sve i sad sjediš ti i nekoliko vas s Oliverom pokojnim negdje na kafici tu. Šta bi on vama rekao?

Ma rekao bi da smo luđaci, da smo budale i da to sve... Mislim uvijek bi on to rekao, ali kad sam ja s njim prošao i Royal Albert Hall, svirali smo Olimpiju u Parizu, tu smo radili DVD, svirali smo i Carnegie Hall, pa City Hall u Melbournu, neke od najvećih svjetskih dvorana. A on je nosio na sebi jaknu iz gepeka u autu, što je sponzorski dobio. Jer bio je jednostavan, stvarno mu to nije bilo bitno. A s druge strane u glazbi nije bio jednostavan. Ljudi znaju reći "on je bio skroman". Je, ali ono što je bitno, u glazbi nije bio skroman.

Misliš da bi vam, s pogledom na "Trag u beskraju", rekao "ma vi ste ludi, šta će vam ovo, ne treba...." Jel bio takav tip?

Jeste takav bio! A s druge strane je Oliver imao tu crtu, on je iz Vele Luke. Malo mjesto, ali velik čovjek, isto kao što je Nikola Tesla iz Smiljana pa je velik čovjek. Tako da ima ljudi na svjetskom nivou, od Japana, Poljske i svugdje koji ga vole. Koji osjete tu energiju i osjete taj izričaj.