Moje dubioze - Tvoj Korzo. COSMO bosanski/hrvatski/srpski. 20.06.2025. 32:10 Min.. Verfügbar bis 20.06.2026. COSMO. Von Nenad Kreizer.
Moje dubioze - Tvoj Korzo
Stand:
Nenad Kreizer, Zoran Ćatić, Amir Kamber
Nenad Kreizer razgovara s prvoborcem popularnog sastava Dubioza kolektiv, Branom Jakubovićem, o njegovoj novoj knjizi "Moje dubioze". O čemu piše Brano? Zašto i kako razgovara s onima kojih više nema? Iz Sarajeva se javlja reporter Zoran Ćatić i donosi pregršt novosti sa scene u Bosni Hercegovini. Predstavljamo niz muzičkih noviteta iz regije, među njima single benda Let3 (Lassie) iz Hrvatske kao i nešto novo od grupe Koikoi (Ponovo stran) iz Srbije. OK, a u kojem filmu je mostarski Zoster?
Band Dubioza Kolektiv je u posljednje vrijeme postao pravi izvozni hit i postali su etablirana atrakcija mnogih open air festivala diljem Europe pa i dalje. Pred Dubiozom je i nekoliko koncerata u Njemačkoj 04.07. Augsburg, 05.07. Hünxe, 06.07. Rudolstadt, kasnije i drugi.
Jedan od osnivača banda Brano Jakubović upravo predstavlja i svoju knjigu, koja se prikladno zove "Moje Dubioze" a radi se o zbirci priča koje su objavljene na portalu Nomad. Sve to je bio razlog da nazovemo Branu i s njim porazgovaramo o glazbi, jezičnim preprekama i razgovoru s onima koji više nisu s nama.
Brano, je li to zbirka priča sa turneje, neke anegdote koje bi pričao i svojim unucima ili ipak ide u nekom drugom smjeru, malo dubljem?
Neka je kombinacija. Puno nas je ljudi zvalo... mislim puno, nekoliko ponuda smo imali od različitih kritičara, novinara, pisaca, da pravimo intervju, pa da oni napišu neku vrstu biografije. Meni je to nekako uvijek bilo, prvo valjda imamo još koju godinu pred sobom da nešto uradimo? Malo mi je prerano za tako nešto. Drugo nekako samo ta suvoparna biografija mi je uvijek bila malo nekako, ne znam, nisam bio siguran u to. Niko od nas nije baš bio zainteresovan za tako nešto. A ovo su priče dosta intimnije i dublje. Naravno, puno se spominje i muzika i Dubioza kolektiv koja je sastavni dio nekog mog života, ali i druge stvari i nekako je sve vezano jedno za drugo.
Brano Jakubović
U stvari desilo se to da tri mjeseca prije pandemije sam izgubio oca koji mi je bio jako velika podrška u životu i veliki potporni stup. I onda kad se desila pandemija to slobodno vrijeme… Kad se desi takav gubitak čovjek se uglavnom pokuša poslom zatrpati, pa to u prvo vrijeme nekako preboliš i prebrodiš, a u ovom slučaju posla nije bilo jer je sve stalo. Tada smo živeli na selu i bukvalno smo nas četvoro sami bili, tako da mi je neka izlazna psihološka strategija bila da sam sa sada već preminulim ocem vodio neke unutrašnje razgovore kakve smo nas dvojica inače vodili. I otprilike je to otišlo u nekom pravcu da smo nas dvojica pričali u nekom virtualnom svijetu o svemu. Neku smo rekapitulaciju napravili zajedno. I pošto je moj otac uvijek bio tu uz mene i stvarno me toliko podržavao u svim ludostima koje sam radio, nikad nije bio onih roditelja koji kao "aj ti završi školu pa se bavi..." ili ne znam ni ja, nego nekako uvijek čak i više vjerovao u to što ja radim, nego ja sam. Tako da se provlači dosta, u svakoj priči se provlače paralelni neki svjetovi. Od djetinjstva, odnosa s ocem do benda, do karijere, do konkretnih nekih anegdota iz života. Tako da je, čini mi se, na zanimljiviji način napisano nego da je suvoparna biografija koja ide od početka prema kraju.
