Fenomen Bijelo dugme - Tvoj Korzo

Ako je netko ikad čuo za neki bend s jugoistoka europe u posljednjih 50 godina, velika je šansa da je čuo za Bijelo dugme. Bez obzira sviđali se oni nekom ili ne, ovaj band i zapravo osoba koja ga već više od pet desetljeća nosi, Goran Bregović, su postali sinonimom za pop glazbu iz ovog dijela Europe.

Bijelo dugme ove godine proslavlja 50 godišnjicu postojanja, a u subotu 29.11. nastupaju u Düsseldorfu, što nam je poslužilo kao povod da se ponovno pozabavimo fenomenom Bijelog Dugmeta i porazgovaramo s novinarom i glazbenikom iz Berlina Rüdigerom Rossigom koji se već desetljećima bavi područjem jugoistočne Europe pa tako i njezinom glazbenom scenom.

Rudigere, kako ti objašnjavaš fascinaciju Bijelim dugmetom? Nakon 50 godina postojanja evo nastupaju ove subote u Düsseldorfu na bivši Dan Republike ili dan bivše Republike, koncert u Velikoj dvorani. Kako ti objašnjavaš tu fascinaciju bendom koji već nije izdao ploču godinama, desetljećima možemo reći?

Meni je to poprilično lako, kad bi nastupali sad Beatlesi ili da nastupaju Stonesi, što se dešava, onda ljudi idu isto masovno. To su ipak simboli za povijest pop muzike. I Bijelo dugme je vjerovatno najveći simbol za pop i rock muziku bivše Jugoslavije.

Rüdiger Rossig

Kada si se ti prvi put susreo s pojmom Bijelog dugmeta, kako je to za tebe kao Njemca sa nekim ska i punk korijenima djelovalo? Ta neka čudna mješavina simfo rocka, folka, kasnije i novog vala, na što je to tebe podsjetilo?

Na početku Bijelo dugme meni nisu bili pretjerano bitni. Zato što u principu kad to slušaš iz te moje perspektive, kao što kažeš punk, ska, rockabilly, osamdesete... Šta ja znam, neki poprilično normalan, mainstream rock koji se čak ne razlikuje zvučno pretjerano od stvari koje su radili i u drugim zemljama. Znači Nizozemska, Engleska, Njemačka i tako dalje - sem tih elemenata folk muzike. Ono što se u međuvremenu zove čobanski rock. To je, naravno, specifikum, tako da sam najvjerovatnije najprije primjetio te pjesme Bijelog dugmeta gdje se čuje da taj bend nije iz Francuske niti Švedske niti Španije, nego baš sa Balkana. Poslije sam, naravno, skužio, kad sam se bavio poviješću jugoslovenskog rock and rolla, da Bijelo dugme u principu su glavni bend u tri faze. Oni su glavni bend u ovoj, kako si rekao, simfo-rock, art-rock fazi sedamdesetih. A onda su glavni bend čobanskog rocka, da ne kažem, oni su to izmislili, Goran Bregović je to izmislio. Onda su još bili dosta bitan bend jugoslavenskog novog vala. Tako da istorijski gledano, da li sad voliš Bijelo dugme više nego sve ostale bendove ili su ti samo na trećem ili četvrtom ili tridesetom mjestu tvoje privatne top liste, oni su užasno bitni.